Evo odgledo...čuveni udarac nisam ni skužio, jer kako sam i mislio doletio je u metežu...a lik se htio dignut i potpuno je normalno izgledao, pa sad vi meni recite kako je teže ozljeđen? 

ne znan kako je na tv bilo al dobro ga je pogodija. kasnije nastaje metež i slabije se vidi sve. nebitno, kako god bilo da je bilo. meni osobno najžešća scena je bila kad je bandić uša igrati i ćorlukino deranje na njega da izađe a ovaj ništa

Ajme meni pa to je bila prava smijalica....i kak Bandić igra

Znači mali nogomet, a opet nogomet u drugom planu. Nikako ne mogu shvatit da nema nekog autoriteta koji će tim dečkima objasniti da su odgovorni za svoje postupke. Nije mi čudno što je Carević napadnut nakon onakvog ponašanja u prošlom derbiju kada bi trebao svaki pravi navijač Hajduka osuditi za ono ponašanje. S druge strane imamo malog Modrića - nogometnu klasu tankih živaca koji smatra da mu je uz svo nogometno znanje potrebno da bude i fajter sa svojim 165, a to Lukica ti ne stoji. Na klupama imamo mlađeg Mamića s jedne strane, a s drugog osuđivanog mafijaša Šošu. Tu je još prisutan i Bosanac Ćorluka i Hercegovac Bandić koji se nadmeću koji je veći Zagrepčanec ili ne znam što li već ali "kaj" im nikako ne stoji. Osiguranje i DJ u dvorani očajno i tada stupa na scenu hrpa balavaca koji pale atmosferu i rade sranja što im je navika u zadnje vrijeme jer znaju da će proći nekažnjeno i zaboravi se da se radi o sportu. O precijenjenom sportu čiji utjecaj prelazi razinu zdravog razuma. Sve do sljedeće utakmice i uzvrata u drugom gradu. Do tada žrtve neće biti ni Mamići, Carevići, Modrići ni Živkovići... nego obični ljudi koji imaju krivi naglasak na krivom mjestu. Bravo!

a sad adio i ko zna kad i ko zna gdje...

Rapaić: Hajduk me stvorio, no želim odigrati još koju sezonu u ligi jačoj od hrvatske
Autor OZREN MARŠIĆ
          
Što vam prvo padne na pamet kada pročitate ili izgovorite Miki Rapaić? Nogometaš. Igrač. I to u pravom smislu te riječi. Da, Miki je taj. U njegovu loptanju nema teškoća. Obostrana ljubav njega i lopte tako je vidiljiva, tako jasna... A koliko voli nogomet uvjerili smo se za višesatnog druženja u Liegeu. Intervju s njim nije lagan posao.

– Ma, šta ću ja u novinama. Najviše volim pričati na terenu – sto puta je rekao. Stoga, ovo nije intervju. Ovo su izvučeni detalji. Neke rečenice su službene, neke neslužbene. Ali, to je Miki. Zanimljiv u svakom pogledu. Oči lete, poigrava se šalicom za kavu, čašom. A opet nekako miran. Lice se razvuče u osmijeh kada priča o ljubavi prema nogometu.

Ne zamjeram Kranjčaru
– Ne da ga volim, nego i više od toga. Nogomet obožavam i stvarno ne znam što bih drugo u životu radio. To je moj posao, ljubav... Moje sve. Naravno, tu izuzimam obitelj. Ona je iznad svega. Ali, to ne trebate ni pisati, tako je kod svakog normalnog čovjeka – rekao je Rapaić.

U Standardu i Liegeu, tipičnom belgijskom gradu s prelijepim centrom, Mikija obožavaju. Kada smo naišli na problem s rezervacijom sobe u hotelu Mercure, njegova pojava u hipu je riješila sve probleme.
– A vole me, šta ja znam. Tako je bilo svugdje gdje sam igrao. I u Hajduku, i u Italiji, i u Turskoj, i sada u Belgiji. Nema tu neke kemije, valjda ljudi prepoznaju kada netko daje sve od sebe – kaže Rapaić.

Prepoznao je to i Slaven Bilić. Nakon što ga je Cico Kranjčar eliminirao iz reprezentacije, Bilić ga je vratio. U 33. godini Rapaić je jedan od Bilićevih ključnih ljudi.
– Naravno da mi je bilo teško kada me nije bilo. Ali, ne zamjeram nikome ništa. Nisam takav čovjek. Nema kod mene nikada ljutnje. A što se tiče reprezentacije, stvarno smo napravili odličan rezultat. Momčad se nekako našla. Premda ne volim te podjele, Bilić je sjajno ukomponirao mlađu i stariju garnituru. Zato ni rezultat nije izostao – rekao je Miki.

Sa Slavenom Bilićem i Aljošom Asanovićem prijatelj je iz njihovih igračkih dana. I ne samo iz igračkih, u Splitu su njihova druženja bila više nego česta. Ali, sada su na snazi nova pravila.
– Volim Slavena i Aljošu, prijatelji smo, ali nema šanse da sjednemo na piće. Sada smo u odnosu trener-igrač, i u tom odnosu moraju se znati pravila – objašnjava Rapaić.

U reprezentaciju su ga vratile odlične partije u dresu Standarda. Cijelu godinu igra odlično, Kranjčar to nije prepoznao, Bilić je. I stoga ne čudi što ga Standard želi zadržati. Na ljeto mu ističe ugovor. A Miki ko Miki.

Stalno mislim na odmor u Splitu
– Ne znam još ništa. Nude oni novi ugovor, na dvije, tri, pet godina. Polako, nema žurbe, vidjet ću još. Ma, ima dosta vremena. Kada promislim na ljeto, onda mi na umu nije novi ugovor, nego Split, more – smije se Rapaić.

A kada on spomene Split i more, nama je to asocijacija na Hajduk. I njegov povratak na Poljud. Želja vodstva bijelih se zna.
– Da se razumijemo. Hajduk je moja ljubav, moj jedini klub. Hajduk me stvorio i ja to nikada neću zaboraviti. No, možda mogu još koju sezonu odigrati u nekoj jačoj ligi od hrvatske. I od belgijske –– zagonetno je zaključio razgovor.

 

    kako ga Hrga car zdimi