Rukavina: Ne želim biti Henryjeva kopija
Mladi biser hrvatskog nogometa, Ante Rukavina, praktički je potvrdio svoj odlazak u Hajduk na kraju sezone.
Ante Rukavina, dvadesetogodišnji šibenski nogometaš, zadivio je javnost lakoćom igranja. Hitar napadač, nepredvidivog driblinga, najavljuje da bi mogao ostvariti europski vrijednu karijeru. Hajduk ga je privukao na Poljud, premda je tijekom prošlih mjeseci svita skauta obilazila Šubićevac ispipavajući način kako bi ugrabili novi nogometni biser hrvatskog nogometa.
Hajdukovci stoga drže dolazak Rukavine na Poljud kao još jedan osvojeni trofej, baš kao što su trofejno doživljavali dolazak Nike Kranjčara iz Maksimira. Rukavina je pak dobio status zvijezde koji je prije odlaska u Potsmouth imao Kranjčar. U trenu je postao 'gospodin Netko', promjene u prošla četiri mjeseca je primijetio, ali…
- Osobno se nisam promijenio. Niti sam ljepši, niti sam pametniji, niti zgodniji. Ali se promijenio odnos okoline prema meni. Odjednom me svi poznaju, svi bi porazgovarali sa mnom. Strpljiv sam i prihvaćam nova događanja oko mene kao dio posla - govori Rukavina.
Jesu li suigrači iz Šibenika postali ljubomorni na vas?
- Nisu. Znate ova momčad je svoj uspjeh izgradila na zajedništvu, odličnoj atmosferi. Svi su bili super prema meni. Stariji su me čuvali, a s mlađima sam u izvrsnim odnosima. Nema tu kod nas u Šibeniku ni trunke ljubomore, niti zavisti. Baš se iz tih zdravih odnosa rodio i ovako dobar rezultat. Svakako da je i utjecaj trenera Ivana Pudara značajan. Vrhunski je slagao momčadi kada je netko od bitnih igrača nedostajao pronalazio je idealan raspored igrača.
Koja vam je utakmica najdraža?
- Ona protiv Dinama na Šubićevcu. Nije to moja najbolje odigrana utakmica, ali sam u toj pobjedi osjetio snagu i moć naše momčadi.
Šibenik je tom pobjedom omogućio Hajduku da se bodovno priključi Dinamu. Vječna borba dva najveća suparnika razbuktala se i u prvenstvu, ali i za vašu naklonost. Je li bilo licitiranja naša dva najveća kluba?
- Ne, ma kakvi. Hajduk mi je bio bliži i tu nema puno dvojbi. Tata Zlatko me inficirao Hajdukom pričajući mi o generaciji Šurjaka, Mužinića, Jerkovića… Baš me Mužinić primijetio i preporučio, a bio sam prije godinu i pol dana na 'Kvarnerskoj rivijeri' s juniorima Hajduka. Sa mnom je bio i moj prijatelj i suigrač Gordon Schildenfeld i rekli su nam da će nas pratiti. I evo, spreman sam za Bijele.
Je li vam lopta bila prva igračka?
- Tko će to znati? Ne znam. Lopta mi nije bila prva igračka. Mislim da mi je prva igračka bila autić na daljinsko upravljanje.
Koji sport osim nogometa volite?
- Atletiku. Volim pogledati one sprinterske utrke. One na 100 metara. Zatim rako gledam utrke preko prepona. Također volim pratiti i gimnastiku.
Tko vas od sportaša inspirira?
- Sprinter Asafa Powell. Pratio sam ga od prvih utrka i znao sam da će biti najbrži čovjek na svijetu.
Vidite li sebe kao nasljednika šibenskih sportskih veličina - Dražena Petrovića, Perice Bukića, Danire Nakić?
- Slušao sam mnogo priča o njima, pogotovo o Draženu Petroviću. Nisam ih vidio u akciji. Mlad sam. Nisam gledao niti jednu Draženovu utakmice. Zašto? Nemam video. Ne vidim sebe kao nasljednika ih sportskih ikona našeg grada.
Tko vam je nogometni uzor?
- Henry i Ronaldo, makar ne mogu kazati da su mi baš nekakvi uzori. Ne gledam puno utakmica, pa niti ne kopiram finte, trikove, pokrete. Slušam trenera i to je sve što se tiče mog rada. Nema smisla nekoga kopirati, pa ni Henryja. Imam svoj put, a onako iz gušta pogledam na snimkama kako Ronaldinho fintira.
Jeste li pratili uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije i njezin put do bronce na SP-u u Francuskoj 1998.?
- Gledao sam, ali se slabo sjećam utakmica. Zapravo, imao sam dvanaest godina i više sam pratio prvenstvo i utakmice nošen navijačkom euforijom. Prvenstvo se tada pretvorilo u veliku feštu i znam da me taj zanos tresao.
Trenirate li individualno?
- Samo kondicijske treninge. Mnogo mi je pomogao Tonči Cinoti. Zahvaljujem mu. Bio je sa mnom kad mi nije bilo lako. Cinoti je tek ušao u posao pripreme sportaša, a ja ću ga voditi svuda sa sobom.
Savjetuje li vas tko?
- Tata Zlatko. Sportaš je u duši i prati svaki moj korak.
Onda mu se sada ispunio život?
- Da, ali sam ga malo ogradio. 'Udrija' sam mu presing, jer je u te krugove počeo previše ulaziti.
Što vam je nogometni san?
- Nikad se nisam zamišljao u nekom velikom klubu poput Barcelone. Želio sam postati moćan igrač. Hajduk mi je dobra 'skala' u karijeri, a ne razmišljam što će biti poslije. Odnosno, uvijek sam mislio kako ću nakon Šibenika završiti u Hajduku. I sada je taj san sasvim blizu ostvarenja. Nemam neki klub kao izbor, ali engleska i španjolska liga su mi privlačnije od drugih.
Koliko vam je novac bitan u karijeri?
- Odgovor ne može biti jednoznačan, a bit ću realan. Volio bih igrati u nekome meni dragom klub, ali važno je i zaraditi novac. Međutim, trenutačno mi je najvažnije igrati. Zato i ostajem u Šibeniku do lipnja. Ako pak ne budem igrao u novom klubu, odmah ću se vratiti u Šibenik.
Jeste li vi sretni?
- Jesam. Zadovoljan sam dosadašnjim životom. Samo neka je zdravlja. Znate onu - zdrav ima stotinu želja, a bolestan samo jednu.
Biste li voljeli doček u Splitu kao onaj koji je doživio Niko Kranjčar?
- Nisam na to nikad ni pomislio. Radovalo bi me, ali nisam ja ni blizu popularan kao Niko - zaključio je Rukavina