Bosskovitz je napisao/la:
Ovo boldano ne vrijedi za Sportske novosti već više od desetljeća 😁
Mislim da sam ih zadnji put uopće uzeo u ruke prije nekih 7-8 godina u onom klasičnom ritualu čitanja sportskih uz radler u hladu na plus tridesetpet, 7-8 metara od mora. Brzo sam ih vratio na šank i uzeo Glas Istre, jednostavno nisam htio trošiti godišnji na gutanje tog smeća.
Vidi cijeli citat
Danas imamo stotine portala i tisuće "novinara" a nedavno su umrli Cico, Škorić i Her Otto i na nijednom od tih stotinu portala nisi o nijednoj od tih legendi mogao pročitat jedan jedini tekst koji bi bio vrijedan pamćenja. Nijedan tekst u kojeg bi se čovjek udubio, koji bi ga uvukao u nostalgična sjećanja, nad kojim bi zastao i emotivno reagirao. A nije da novinari nisu imali materijala, radi se o 3 velike legende koje su imale vrlo zanimljive životopise.
Mogu ljudi govorit što hoće o Židaku i sličnim novinarima starog kova ali oni su živjeli život, kretali su se među ljudima, hodali su po birtijama i učili su se životu i zanatu iz prve ruke. Nekad (prije internetskog doba) smo u cijeloj državi imali 10 sportskih novinara ali od tih 10 ih je 8 valjalo. Sad ih imamo 1000 i nijedan ne valja. Danas su novinari na portalima blijedi prištavi mladići koji cijeli dan jedu čips ispred monitora, ne miču se iz mračne redakcije, ne uče o zanatu ništa niti ih to zanima i važno im je samo da svakog prvog u mjesecu dobiju novce na račun. Nemaju dušu, nemaju osobnost, ne pamti čovjek njihova lica, svi izgledaju isto. Zato i imamo ovakvo bezdušno nekreativno"novinarstvo" u kojem se ne može čovjek sjetiti kad je zadnji put pročitao nešto vrijedno. Svi tekstovi izgledaju kao da ih je pisala ista nekreativna osoba. Isto je i na televiziji. Prije je na televiziji radila školovana gospoda sa savršenom dikcijom a danas rade polupismene osobe koje frfljaju, napirlitane sponzoruše koje su same sebe uvjerile da su novinarke, osobe koje ne razlikuju dž i đ ili č i ć. Pad kriterija svugdje prisutan.
