SPLIT - Stipe Pletikosa je svoju privremenu misiju na Poljudu završio. Iza njega je ostala jedna tužna klupska sezona makar je svoj osobni cilj ispunio: iza njega je kontinuitet utakmica, spreman je za Svjetsko prvenstvo. A u kakvoj je formi unatoč tome što je posljednjih mjeseci zbog teške operacije oca i zdravstvenog stanja majke više bio u bolnici nego na treninzima, pokazao je najbolje u zadnjem maksimirskom derbiju kada je Hajduk spasio od sramotnijeg poraza.

- Sad je ipak sve bolje, mogu se koncentrirati na reprezentaciju, a poslije SP-a znat ću hoću li se morati vratiti u Šahtjor ili će me Rinat Ahmetov ipak pustiti...

• Dao vam je šansu za prodaju, ali traži tri milijuna dolara?

- Razgovarao sam s trenerom Lucescuom, obećao je pomoći jer moraju prodati ili mene ili Laštuvku. U posljednje je vrijeme je odlično branio mladi domaći vratar, koji ih najmanje košta. Imaju i obvezu da u momčadi igraju najmanje tri Ukrajinca, a sljedeće godine, kažu, i četiri...

• Kad ste vi odlučili otići u Hajduk, Laštuvka se ozbiljnije ozlijedio. Šansa je bila vaša, Šahtjor je opet osvojio naslov, nagrada je velika, a vi ste se još morali odreći velikog dijela godišnjih primanja i produžiti ugovor za jednu godinu kao uvjet da vas Ahmetov posudi Hajduku?

- Istina, ali i opet bih u onoj situaciji sve žrtovao da bih branio. Tako sam pomogao i sebi i izborniku Kranjčaru jer ozlijedio se Butina pa nije dugo branio. A da još nisam branio ni ja?

• Hajduk je imao tešku i neuspješnu sezonu, posljednja utakmica s Dinamom ogolila je momčad do kraja?

- Sramotno smo odigrali derbi iako bi bilo logično da smo baš tu utakmicu igrali kako treba. Ambijent je bio dobar, nije bilo rezultatskih pritisaka, samo prestiž, dišpet i karakter. A nismo se pokazali kao momčad s karakterom! To je bila prilika barem da popravimo dojam kad smo uprskali sve drugo.

• Što se dogodilo s Hajdukom? Je li u pitanju samo tanka kvaliteta igrača?

- Ma ima tu svega. Atmosfera ni u svlačionici nije bila hajdukovska, tamo se rijetko kada govorilo o nogometu, sve se nekako odrađivalo, otaljavalo... Puno je igrača u Hajduk došlo sa strane, iz malih klubova koji ne znaju i ne mogu nositi težinu Hajduka. Kad smo 2001. osvojili naslov od 27 igrača, 21 ih je bilo Hajdukovih korijena, stranci (Bubalo, Bošnjak, Đuzelov i Musa) su se kao manjina morali uklopiti, a ovdje je bilo obratno. Osim toga, mediji su na neki način podijelili momčad, uvijek se isticalo samo Niku i Pletu, a ostali su tretirani usputno, pa je pogođena i taština. Svi smo mi ljudi... Treninzi su bili nekako mutavi, samo odrađivanje...

• Živnuli ste s dolaskom Bonačića?

- Bonačić je na početku unio živost, uveo red, disciplinu i čvrstinu, ali nas je napad na njega u portunu vratio nazad, na staro. Kad smo uspjeli ući u Ligu za prvaka, ispalo je kao da smo sve napravili. Igrači iz malih klubova zadovolje se i malim rezultatima. A to nije Hajduk! Strah me samo da i sljedeća ne bude ovakva jer Hajduk je izgubio stabilnost, izgubio je respekt ostalih klubova! Prije su u Split dolazili s gropom, sa strahom u prsima, a sada u najavama govore i o podjednakim šansama!

• Što može reprezentacija?

- Možemo proći grupu, objektivno smo poslije Brazila najjači. Teško bi moglo biti s Japanom, igra se u 15 sati, bit će vruće, a njihove najveće odlike su trka i borbenost. I u Francuskoj, prije osam godina, s njima je bilo teško, jedva smo ih pobijedili. Eto, neka bude 1-0 kao i onda. Dobro je što je izbornik Kranjčar izraziti optimist, za naš mentalitet optimizam, pa i drskost su motivacija. Takav je bio i Ćiro, pa je i napravio rezultat, a oni između njih nisu ni mogli kad su samo kukali i od svakog suparnika pravili Brazil!

Drpićev potez je umjetnost

Dinamo je zasluženo osvojio naslov i pobijedio u zadnjem derbiju. Bili su uvjerljivo bolji i tu se nema što prigovoriti. Ali moram prigovoriti na one provokacije službenog spikera i kao kapetan rivala pitati čemu provociranja sa službenim mikrofonom? Daleko više me je to smetalo od ispada nogometaša Drpića - ono