Ko o čemu, Petro će opet o Pudaru. A šta ću, netko me povuka za jezik
Naravno za Pudar za.ebaje. To radi cilo vrime i to jako dobro. Da ga samo čujete kako razgovara s upravom, kako razgovara s novinarima

Jadni novinari nakon razgovora s njim muku muče kako sastavit tekst u kojem se nitko neće uvridit, jer doslovno prenesene - njegove rečenice bi izazvale lavinu sudskih tužbi (e da mi je doživit da se Pudar krene prepucavat sa Ivankovićem... jooooj koji bi to spektakl bija) , a opet... svi znamo da on to ne misli doslovno nego onako... ka Smoje ili Čićo. Grubo, žeštoko, oštro, ali na dalmatinski način - simpatično...
Njegove izjave poput "Nek nam uzmu još dva igrača i bit ćemo prvaci" su strašan motivator igračima i pozivnica za publiku.
Ili ona ili kad je za nove mlade stopere Šibenika (A. Bulat i Kulušić) reka da su to odlični igrači "za javnost možda nepoznati, ali za mene sigurni i provjereni igrači koji su svojim radom zaslužili mjesto u prvoj postavi."
E kad imaš 19 godina, i kad ti trener, koji te inače na treningu šiba do krvi tako nešto izjavi u novinama... ima da letiš na terenu. Ne znam točno koju kemiju Pudar koristi, ali igrači Šibenika ove sezone pucaju od samopouzdanja. Takvo nešto nikad nisan vidija ovdje.
Ali više od svega impresionira taj kolektivni duh koji im je usadija. Ako čitate razgovore sa nogometašima Šibenika vidit ćete da svi oni bez kurtoazije u prvi plan guraju kolektiv. Eno je Čagalj danas u novinama izjavija kako mu je drago da su ga konačno počeli primjećivat (Žaja, LaCombe), ali da je savršeno svjestan da tu najveće zasluge ima cijeli kolektiv.
Rukavina je danas u Šibenskom listu napisa kako u Poljudu svi još pričaju o Dinamu, a malo tko spominje Šibenik, a on im stalno ponavlja "ljudi vi nemate pojma kakva je to ekipa".
...a to je ekipa sastavljena od lokalnih juniora (Kulušić, A. Bulat, Đira, Matas, Gović...), odbačenih i otpisanih Hajdukovaca, Dinamovaca i Riječana (Grizelj, Gabriel, Kwedi, Čaval, Čavlina) koje je Pudar pokupija po nekim drugim, trećim ligama, te navodno "promašenih" i "isluženih" igrača (J. Bulat, Kartelo, Franja, Čagalj...). Ukratko, od igrača koje nitko nije htio napravio je EKIPU koja je jedina pobijedila Dinama ove godine i iz koje si svatko od njih na kraju sezone može osigurat pristojnu egzistenciju prodajom u Grčku, Belgiju, druge lige zemalja petice... Zato izrazi poput "kreator bajke sa Šubićevca" nisu pretjerani.
Nisam dovoljno star da pamtim Ivića i Šangulina, pa ne mogu uspoređivati, ali mogu slobodno reći da je Pudar najveći car koji je sidija na klupi Šibenika otkad ja pratim nogomet.
Da li bi isto moga napravit u Hajduka, opterećenog imperativima, zakulisnim igrama, menadžerima mafijašima, zvijezdama i "zvijedzama"... ne znam, nisam siguran...