Štovani Pinče,
vidin da si izdaleka doša pa nisi u toku štosetiče one utakmice u subotu protiv Slavena, pa ti evo pišen - šta je i kako bilo - da ne upadneš u bludnju oko igre naše momčadi, impostacije igre i učinaka pojedinaca, pojedinačno i indivudualno, razumi se.
Nu, da ti odma rečen kako nije bilo vrlo svita - đavligaznali, lipo vrime, nekako mrnjav protivnik ili štatijaznan - uglavnon iljadu ipo, dvi, uvriglave. Vrime lipo, teren travnat, sudili trojica od koji, meščini, dvojica iz Zagreba ali to nije tliko krucijalno. Mi krenili nako, šerecki 3-5-1-1, 3-4-3, 3-3-1-1-1-1... Uglavnon 3 nazad: Živković u sridini, livo Buljat, desno mali Pandža, a ostalo nisan razumijo i nije se brte moglo razabrat jer su se svi priviše micali i remetili raspored. I undan iđe neki brezveze centaršut ko najlon kesa kad je bura nosa ter maniti Balić učini oni skok - znaš ono koda je u hulakopkan na Labuđen jezeru - i naravski uđašijo na jednoga našeg a loptu omanijo ter je istu (mislin, loptu) vratijo neki njojov na vr šesnesterca di je je dočeka Radeljić (sićaš se, Pinče, u nas je igra pa otiša u Kinu ili negdi tako...) E, lipo je ta Radeljić ton prilikon lega na loptu i ušijo ju volejen pod prečku, našu razumise. Mislin da je to sad i nikad više za toga dotičnog Radeljića - koda rećemo ti ležiš na Majami Biču na plaži pa ti se digne ona stvar pa unda Pamela Anderson izađe na balkon brez gaća, pa ograda od balkona popusti pa ona pane ravno na ... mislin, razumiš šta oću reć i kakvon smo statitički i praktično nevjerojatnon događaju svidočili... Nu, dobro, poslje toga smo mi stalno napadali na njijov go: kad bi lopta došla do Muse moga si otić pišat ili nadolit vina u čašu i opet bi ujtijo akciju, dočin je Car sve odigrava iz prve jer mu je Pudo tako reka. Za Jelavića je potpuno jasno da je privisok, odnosno misa mu dugo putuje od glave do noge ili jednostavno zbog slabog intenziteta zapne negdi. Meni je Bartolović iša vrlo na živce i reka bi da ovo Pudarevo livo-desno, tamo-amo njemu ni zere ne leži. Hrga nije priša igrača čitavu utakmicu, igra je brez prodora i on malo podsjeća na žarulju koja gubi kontakt pa žmirka, oće-neće. E, ali undan je uša Bušić i odma se vidilo da su njegove linije kretanja i nedostatak težišta nerješiva zagonetka za nji - meni on, Pinče, oda tj. trči ko Tetak Šime, dosta nako nakoso i nekako se vidi da će te zajebat, da će ti zabit go ali ne znaš ni kad ni kako ... I tako je Borami i bilo, ali naravski mali Gabrić mu vratijo ko na pijatu i on sa dva metra pod prečku. I dalje smo napadali, ali undan je Pudo učinijo bravuru jer je izvadijo jedinog normalnog igrača u nas (Gabrića) i uvejo Njega na Živkovićevo misto a Živka gurnijo u sridinu. Pudo je dokaza dvi stvari: da Živac nemere igrat u sridini, da On ne mere igrat nigdi i da su ova dvojica nazad (Buljat i Pandža) u stanju izdržat i taku opasnost košto je On međunjiman, u sridini. Elem, to je zame najveći učinak ove utakmice baš taj par zadnjespomenuti: pametni, jaki i znaju prema naprid, a i sam znaš, poštovani Pinče, da mi nji ne bi ni čuli ni vidili da je ostalo kako je bilo s Bivšin.
Eto, tliko bi ti ima javit u utakmici. Nadan se da si dobro stiga i dasu tvoji dobro, daštasu reci nego jesu.
tvoj pajdo
Prdimahovina
p.s. Posla bi ti sto eura ali već san zatvorijo kuvertu... (tako je meni Tetak Šime uvik završava pisma kad san bijo u omraženoj JNA)