Bio jednom jedan trener u Dinamu. Rodjen u Osijeku, posjeduje crnogorsku i hrvatsku putovnicu. Vodio je klubove u Austriji, Italiji, Poljskoj i Hrvatskoj.
Prije njega Dinamo dugo duuugo vremena nije osjetio slast igranja proljeća u Europi, već samo proljeva.
Taj gospodin je nekolicinu igrača stvorio reprezentativcima. Ajmo redom.
Livi je to u potpunosti zaslužio. Najbolji vratar kojeg Hrvatska u tom trenutku ima, to je on i danas.
Perić, taj vižljasti igračić, je*ene tehnike takodjer je dogurao do repke, vjerojatno bi tamo i ostao da se nesretno nije ozlijedio. Šteta za njega, radi se o sjajnom mladom momku. Prijatelj mi je završio u Sv. Katarini na operaciji koljena, o Dini Periću je sve najbolje rekao. Dino je kasnije zvao bolnicu i pitao kako je prošao taj momak sa operacijom. Pružio podršku i pomoć ako što treba. Jer momak nije iz Hrvatske.
Oršić je bio top igrač i u Koreji, nogometni romantik. Kek ga nije prepoznao jer nije znao sam sebi iskrerirati priliku. Top igrač u Dinamu, karakteran, moćan i nezaustavljiv. Pitajte Gasperinija ili Mourinha kakav je. Ušao je u repku na mala vrata, još uvijek je tamo.
Naš dragi Petko, razigrani, jak kao bik sa brazilskom tehnikom. I njega je dotični gospodin usmjerio do repke. Naravno kako je to Bruno svojim partijama zaslužio. Bezbrižno je zamijenio Mandžu i svi smo govorili "on je taj". Olić i Dalić su biranim riječima govorili o njemu. A ti ljudi znaju nogomet više nego mi.
Stojke je postao nezamjenjiv u slovenskoj momčadi. Bio je Pero odličan, igrao je fenomenalno. Kao i njegov kolega na poziciji Moha kojeg također volim jer je igrao kao da je dospio iz Barcelone. Igrao je i prije u reprezentaciji Irana ali u Dinamu je dosegao vrh. Izgledao je kao svjetska klasa.
Gojak je i na nešto ličio. Trkački je bio spreman, igra bez lopte odlična. U paru sa Akijem je bio neprelazan. Iza njih mali Moro koji nije brz igrao je fantastično. I on je bio blizu repke, danas to on i jest.
Mislite kako sam zaboravio na najdivniju priču iz maksimirske šume? To je mladić po imenu Daniel Olmo Carvajal. Dotični gospodin je tog malog usmjerio i uvjerio kako može završiti u turbojakoj Španjolskoj reprezentaciji. I uspio je svojim sjajnim igrama i ponašanjem. Ne znam za vas, ja Olma volim kao i Majera, kao i Akija. Pratim RBL baš zbog njega i Joška. Dotični gospodin dao je i tom teenageru priliku, postepeno ga uvodio, nije mu dao da izgori. Inzistirao na dovodjenju Ivanušeca koji mu je odlaskom Olma postao glavni igrač.
Postoji li trener koji bi to napravio isto sa postojećim kadrom. Zar taj Šutalo nema mjesta pored Gvardiola u Kataru? Zar taj Franjić ne bi mogao postati reprezentativac, pa i Baturina koji je buduća svjetska klasa, i on bi trebao biti dio reprezentacije kroz jedan period. Taj Petković je bolji od sve jednog centarfora u reprezentaciji. Nemoj te mi reći kako on taj nije, kad svi znamo da je. Taj Andrić, koji je osporavan, zar on nema šanse biti dio srpske reprezentacije? Borbenost mu je forte, to Piksi obožava. Taj mali Špikić, po desnoj strani bi mogao postati zvjer, neka i on bude na širem popisu repke ja sam zadovoljan.
Ljudi ima igrača, kako sad ne valjaju. Nemojte me razuvjeriti kako ne postoji trener koji bi od ovih igrača napravio buduće igrače nacionalne vrste ili ih tamo vratio.
Ima, samo treba tom treneru dati sredstva, podršku, vjeru, vremena i naravno honorar.
Živjeli!
