Jedino što bi bilo dostojne takve legende na ovim prostorima je samo reprezentacija, nitko od nas nije ni pomišljao da bi on prihvatio išta manje od toga, nakon tako kolosalne epizode u Dinamu.

Ali jebiga, dogodilo se čudo, našao se vrlo brzo netko tko mu je bio spreman dati 20 milijuna kuna godišnje (zajedno s njegovim inimusima) i nije tome odolio. I tako je počela bledjeti naša bajka, mitsko biće postaje čovjek od krvi i mesa, pokazuje ružna lica koja nismo vidjeli dok smo ga obožavali, više ga nitko nije doživljavao kao poliglota koji briljira na međunarodnim presicama jer su mu europski izleti kraći od odlaska u šoping u Pečuh, više ne drži predavanja na međunarodnim skupovima trenera, kamo su ga zvali kao trenera jednog najuglednijih klubova... Posvađao se s kim se god mogao, usput višestruko isticao koliko mu je Dinamo bio posao, a Osijek ljubav... A mi smo njega iskreno voljeli i boljelo je slušati da smo mu samo jedni u nizu...

S tim povratkom u HNL izgubio je karizmu koju su mu donijeli uspjesi s Dinamom, njegova pojavnost nema vise onu težinu kao kada smo ga čekali godinama jer je stalno imao neke važne inozemne angažmane. 

A sada doživljava debakl, tu nama pred očima, on za kojeg smo vjerovali da je toliko poseban da ga je HNL nedostojan.

Tuzno i za nas i za njega. ☹