I još da dodam u vezi trenera - stalne usporedbe sa Bjelicom su zbilja dosadile. Objektivno teško za usporedbu jer s jedne strane Bjelica je imao igrače kao Moru, Olma, Šunjića, s druge strane on je sam stvorio Oršića i Petkovića iz pepela koji sad igraju mnogo slabije. A s opet treće strane Mamić je sad morao stvarati Ivanušeca i osobito Majera koji je već bio propali talent kod Bjelice.
Mene nakon svog ovog vremena, kad malo objektivnije pogledamo prošlost, najvece razocarenje je zapravo Vaha. I Mamic v1 u onom mega debaklu ( mada je onda Dinamo bio potpuni kriminal od ekipe) sa Črnomorecom, Ludogorecom i PSV. Ono nema opravdanja, osim što su svi treneri bili očajni.
Vaha je u solidno teškoj, ali daleko od neprelazne grupe, ostvario 7 bodova što je slabo. Kruno je imao 6 i podjednake šanse prolaza dalje i mnogo više problema ( neredi navijača, oduzeti bodovi) i praktički ga se okarakteriziralo kao potpunog idiota.
dakle što želim kazati, ne bi sve ovo karakterizirao tolikim mega uspjesima ( mada su učinci zbilja za ponos, sama činjenica da smo prvi, a ne drugi je vec velika) koliko smo imali očaj od kadra i struke u prošlosti. A i failova. Jer Vahina momčad je bila jaka npr. Ne tako moderna kao ova danas, ali jaka.
[uredio Statisticki Izet - 04. prosinca 2020. u 00:15]