Lijepa kulisa, ali realno zakurac je sve ovo dok god titule idu, dok god se vrti ogromna lova. Ti naslovi zanimaju mali broj ljudi, no ima ih sasvim dovoljno da se proširi propaganda kako se u Dinamu radi "savršen" posao. Po ne znam koji put, pitam vas koju je to upravu rezultatski uspjeh otjerao? Zato mi i dalje nisu jasni oni priželjkuju odlazak glavonje i njegovih jataka, ali koji ipak za Dinamo u Europi navijaju jer je to eto, hrvatski klub. I tu su podijeljeni na dvije skupine, prvi koji navijaju jer Mamić "ionako neće u zatvor" pa ne mijenja ništa situaciju, a drugi da će "institucije odradit svoj posao" i da to isto tako nema veze s klubom.

uz malo razbibrige sjetimo se kralja...iako ga nema,tu je negdje
misli 21.stoljeća...
iako nije popraćeno u medijima,a još manje evidentirano na policiji il kod liječnika opće prakse,moram naglasiti kako sam i ja prije desetak dana napadnut i premlaćen u Benkovcu...
naime u 12. mjesecu prakticiram obilaske bliže i dalje rodbine razasute po lijepoj i susjednoj rodnoj mi domovini.krenuo sam početkom mjeseca od rodice u Gorici,preko strica u Kutini do babe u Gradišci,pa u rikverc do Novske kod prijatelja iz vojske,potom kod brata u Čakovec,pa do bivše ljubavnice u Soboti u Sloveniji,pa opet do Gorice kod Zube na registraciju vozila.nakon dan dva vozio sam do Osijeka do bratova kuma koji je i moj dragi prijatelj,do Miholjca kod ženine poznanice iz škole,pa u Viroviticu kod ujaka,pa do Karlovca kod bivšeg siugrača Gvozdena.bio sam u Kotarima kod goranskog župana na primanju,posjetio Urbana u Rijeci,Elia Piska s kojim sam se našao u Žminju kod kuma Pamića u kući.zamolio sam tada Igora da mi pokaže di iz zemlje vade tartufe.objašnjavao mi je kako je prehladno za njih i da se svinjama ne kopa po takvom vremenu.ponudio sam mu svog žuću,irskog kako sam ga znao nazivati đetsetera da on proba kopati,jer vječito nešto ruje po dvorištu.ponudili su me mladim vinom i zamolili da krenem dalje..
i tada sam krenuo do Senja kod Scorijina poznanika iz nogometnih dana.sjedimo poznanik,dvije dame i ja u kafiću u centru,komentirajući nezaobilaznu buru i tekuće probleme,usput prateći havariju nekog dide i njegove ribarske brodice,te čekajući Scoriju i Vugrinca koji samo što nisu stigli.već se pomalo smračilo,a mi lagano podgrijani alkoholom pričamo priče damama nebi li ih izvukli iz odjeće i time izvukli nekakvu korist od njih.kad odjednom eto ti sivi reno grand senik,prilazi s lijeva.za volanom Elvis,na suvozačkom Vuga,a iza sjede i pjevaju "oči pune suza..." Mile Petković i Milardović.Scorija se parkira,al par minuta prošlo i nikako da ugasi mašinu.spušta prozor i upita "jel ima koji majstor ovdje".izdvojim se od stola i govorim "ja sam".kaže Scorija:"kako se gasi,nema nigdje ni ključa ni privjeska".kažem mu:"imaš karticu,na karticu se gasi".kaže on:"nema kartice,imam samo keš kod sebe".odgovaram:"jebo ga ti,ima kartica desno od volana.pritisni dugme ponad i eto ti motora u stanju mirovanja".konačno se vozilo ugasi,a Scorija izlazeći iz njega jedva se držeći na nogama prokomentira:"takoreći nikad nisam vozio pametnije vozilo.ionako ga je Vugrinec zapalio prije puta"..tu smo popadali od smijeha i otišli u riblji restoran "Krivi Ud"..
dobro se zabavivši,otišli smo na počinak.ujutro sam ustao prerano,kao da sam znao šta me čeka.obilno doručkujući podgrijanu kajganu i prepečenu slaninu krenuo sam za Gospić.putem susrećem mnoštvo autostopera,koje ignoriram i vješto zaobilazim pošto su se neki doslovno bacali pod automobil.pomislim koliko suicidalna nacija,pa gdje ja to živim,a da nisam ni svjestan problema.bio je dogovor da Verudu pokupim u restoranu Albatros u Perušiću.dolazim taman na vrijeme,Veruda za laptopom provocira pošten svijet na forumu.role mu na nogama,pomislim e pa neš mi takav u automobil da mi izližeš tepihe.kaže Veruda:"ko trola,taj se i rola" i pokaže mi novu Serđo Serđone torbicu okačenu mu o desno rame.kažem mu da se okani zajebancije jer krećemo za Benkovac.
i krenuli smo na vrijeme,baš planirano u mom skeđuel notesu.mislim si,vikendica i tetak što me čeka,sigurno treba potrepštine iz prodavone.i prva vidljiva u mjestu je baš ona konzumova.ulazimo u nju,Veruda me uhvati za ruku,pomislim u trenu da je drugačijeg opredjeljenja i povučem ruku natrag spremajući je u džep.posegnem za kovanicom od pet kuna i uzimam kolica.okrenem glavu kad eto ti odnekud verude s tačkama.pomilujem ga po glavi prokomentiram kako s tim vozilom nemožemo u prodavaonu.on se nasmije i kaže da zna,al šta ga briga.ipak uđemo po pravilima unutra i krenem u rutinski obilazak,baš kao i uvijek.zastanem u rajonu mesara i tu primjetim dvojicu kako trančiraju svinjske polovice.okrenu se obojica,jedan me hladno upita "šta trebate",a drugi me prepozna i glasno drekne:"za purgeriju nema mesa.svježe je al za tebe govno nije".nalaktim se na frižider i hrabro se postavivši upitam da jel zna ko sam ja.kaže on da zna i da baš zato nema za mene ništa na njegovu štandu.opsujem mu majku malograđansku i u tom trenu se ukaže valjda cijela muška postava konzuma.uhvate me u igru vrućeg krumpira bacajući me od jednog do drugog valjda jedno deset minuta.tada je krenulo šamaranje majmuna po istom sistemu,pa šaketanje,pa na koncu cipelarenje bosim nogama.svaki udarac je sjedao na pravo mjesto.uz veliku galamu i psovke trpio sam torturu neviđenih razmjera.tada se odnekud pojavio Idrizi i primirio situaciju.rekao mi je da sam mu vječni dužnik što sam i prihvatio.nakon par dana rehabilitacije nastavio sam dalje prema Kninu....

