Nu, undan kad san se vratijo s pišanja, došlo mi u san opet da san Domenico Sisgoreo:
Poluvrime. Nula-nula. Držimo pozitivan rezultat. Jedina šansa naša i njojova je bila kad je Balić izbijo povratnu loptu pa opizdijo ravno Svilokosa u zatiljak, odbilo se u stativu. Poluvrime produžilo 13 minuta, Svilokos leža beživotno, zanesvistijo, iskolačijo oči ko Ford Ka, Mamić mu dava umitno disanje ... Isključilo poslje Pelajića i Hrgovića a u nji Karlosa – četrnest žuti kartona. Čiste igre – 6 minuta 23 sekunde ...
Ušli mi u svlačijonicu. Carević nosi pola kragne od Svilokosa, Musa nataka Ivankovićeve ćale na nos, a Rukavina ko tarzan – samo mu dio na livon ramenu drži dres da ne pane...
VULIĆ: Dobro je. Držimo se... Tomo! Tomo!
ERCEG: Šta je?
VULIĆ: Odletider, bogareti, k njima u svlačijonicu i reci Ivankoviću da ćemo mu vratit ćale ako on meni vrati kapu, Lakosta, smeđa, nemoj da ti podvali, čuješli?
ERCEG. Iđen, evo samo nek nekako sredin gaće, manilo mi kajiš!
VULIĆ: ajde, ajde... jebba kajiš! ... E, ovako: mislin dobro je, inpostacija je u redu! Reka san, što manje igre, manja je šansa da se nešto dogodi! I ne gubimo snagu utrčavajuć brezveze u prostor kad lopta ne smi ić duže od pripišaja! Oću kontrolu! Kakobireka: sitni vez!
ŽILIĆ: Paška čipka!
VULIĆ: Tako je! Paška čipka! Ako letiš, daštašse nego zajebat! Ruki, i ti ćeš sazrijat s nami, priviše se otvaraš ... jesi ikad čujo kad Ivić kaže da ekipa 'dobro stoji na terenu'?
RUKAVINA: Jesan, barba Zorane ...
VULIĆ: E, vidiš 'dobro stoji', daklem 'stoji' a ne leti ko muva brez glave! Izbit ću ti ja iz glave ta Pudareva sranja – zbunjuješ šprintajuć i nas i nji a i gledatelje prid malin ekranin ...
RUKAVINA: Ali zrili su za primit go ... Šifo diše ko lignja, nemere odat!
VULIĆ: Go! Go!... Gol dolazi kao proizvod igre a ne kao rezultat razularenog pojedinca koji teži isticanju i samin time narušava atmosferu u ekipi, destruira romb i dezavijira presing igru koju nikako ne meremo organizirat bude li lopta u tebe, budeš li se ti zajebava driblajuć etcetera, etcetera ...
ŽILIĆ: Da se skinen ja?
VULIĆ: Jesi popizdijo? Opet tvoja sranja! Ne zanimaju me tvoje sklonosti! Kakvo skidanje prid ljudiman? Ulazi u igru! ... Bartoloviću, ti si izdušijo, jelde ...
BARTOLOVIĆ: Nisan ... mislin, jesan! ... malo san subjektivan prema sebi, pardon ...
VULIĆ: I vako: ako oni visoke, mi niske i obrnuto ...
Upada Erceg
ERCEG: Ne daju! Ne daju kapu!
VULIĆ: Ko ji prchi! Musa daj ćale vamo!
Vulić gleda ćale kodaće i slomit undan i stavlja na nos ...
VULIĆ: Ala brale, superoružije je naše!
(Cmok! Cmok! Poljubi Musu u čelo)
VULIĆ: Sad vidin situaciju iz Ivankovićeva kuta! Njegovin očiman! Minjamo taktiku: Žile, sidi di jesi! Ne ulaziš! Pa oni bi upravo to htjeli, jelenjskih mu rogova!!!!