Ne znam u kojem svemiru Dinamo može igrat s trojicom otraga, odnosno bilo koji sustav sa wing backovima..

Praktički u takvim sustavima su upravo wing backovi ključni igrači i radi se zbog njihove moći ponavljanja, brzine, jake defanzive i još bolje ofenzive. Neki od vas žele vidjet taj sustav samo zato da se ugura neki igrač u sredinu terena ili naprijed.

Moć Dinama i prednost nad ostalima je upravo ta da na svakoj poziciji ima dva kvalitetna igrača i da se ne osjeti kad nekog nema, a ne da pod mus svi igraju u prvih 11.

Stefan Ristovski je defanzivno kvalitetan, ofenzivno dosta tanak. Svaki 85. centaršut prolazi i pronalazi metu. A i izdržljivost mu nije jača strana, često se ispuše prije vremena. 

A Petar Bočkaj? On je savršena primjer svega samo ne wing backa. Vjerujem da ne moramo objašnjavat zašto.. 

Možeš ti to istrpit protiv slabijih ekipa koje ne znaju kaznit kiks, ali protiv ozbiljnije škvadre je to propuh u obrani bez kreacije prema naprijed. Bjelica je taktički majstor i to je savršeno odradio npr. protiv Atalante. Ali i Stojanović i Leovac su se prilagođavali i spuštali u 4 otraga, a ne 5, ovisno na kojoj strani je bila lopta protivnika. Uz sve to Moro je savršeno pomagao zatvarat, ali ne možeš ti takvu rolu tražit od Mišića i Ademija zbog slabe motorike.

Sve u svemu 4231 ili 433 su u ovom trenutku gledajući roster i trenera najrealnija i najbolja opcija.