Potpisujen od riči do riči.

Razmazio nas tatta naš.

nije bitno, ali da napomenemo da je axegrinder pobjednik haha ;)

Lesički plače jer je "kiša upropastila praznik nogometa" 

Kakav odlomak:


Neutralni teren u Osijeku trebao je ponuditi spektakl. Naglasak je na ovo 'trebao'. Kiša je upropastila 'praznik nogometa' u koji je HNS uložio silan trud. Ipak, na Gradskom vrtu našla se velika skupina navijača iz Koprivnice kojoj je ton navijanju davala limena glazba a čiji je repertoar krenuo sa zavičajnom himnom 'Podravino moja mila'. Bili su tu i malobrojni navijači Dinama, pristigli većinom iz provincije i uglavnom raspoloženi za vrijeđanje. No, to je bila očekivana kulisa u Osijeku. Izostali su domaći navijači, a nije baš da im možemo zamjeriti jer i površan pogled na stadion Gradski vrt sugerira tek betonski mastodont kojem je odavno istekao rok trajanja. Doduše, ne razlikuje se previše od ostalih stadiona u Hrvatskoj, pogotovo onog 'nacionalnog' u Maksimiru koji je njegova veća i uljepšana verzija.


Navijači Dinama "iz provincije" raspoloženi za vrijeđanje, domaći navijači nisu došli zbog lošeg stanja stadiona?!

lesički kills again.

To je onaj koji je bio bolji od Sammira i na kojeg je jedan forumaš toliko drkao, da vjerovatno ima i danas žuljeve.

Lijepa kulisa, ali realno zakurac je sve ovo dok god titule idu, dok god se vrti ogromna lova. Ti naslovi zanimaju mali broj ljudi, no ima ih sasvim dovoljno da se proširi propaganda kako se u Dinamu radi "savršen" posao. Po ne znam koji put, pitam vas koju je to upravu rezultatski uspjeh otjerao? Zato mi i dalje nisu jasni oni priželjkuju odlazak glavonje i njegovih jataka, ali koji ipak za Dinamo u Europi navijaju jer je to eto, hrvatski klub. I tu su podijeljeni na dvije skupine, prvi koji navijaju jer Mamić "ionako neće u zatvor" pa ne mijenja ništa situaciju, a drugi da će "institucije odradit svoj posao" i da to isto tako nema veze s klubom.

