Klub je nesto s cim zivis dan za danom, doslovno i kad nema utakmica citaju se vijesti, zbrajaju transferi, prate se i prijateljske. Reprezentacija se skupi par puta godisnje po tjedan - dva. Bude to praznik na velikim natjecanjima, a nije cudo bas da pretegne klupski uspjeh. Rodio si se tu di jesi, ali klub si izabrao sam zbog nekih razloga..

Kod mene neusporedivo. Ne samo Tottenham, vec i Villarreal, Atalanta, Arsenal, takve pobjede me baš napune pozitivom.

Ovo 2018. mi je bilo simpatično naspram Tottenhamu. Prije svega radi ovoga što kolega kaže, naprosto nije mi ni bilo iznenadjdnje neko jer pratim Dinamo 20 godina, sve te igrače sa prvenstva još otkad su bili djeca u HNL-u i nikad sumnje nisam imao da mogu doci do finala SP-a ako im se poklopi ždrijeb.

Isto tako organski mi se gade klobučari sa prvenstva. Ali baš skroz.

Ovo je baš bio potpuni šok. Ja i dalje ne shvacam da je Dinamo prošao jedan Tottenham.

Baš to, ni meni još nekako nije skroz sjelo da smo prošli Tottenham.

Valjda u meni još čuči onaj mali, skromni navijač koji se nekada zadovoljavao i prolazom nedavno 2. pretkola, a sada 3. pretkola Lige Prvaka. Ono, veselio si se samoj činjenici da ćemo igrati još tekmi ili daj Bože izboriti jesen u Europi. Sad nam to zvuči normalno, ali trebao se dogoditi onaj Ajax. 

I onda poslije u skupini na one 4 utakmice ili kasnije 6 ušićariti koju pobjedu i možda se uplesti u borbu za 2. mjesto u skupini. Zato nam je svima Vaha i ostao u lijepom sjećanju jer smo bili donekle kompetitivni tj. dobili smo Villareal i Club Brugge.

A sada sve ovo što se događa od Bjelice na ovamo izgleda kao neka serija na Netlixu koju si počeo gledati i čija kvaliteta ne opada iz sezone u sezonu. Dapače, sve je bolje i ti si dalje prikovan za ekran. Jednostavno ne želiš da završi, a ne izgleda da uskoro bude.

U glavi nabrzaka pobrojiš sve skalpove u zadnje 3 sezone, sve dobre tekme, lijepe poteze i golove. Samo guštaš i onda te train of thoughts dovede do stanice North London. Tekma s jebenim Tottenhamom.

Čitaš komentare na njihovom forumu kako smo mi neki livadari, sakupljači krumpira, seoska momčad koju njihova ekipa može komotno proći i u B sastavu. Ali Mou ipak nije Englez, nije seronja.

Stavlja frajer u na teren sve najajče raspoložive snage. Stavlja Lepog Caneta koji vrijedi 120 milki, više nego cijeli Dinamo. Stavlja nevinog Sona, stavlja Llorisa, Delea, Balea, Lamelu. Gledam kako onaj Ndombele gazi kroz sredinu, naši igrači se odbijaju od njega. Frajer je toliko jak i dominantan da se i Đira popne na Ivanušeca opet mu ne bi mogli niš. Znači samo 7 puta više vrijede od nas i vodi ih jedan od najboljih trenera današnjice čija je gaža 15 milki po sezoni.

I mi ih maznemo! Poderemo jebeni Tottenham 3:0 na našem ruševnom Maksimiru. 💙

U tjednu kad smo se izgleda napokon riješili Mamića. 💯

Ti mater.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/protukandidati-protiv-gradnje-novog-istoka-odluka-je-ishitrena-evo-sto-treba-napraviti-15059467

Tomislav Tomašević, čelnik Možemo, kojemu ankete proriču izbornu pobjedu, zagovara cjelovita, a ne parcijalna rješenja i "stvarno ga zanima koliko košta ideja Jelene Pavičić Vukičević". Po njemu, trebao bi se rušiti cijeli stadion i izgraditi novi na istom mjestu, kao jeftinija varijanta od završetka obnove postojećeg, u koju je potrošeno više od 500 milijuna kuna.

