Piše Blaž DUPLANČIĆ
Snimio Joško ŠUPIĆ
Puna tri dana i noći čelnici Hajduka nagovarali su Zorana Vulića da preuzme vođenje momčadi koju je malo tko htio u trenutku kada ju je napustio Luka Bonačić.
Vulić se u početku dvoumio, razmišljao i napokon - popustio.
Nakon toga, stereotipno rečeno, zasukao je rukave i počeo slagati momčad za sljedeću sezonu. Nije mu lako, uskočio je na klupu u “minutu do dvanaest”, još uvijek ne zna s kojim će igračkim kadrom raspolagati za sljedeću sezonu...
- Nije nam ostao kostur momčadi - priča Vulić. - I sami znate koliko je igrača otišlo, u Poljudu nema više Pletikose, Kranjčara, Cimirotiča, Ercega, Bartulovića, Grgurovića..., da dalje ne nabrajam. Jedno je sigurno, učinit ću sve da formiram momčad kako je to najbolje moguće u ovom trenutku.
Dugo ste se dvoumili, a na koncu ipak pristali naslijediti Luku Bonačića...
- Išao sam srcem, ne razumom.
Na dnu dna
Vaša momčad najvjerojatnije neće davati niti jednog reprezentativca nakon Svjetskog prvenstva?
- Ne sjećam se da se ikad u povijesti Hajduka takvo što dogodilo, ali dobro kažete, lako je moguće da nemamo igrača za nacionalnu vrstu. Što reći, Hajduk je, stavite to u navodnike, dotaknuo dno dna. Nadam se da ću ove sezone složiti momčad koja će već godinu poslije jurišati na prvo mjesto i igrati u Europi.
Konkretno, vaš cilj je...
- Plasman u Europu i, ukaže li se prilika, juriš prema vrhu. Ništa ne obećavam jer bilo bi to deplasirano u trenutku kad nemamo formiranu momčad.
Pa da, već kod pitanja vratara da se razglabati... Zlatko Runje?
- O čuvarima mreže pričajte s Tonćem Gabrićem.
Pamtite li mu još kiks-pogodak koji je primio u Poljudu protiv Rome?
- Bilo bi žalosno da je tako. Svaka sljedeća sezona nova je priča, ne treba se vraćati natrag.
Ali, mogli ste pobijediti velikog Fabija Capellu?
- Ponavljam, bilo pa prošlo. Ostaje činjenica da smo imali u šaci momčad koja je u to vrijeme bila jedna od najjačih u Europi.
Spominjem to s razlogom. Jer konac te sezone dočekali ste daleko od klupe. Tri kola prije nego što će Hajduk osvojiti titulu morali ste otići...
- Najgore je kad radiš cijelu godinu, a onda ti ne pripadne zadovoljstvo proslave naslova u koji si toliko ugradio. Nikad ni protiv koga nisam pričao, imam pravo držati kako sam svojim nasljednicima ostavljao momčad za Europu, a dolazio na nulu. To je, izgleda, moja sudbina.
No, bez obzira na nesuglasice s predsjednikom Brankom Grgićem kad ste odlazili, opet ste prihvatili neformiranu momčad. Zašto?
- Zašto? Jer idem srcem! Sastavni je dio trenerskog posla da dolaziš pun elana, a odlaziš tužan.
Što kaže razum?
- Nisam bio spreman. U džepu sam imao ponudu Levskog iz Bugarske, njihove novine do zadnjeg su trena držale kako ću prihvatiti klub iz Sofije, no ja sam najiskrenije želio mjesto direktora omladinske škole. Ali sad sam tu gdje jesam...
Prihvatili ste klupu, na kojoj se čak šest trenera promijenilo u protekle dvije sezone?
- A tko kaže da se meni ne može dogoditi nešto slično? Klub se više ne smije zadovoljiti tek plasmanom među prvih šest, moramo napraviti korak naprijed u igri. Česte promjene trenera nisu dobre, vratit ću se na vaše pitanje o vratarima - čuvar mreže mora biti standardan i imati sigurnost. Česte promjene vratara sugeriraju da nešto nije u redu, jednako kao i česte promjene trenera.
Oslonac - juniori
Zaustavio sam vas kad ste htjeli nešto reći o mladima...
- Hajdukov junior mora biti bolji od osrednje prinove iz neke prvoligaške sredine. No, dogodilo se da su treneri omladinske škole radili bez pravog plana, iako se točno zna što se radi od najmlađih dana. Sve je jasno nacrtano, kao u osnovnoj i srednjoj školi. Sjećam se i kad sam ja radio s juniorima, nitko me ništa nije pitao, mogao sam igrati bilo kojim sustavom, a jako je bitno da mlađi uzrasti prate prvu momčad i mladi igrači spremni uskoče u seniore.
Može li Hajduk ponoviti Dinamovo uskrsnuće iz prošle sezone?
- Ne zaboravite da je momčad iz Maksimira tada zadržala okosnicu od sedam-osam igrača, te dovela iskusnog Zorana Mamića...
Dobro. Postavimo to onda ovako: tko će biti Hajdukov Mamić?
- Po karakteru i profesionalnosti primjer svima mogao bi biti Igor Musa, no tu već ulazimo u sferu sportskog direktora Tomislava Ercega. U ovom trenutku imamo od starijih u obrani Žilića, Miladina, Gala, Đolongu, ali uz njih su deset juniora i tri kadeta. Na nama je da od njih napravimo prvotimce koji će Hajduk polako vraćati na staze stare slave, a publiku natjerati da dolazi na Poljud jer tamo ima što vidjeti.