Razumio bih da jednostavno prešućuju istinu i nemaju hrabrosti izaći pred javnost i usprotiviti se strahovladi jednog savjetodavnog prodavača traperica i stiropora, jbg takvo je stanje nisu rođeni da budu heroji, ali potpuno druga stvar jest ničim izazvan podilaziti kriminalcu. Razumijem i da je teško govoriti protiv onoga tko te hrani, ali to ne znači da moraš bit ulizica ko da si kruha gladan. 

Mogao je jednostavno prešutit, ukoliko je bilo pitanje reći neku frazetinu tipa mene zanima nogomet ili da jednostavno nije njegov posao. Ne, on želi igrati baš za Mamića, on je njihova droga, njihov tatta i mama, njihov gazda, poput onog debila u Sj. Koreji i to nakon ovakvih izjava kao što je Pjaca ne ostavlja prostora sumnji. Oni vole Mamića i ne žele drugoga.

Ono što je frustrirajuće da postoje apologeti koji će opravdavat igrače, relativizirat stvari, pa znate on im daje plaću, on ih ucijenjuje, on je ovakav i onakav. Nije isto kad radnica kod Torodića koja radi za pod-minimalac ne želi govorit protiv njega jer nema drugog izbora, ali da igrači koji imaju para i sa i bez kriminalca rade takvo podilaženje to je ispod svake razine morala. Pjaca bi ionako hipotetski u sukobu sa Mamićem držao bolju poziciju tako da se oni trebaju bojati njega, a ne obrnuto. On ima ugovor, on ima tržišnu vrijednost, on ima godine pred sobom, on ima javnost na svojoj strani, on ima svoja prava. On može naštetiti puno više Mamićima nego obrnuto, ali on se liže sa svojim tattom za kojeg igra i za kojeg proljeva krv, znoj i suze. Da se razumijemo, i većina igrača je takvo da nebi bilo da sam se nešto okomio na Pjacu, evo recimo tu je i još veće kopile poput Ćorića.

Zavšio bih sa time da će ovo sve završiti jednog dana, ja sam mlad sa sreća imam vremena čekati i to puno više nego oni, ali ja neću zaboravit popišat se po Pjaci, Pivariću ili Ćoriću jednog dana bez obzira koliko dobri igrači bili. Prodane duše.