Kaže da zna kako bi riješio financiranje. No prije toga valjalo bi transformirati sam klub: "U Gradskoj skupštini smo upozoravali na problematični postojeći model upravljanja u Dinamu, u kojem jedino jedan posto članova kluba ima mogućnost biti birano u upravni i nadzorni odbor te skupštinu, umjesto demokratskog modela koji vrijedi za sve udruge građana, a to je princip jedan čovjek - jedan glas. Demokratsko odlučivanje i mehanizmi nadzora najbolje bi spriječili daljnje financijske malverzacije".

A to je i ključan uvjet da bi se Dinamu dodijelilo pravo građenja ili dugoročne koncesije, kako bi sami mogli iz svojih prihoda dovršiti stadion, za što su već i sami iskazali interes. Grad bi se tako, tumači Tomašević, oslobodio obveze dovršetka "obnove" od 50 do 100 milijuna eura, kao i troškova održavanja. Dinamo bi, pak, dugoročno raspolagao stadionom kojim bi mogao kreditirati i izgradnju po niskim kamatnim stopama.

Do dovršetka maksimirskog stadiona, Grad bi financirao adaptaciju stadiona u Kranjčevićevoj ulici, kojom bi se dobilo još tri tisuće mjesta i riješio nedostatak za potrebe UEFA-ine četvrte kategorije stadiona, Dinamo bi europske utakmice mogao igrati kod kuće, a ne stotinama kilometara izvan Zagreba.

Intervju s Krznarom - Jutarnji 

Slučajno imam tiskano izdanje (subotnji Jutarnji), u njemu je isti ovaj razgovor prenio i uobličio Nikola Lipovac (na linku je verzija od Ničote, djeluje kao malo skraćena i sklepana varijanta istoga), puno je bolje složen i napisan tekst u printu.

Zanimljivo da mu je Cico bio prvi trener u Dinamu...

A ti ga baš mamićevski lažeš, baš kao zadnje da ne velim kaj...

Ja riječ katastrofa i sramota nisam koristio, rekao sam da se, kad gubiš dva gola razlike protiv ekipe koja nije ništa specijalno pokazala, mora više riskirati i samo sam na tvoje bljezgarije o čekanju odgovorio da Tottenham nisu nikakvi vanzemaljci i da se nema razloga za nikakvo čekanje nego da ih se mora odmah krenuti stisnuti i riskirati jer se protiv njih može igrati. I u drugom poluvremenu ih se stisnulo i razbilo ih se. Moj je dojam bio da se moglo i u prvom poluvremenu odigrati onako kako se odigralo u drugom. Ti se s tim ne moraš slagati, ali imputirati da meni nije stalo do Dinama ako ne dijelim tvoje mišljenje da Dinamo mora biti pasivan na Maksimiru protiv anemičnog Tottenhama do neke fiksne minute koju si ti odredio je budalaština. Da, u mojem viđenju je ovaj Dinamo minimalno rang sredine premierlige po kvaliteti i kao takav ne mora strahovati od nekakvih Tottenhama (ili Villareala).

Nećeš vjerovati, ali neki možda žele proslaviti prolaz u miru, dovoljno mi je slika osuđenog lopova koji je pokrao klub u svlačionici nakon pobjede smučila želudac, tako da mi se nije visilo na forumu i stvarno me nije zanimalo što o tome imaš ti za reći ili riskirati nailaženje na komentare opravdavanja lopova ili kreditiranja lopova za uspjeh po forumima i portalima od razne "nisam za mamića, ali" ekipe koja ispuže svaki put kad se malo sunce nad Dinamom pokaže.

Obrisao sam slatkorječivi, zdravkoljivi odgovor na ovaj tvoj dio, odlučio se suzdržati od spuštanja na taj nivo komunikacije, ali teško je bilo što pristojno odgovoriti na takvu mamićevoliku, izmišljenu, besmislenu, glupavu konstrukciju koja nema veze sa zdravim razumom! Imputiranje namjera i želja na temelju alternativnih "činjenica", odnosno izmišljotina koje postoje samo u tvojoj glavi nije kul i nije ok...

A jesi neki...sad opet moram pustit suzu...sva sreća da je jutro pa se mogu pravdat da je to krmelj :)

Dinamovac sam od malih nogu, ali to finale je za mene vrh vrhova i uvijek će biti najveći uspjeh hrvatskog sporta. Mislim da nikad u životu nisam osjetio veću sreću nego kad smo pobijedili Engleze u polufinalu.