Ovi sastav štono ga napisa barba Luka odma bi potpisa. Svaka mu dala. Vidi se da je čovik u okrutnon kapitalizmu uvatijo metnimoreć instinkt za tu komercijalu i za vatanje poslovni prilika, kakobitireka, u začetku. Nu, uz vaše dopušćenje, pripovidijo bi kako san ja osobno i personalno stavijo svoju firmu na noge u kritičnon trenutku za dvajest-trijest gladni usta koje je dotična moja firma tribala a i jest naranila i napila. Mislin, situacija unjekoliko podsjeća na današnji naš Hajduk di potencijala ima samo triba zeru koncentracije i motivacije.
Vako je bilo: sidimo mi u hedkvoteru našeg 'Otran-Dotran' doo (naravski, izmislijo san naziv, ne zbog vas čeljadi moja nego zbog, kakobireka, institucija sistema koje na poštena poduzetnika vrebaju čak i ovdi na našemu topiku) I sad, da nastavin, govorin ja maloj: Ozrenka deder života ti daj mi onu štrucu kruva što san je jutros donijo i nož, ne oni od Godišnjeg obračuna, nego oni pilasti, oni za kruv, je, je taj ajde daj vamo! Donese Ona, sidi nas sedam-osan (praktički čitavo uže rukovodstrvo) i ja stavin pridase i izrižen živčano s tin nožen kruv na veće fete oštećujuć na dva mista čak i tolu, nako dramatično koda nisan skroz svoj! Undan uzmen te velike fete pa nabrajan: ovo Šukeru, ovo HEP-u, ovo Banki, ovo našin ljudiman u institucijan i paralelno bacan priko ramena te fete izasebe. Ozrenka vata te fete, baca se ko Mešković, a ovi moji zinili, iskolačili oči ko vareni zečevi, misle direktor poludijo, dašta je nego poludijo. Unda ja nakon dramske pauze lagano i pažljivo povlačin po toli dlanon i skupljan mrvice od kruva pa kad san sve ima u otvorenoj šaci kažen in: E, ono je njojovo, a ovo je naše! Jel puna šaka? Je! I nikad ne gledajte one fete nego vamo se fokusirajte isključivo i prvorazredno! I unda promrljan po mrvan i nađen jedno cilo zrno i još dva popola pa in reknen: evo, ovo su nan biznis oportunitis! Ovo cilo zrnu nan je fokus! Od njega će sastat stotinu štruca di će oni nižespomenuti uzet svoje a mi ćemo opet imat u šaci novo zrno i dako dalje etcetera, etcetera!
Mislin, dalje neman što o svojoj firmi govorit. To je bila prekretnica, pozitivan šok u razvoju korporacijske svijesti. Svi su učas svatili di nan je misto i šta moramo radit. E, a tako je u Hajduka: triba samo odredit mjeru, vidit kliko se more zinit da se ne zagutimo, nać 'zrno' i ić naprid! Drugin ričin, triba pojedinin igračin objasnit da je na njiovin leđin misija izgradnje Novog Jakog Hajduka ... (u ton smislu da jednostavno odu ća!) Brez spremnosti na žrtvu i samokritiku ne more nijedna organizacija naprid!