uz malo razbibrige sjetimo se kralja...iako ga nema,tu je negdje
misli 21.stoljeća...
iako nije popraćeno u medijima,a još manje evidentirano na policiji il kod liječnika opće prakse,moram naglasiti kako sam i ja prije desetak dana napadnut i premlaćen u Benkovcu...
naime u 12. mjesecu prakticiram obilaske bliže i dalje rodbine razasute po lijepoj i susjednoj rodnoj mi domovini.krenuo sam početkom mjeseca od rodice u Gorici,preko strica u Kutini do babe u Gradišci,pa u rikverc do Novske kod prijatelja iz vojske,potom kod brata u Čakovec,pa do bivše ljubavnice u Soboti u Sloveniji,pa opet do Gorice kod Zube na registraciju vozila.nakon dan dva vozio sam do Osijeka do bratova kuma koji je i moj dragi prijatelj,do Miholjca kod ženine poznanice iz škole,pa u Viroviticu kod ujaka,pa do Karlovca kod bivšeg siugrača Gvozdena.bio sam u Kotarima kod goranskog župana na primanju,posjetio Urbana u Rijeci,Elia Piska s kojim sam se našao u Žminju kod kuma Pamića u kući.zamolio sam tada Igora da mi pokaže di iz zemlje vade tartufe.objašnjavao mi je kako je prehladno za njih i da se svinjama ne kopa po takvom vremenu.ponudio sam mu svog žuću,irskog kako sam ga znao nazivati đetsetera da on proba kopati,jer vječito nešto ruje po dvorištu.ponudili su me mladim vinom i zamolili da krenem dalje..
i tada sam krenuo do Senja kod Scorijina poznanika iz nogometnih dana.sjedimo poznanik,dvije dame i ja u kafiću u centru,komentirajući nezaobilaznu buru i tekuće probleme,usput prateći havariju nekog dide i njegove ribarske brodice,te čekajući Scoriju i Vugrinca koji samo što nisu stigli.već se pomalo smračilo,a mi lagano podgrijani alkoholom pričamo priče damama nebi li ih izvukli iz odjeće i time izvukli nekakvu korist od njih.kad odjednom eto ti sivi reno grand senik,prilazi s lijeva.za volanom Elvis,na suvozačkom Vuga,a iza sjede i pjevaju "oči pune suza..." Mile Petković i Milardović.Scorija se parkira,al par minuta prošlo i nikako da ugasi mašinu.spušta prozor i upita "jel ima koji majstor ovdje".izdvojim se od stola i govorim "ja sam".kaže Scorija:"kako se gasi,nema nigdje ni ključa ni privjeska".kažem mu:"imaš karticu,na karticu se gasi".kaže on:"nema kartice,imam samo keš kod sebe".odgovaram:"jebo ga ti,ima kartica desno od volana.pritisni dugme ponad i eto ti motora u stanju mirovanja".konačno se vozilo ugasi,a Scorija izlazeći iz njega jedva se držeći na nogama prokomentira:"takoreći nikad nisam vozio pametnije vozilo.ionako ga je Vugrinec zapalio prije puta"..tu smo popadali od smijeha i otišli u riblji restoran "Krivi Ud"..
dobro se zabavivši,otišli smo na počinak.ujutro sam ustao prerano,kao da sam znao šta me čeka.obilno doručkujući podgrijanu kajganu i prepečenu slaninu krenuo sam za Gospić.putem susrećem mnoštvo autostopera,koje ignoriram i vješto zaobilazim pošto su se neki doslovno bacali pod automobil.pomislim koliko suicidalna nacija,pa gdje ja to živim,a da nisam ni svjestan problema.bio je dogovor da Verudu pokupim u restoranu Albatros u Perušiću.dolazim taman na vrijeme,Veruda za laptopom provocira pošten svijet na forumu.role mu na nogama,pomislim e pa neš mi takav u automobil da mi izližeš tepihe.kaže Veruda:"ko trola,taj se i rola" i pokaže mi novu Serđo Serđone torbicu okačenu mu o desno rame.kažem mu da se okani zajebancije jer krećemo za Benkovac.
i krenuli smo na vrijeme,baš planirano u mom skeđuel notesu.mislim si,vikendica i tetak što me čeka,sigurno treba potrepštine iz prodavone.i prva vidljiva u mjestu je baš ona konzumova.ulazimo u nju,Veruda me uhvati za ruku,pomislim u trenu da je drugačijeg opredjeljenja i povučem ruku natrag spremajući je u džep.posegnem za kovanicom od pet kuna i uzimam kolica.okrenem glavu kad eto ti odnekud verude s tačkama.pomilujem ga po glavi prokomentiram kako s tim vozilom nemožemo u prodavaonu.on se nasmije i kaže da zna,al šta ga briga.ipak uđemo po pravilima unutra i krenem u rutinski obilazak,baš kao i uvijek.zastanem u rajonu mesara i tu primjetim dvojicu kako trančiraju svinjske polovice.okrenu se obojica,jedan me hladno upita "šta trebate",a drugi me prepozna i glasno drekne:"za purgeriju nema mesa.svježe je al za tebe govno nije".nalaktim se na frižider i hrabro se postavivši upitam da jel zna ko sam ja.kaže on da zna i da baš zato nema za mene ništa na njegovu štandu.opsujem mu majku malograđansku i u tom trenu se ukaže valjda cijela muška postava konzuma.uhvate me u igru vrućeg krumpira bacajući me od jednog do drugog valjda jedno deset minuta.tada je krenulo šamaranje majmuna po istom sistemu,pa šaketanje,pa na koncu cipelarenje bosim nogama.svaki udarac je sjedao na pravo mjesto.uz veliku galamu i psovke trpio sam torturu neviđenih razmjera.tada se odnekud pojavio Idrizi i primirio situaciju.rekao mi je da sam mu vječni dužnik što sam i prihvatio.nakon par dana rehabilitacije nastavio sam dalje prema Kninu....