Cilo san vrime to ima u glavi dok san pisa post o trenerima, ali san se zaboravija. Tija san kad je bila prilika povuć paralelu između Ivića i Vulića.
Je, na prvi pogled njih dva nemaju nikakve veze, ali ja mislin da je Ivić taj princip iz kojega je kao reakcija nasta "Vulić". Ivić je erudit nogometa, cili u taktici, za njega nema nevažnih detalja.
Njegov netalentirani sljedbenik je Luka Bonačić. Koliko je rigidno shvatio Ivića, vidjeli smo lani dok je bio trener, važna mu je bila samo defanzivna disciplina u svrhu golog rezultata.

Vulić ne vjeruje u šablone, ta igrao je i stopera i napadača. Njegove su formacije u načelu uvijek jednostavne, u svojoj biti napadačke. Čini mi se da taktiku tretira tek kao nužno zlo, zna čemu služi i zna osnove, ali sigurno neće posezat za taktičkim minijaturama.
Da je ovo(ova igra Hajduka) jedini Vulić kojeg poznajemo, prvi bi bio za njegovu smjenu. Ali imala je ta vulićevska filozofija bez filozije i uspjeha ne tako davno.

Inače, ako dobije otkaz, Hajduk će ga morat obeštetit. Doduše, neće smetat, to je mala lova za veliku odluku
Lako moguće da ga smijene, ne jer je upravu briga za Hajduk i Hajdukovu igru, nego jednostavno zato jer su uvik kako vitar puše. Već je narod postiga konsenzus - Pudar novi trener - i Branko je to shvatija i naložija svojim novinarskim plaćenicima da pripreme teren.

Moj stav najjasnije odražavaju riječi Bernarda Jurišića od 28.8. 2006., koje sam stavio i u potpis.