evo jedan tekst sa torcidine stranice koji lipo oslikava današnji hajduk
Nakon što je Ronaldo ipak izabrao Milan, u Hajduku su zaključili da je prijelazni rok gotov. Tudor će pričekati ljeto, kao i Subašić. Tako će ostatak priprema proći u znaku uigravanja, a ne pokaznih vježbi za ambiciozne ruske drugoligaše kojima za vrhunsku momčad nedostaje baš Hajdukov "dragulj". Ako se Ronaldo ne snađe najbolje u novoj sredini, nikad nije kasno da u sebi otkrije ljubav za "bilu" boju. Širom Europe je, naime, već poznato da u Hajduk dolaze samo igrači kojima na spomen samog imena kluba s Poljuda zaklecaju koljena, kako nam je to nakon nesupjeha oko Jerteca i Pokrivača objašnjavao "El presidente“. U krajnjoj liniji, ako krene pješke nakon poziva Hajduka, Milano je Splitu bliže od Liegea. Zlobnici bi rekli da je Zagreb još bliže, ali nikad nije kasno da se zemljopis nauči, a dječački san ostvari. Potez dovođenja planske zamjene svakako treba pozdraviti jer je to daleko od prakse kojoj smo svjedočili proteklih godina kad je 40-ak igača odlazilo na pripreme.
Neke tradicije ne prestaju, ove zime Hajduk su napustili: Blatnjak (Himki, Rusija), Vučko (Rijeka), Miladin, Budimir (oba Ergotelis, Grčka), Marčić (Lokomotiv, Rusija), Kralevski (KS Samara, Rusija), a od svih njih Hajduk je uspio zaraditi samo 150.000 eura za transfer Blatnjaka. Zaista nesvakidašnji uspjeh, čestitamo!
Tu je još i posudbe: Makarin (Pula), Bačelić-Grgić (Šibenik), Rožić (Zadar), Pezo (Imotski), Selak (Solin), Bačak (Pula). Mladići koji su sigurno bolji od Kamerunaca i drugih nesretnika koje menadžeri vode po pripremama kao po sajmovima.
Zato je Hajduk darežljiv, kako mu i samo ime nalaže: "otima“ od bogatih (Juventus), a daje "siromašnima“ (Rijeka). Kako se drukčije može objasniti da je svog najperspektivnijeg mladog igrača, u kojeg se prije godinu dana zaklinjalo, jednostavno darovao Rijeci? I to pod obrazloženjem da je Hajduk na njemu zaradio prilikom prodaje u Rusiju, pa da je sad u redu da ga puste bez odšete?! Pa nije Hajduk Caritas, zna on biti i ozbiljan poslovni subjekt kada ti isti igrači posredstvom odvjetnika naplaćuju svoja ukamaćena potraživanja.
Neosporno je pravo Vulića da bira svoj igrački kadar u kojem Vučko nije u prvom planu. Lijepo je i to što Hajduk želi svom ditetu izaći u susret i pustiti ga da igra negdje drugdje kad kod kuće ne može. Zato i postoji posudba, mogao je otići bilo gdje, pa makar ga Hajduk i plaćao, ali se standardnog mladog reprezentativca jednostavno nije smjelo odreći. Da stvar bude još gora, to je napravio besplatno, a da bude još gora, u klub čija je najveća klupska tradicija darivanje cvijeća igračima koji odu u Dinamo, a lomljenje kostiju onima koji odu u Hajduk.
Josip TADINAC