........kolko je bola podnijela ova duša,sto puta ranjena trajnananinena,aaaaa..pjevušio je nanoseći zadnje nanose svojevrsnog koncentrata na veliko platno u dnevnom boravku na kojem je oslikao braću Mamić,svoje kako je uvijek govorio namilije poslodavce.tehnikom koja se rijetko koristi na ovim prostorima,a poznatom pod nazivom "uljana repica na platnu" gdje umjetnik kuhačom na platno nanosi smjesu uljane repice i vode,Kruno je za motiv uzeo scenu zadnjeg progonstva sa klupe dinama.to je scena gdje ga Zdravko grli,Zoki i Morana malo sa strane grcaju u suzama,a Kruno pruža ruku prema Zokiju i nešto dobacuje kao da ga tješi da izdrži veliku tugu radi ponovnog rastanka
pa otkud slikarstvo?-upitasmo čovjeka koji nas iz dana u dan iznenađuje sa svojim hobijima
-još od ranog djetinjstva,pa nije tada bilo dvorana ko danas,za lošeg vremena ostajalo se doma,a ne zabavljalo loptom po dvoranama-opet nas spusti na zemlju i oduševi komentarom,pa nastavi
-slikalo se,pjevalo i vezlo.moja familija je uzgajala uljanu repicu i nikad nije bila gladna.otud i tehnika slikanja,a i čežnja za napolitankama-pabaca nas na pod komentarom
-a ova scena koju sam oslikao mi je nit vodilja u životu,bez rastanka suza nema,nema ni spoznaja,jednom je neko opjevao.da me nisu tada naguzili,kako bi se sada vratio opet-reče Kruno i pozove nas u podrum gdje nam je uz nekoliko partija stolnog tenisa otkrio daljnje planove sa ekipom
-ono od neki dan da s ovim kadrom ne mogu na najjače ne stoji.bio sam ispod peke što bi narod rekao,vruć i ispričavam se Zdravku i zahvaljujem što mi je oprostio gaf.nit sam rekao da mi fali Kovalić,nit sam porekao da mi ne fali-opet nas do suza nasmije Kruno i najavi utakmicu u Osijeku,gdje dinamo u nedjelju otvara proljetni dio prvenstva
-igrat će samo zdravi jer ozlijeđenih trenutno nema.radili smo kvalitetno na pripremi za utakmicu ovaj tjedan,momcima je raznim tehnikama dočarano ono što se od njih očekuje i kazali su mi svi redom da računaju na mene.imamo težak raspored,četiri ekipe iz ajmo reć vrha hrvatskog nogometa.pokušajmo to apsorbirati na najbolji mogući način,a onda ćemo sa slabijima u nastavku prvenstva pripremati taktiku za europu-izvadi iz prednjeg džepa bijele radne kute pomoćnu plastičnu žlicu,pogleda prema stalaži i dohvati teglu nutele,sa strane petit beurre kekse i krene ih redom filat nutelom.uslijedilo je žderanje kao u filmu "posljednji obrok".ponudi i nas,no mi smo odbili i pogledali u nebo tražeći objašnjenje riječi i djela ovog nevjerojatnog stvorenja

Vidim nitko ne komentira ove golove plavih lavova. 

Iskreno, ovo nisam u životu vidio, ako netko ima kakav link neka baci, ali ovakav slučaj da golman 'slučajno' primi ovakva 2 gola i to u finalu kupa, nikad vidio.

Nisam baš pobornik tih teorija zavjere, ali ovo je stvarno smiješno, evo link pa vidite.

https://www.youtube.com/watch?v=bMNJnz_-NY0

Znači lik kod penala pogodi kut, baci se prema lopti i onda odjednom makne ruke i primi gol. 
Ovaj Rogov udarac s 40 metara, jedva lopta došla do gola, golman klekne na koljena i gleda kako prolazi pored njega i onda se uhvati za glavu u nevjerici. 

danas ili sutra odluka o ademiju

podsjeća me na ono
Nisam za Mamića, ali....