galinjo je napisao/la:
CROphantom93 je napisao/la:
Ajde ajde, navalite, jedva ste dočekali :)
Ajde picka mu materina, kad već pričamo o tim velikim uspjesima, za koga su oni bili?
Za onih 1000 ljudi i familiju igraca?
Dođite koji put na stadion, vidite kak Zagreb sve više diše Dinamo, to mi je draže od 17 titula (Kužeovu nedam).
Prozirni ste, poljubite sliku tate za laku noć i razmišljate o onim sjajnim proslavama prvaka pred 157 ljudi.
Fuj.
Ian wright, baniraj me slobodno da ne moram ove koji će se sad nakotiti na temi a do sad ih nije bilo slušati, hvala ti.
Vidi cijeli citat
Kako je lijepo vidjeti ovakav upis pravog navijača. Respekt i veliki pozdrav!
Vidi cijeli citat
Rezultati jesu temelj svakog sportskog kolektiva, ali ja sam više puta rekao ove sezone da ću mjeriti ovu sezonu po tome koliko će ljudi ostati kad sve ode nizbrdo.
A ne da je ostalo, nego dolazi sve više.
Klub je bio bolestan, 15 godina otuđivan od navijaca, sa 1000 ljudi na tribinama i teletekst kafana "navijacima"...
Meni osobno, ona pozitiva protiv Osijeka na -8 i ovo jučer na kraju, kad se zapad i jug pridružili sjeveru u igraci odlaze, uprave prolaze pjesmi, znači više od tih pustih titula koje su bile za nekog drugog.
Ona pozitiva na stadionu, žene, djeca, muško, staro, mlado, nitko nije bio ogorčen, dapače, neka žena s djetetom do mene zagrljena s klincem pjeva o boze znaš li kako jako volim Dinamo, u trenutku kad smo već popušili naslov. Pa klinci koji oduševljeno osvajaju tuđe gradove...
Na tribinama ni ljutnja ni ogorčenje, blago razočaranje, ali u pozitivnim vibrama.
10 i vise godina smo svi sanjali riječi Jucijeve pjesme: "i opet sanjam tisuće te bodre..." pa dosanjali smo...
I onda dođem tu i ljudi spominju prošla slavna vremena, koja se za većinu onih ljudi jučer nisu ni dogodila, odnosno jesu, kao neka hladna, tužna, crtica u povijesti, bez imalo povezanosti s klubom koji nije bio njihov.
Najveća pobjeda zadnjih godinu danas u klinci po cesti kaj više ne furaju Ronalda nego Kulenovica na dresu, pernice i ruksaci koji više nisu na Barcelonu nego na Dinamo, svi mi koji smo već jučer jedino pričali kad će više godišnje u prodaju, jedva čekamo da se još jednu godinu smrznemo ko picke na Maksimiru.
Pa i smijeh svih na spikerovo: molimo navijace sa sjeverne tribine za sportsko navijanje bla bla, pa opet ponovi, a u tom trenutku se upale baklje i na jugu i zapadu, pa njegovo, a molim isto i navijače na zapadu i smijeh svih prisutnih.
Zbog svega toga se igra nogomet i ide na stadion, Zagreb opet pocinjeti disati Dinamo, ja sam sezonu završio srca ko Medvednica.
A ko oce nek plaće za titulama pred 1000 ljudi, taj nije bio na stadionu tad niti će biti sad, njegovo plakanje je isključivo virtualno, u stvarnom svijetu takvi ljudi ne postoje, bar ne blizu Maksimira.
I hvala Bogu dragom da ne postoje.
