Jebba ti ta mirenja! Koji sut i kakva kilometraza koda je iskrcavanje na Normandiju a ne balun?! Mislin, naravno da su Marčić i Car tu najjači - mlatimudani su jaki kad kraj nji ćuli čovik u odijelu sa ćalin i kompjuteron a sami znamo kaki su kad in metnimoreć Mehmedalija Šišić puše za vraton (sića li se iko od vas, Rođeni, toga čovika?) Oćureć, naravski, da san umisto Pude sijo bi ji obojicu automacki na klupu i, kao znak odmazde, zašvajcova bi pločicu s njojovin imenin na poleđini katrige u loži! Prčin ti Patku Pekinšku! Još vjerojatno zajebaju 'nu ja sa udarčinon neiskorišćen'....
Stvar neodoljivo posjeća na situaciju iz kasni pedeseti kad je Tetak Šime u Njemačkoj radijo na baušteli ko klapac pa se nije moglo ostat od jednog momčića (kliko se sićan po priči neki Štef iz Zaboka, Krapine đavligaznali) Elem, rič je bila o podvizin toga dotičnog Štefa u svezi donjeg dila tila, konkretnije reka bi čovik nemere ostat nijedna, 'jebbe u letu', da tako kažen. Ali kad se primila plaća Tetak Šime ravno u grad, naša tri kakobireka 'dame', pogodijo se s njima i ravno u stan k cimerin. I nu, naravski, ova dvojica zinili a Tetak krenijo demonstrirat neke zahvate iz svog bogatog asortimana. Priča Tetak dalje kako je ovaj drugi suočen s izazovon reka ovoj drugoj, rećemo 'svojoj', kao 'mene tretiraj ko normalnog muškarca...' nevojljko spušćajuć gaće koda će na obrezivanje dočin je Štef štoviše uzmaka prema vratin i uteka ovoj svojoj goropadnici jer da ima 'neki dogovor', kurrac dogovor, goori Tetak Šime s kin će imat dogovor, ne zna ni do tankštele otić, nikidan stiga u Njemačku... Oćureć, Tetak je uvik govorijo svoju poslovicu kad me je uvodijo u svit poroka: 'Mali, slušaj vako: ko je pijo, opet će pit; ko je pušijo, pušiće, ali ko je prista prchit - e, taj neće više prchit! Smisa ove reminenscencije je da se ukaže na pogubnosti bilo kaki mirenja i analiza i bilo kakvi procjena osin onoga što čovik pokazuje na samon terenu sa živon neprijateljskon silon. Pače, u stara vrimena se smatralo da je oni ko vrlo leti i trče samin tin deficitaran u glavi i da je malo tumpast, ne zna di mu je misto na terenu, ne razumi postavku ili, đavligaznali, nemere nikako pripoznat koga čuva! Metnimoreć Žungulu si moga slobodno nogu zavezat za branku u dužini cca 20 metara i nikad ne bi napejo uže, dočin bi Jurica Jerković moga bit pripet ko krava klinon za centar u dužini od isto tliko metara i doć ga odapet na poluvremenu i sve bi bilo u redu. U našoj ekipi, živa mi klaka, ima ljudi koji stvarno priđu deset-petnest kilometara na utakmici ali to je uglavnon stoga što ne znaju pratit protivničku igru a našu prate tako što biže dalje od lopte... baš ko oni Tetkov Štef. I undan, ko se pametan more fascinirat takin igračon!?