Grgić: Srića naša da imamo Sanadera
POGLEDAJTE METROPOLU Grad se mora očitovati što želi s Hajdukom. Uostalom, pogledajte što se s Dinamom događa, pa njima je Zagreb glavni sponzor. Činjenica je da nam Ivo Sanader pomaže, a i za hrvatski nogomet je sreća što premijer voli sport. Transparent "Uprava odlazi" mi ne smeta, jer je moj obraz čist. Svaka godina na čelu Hajduka me koštala najmanje tri godine života, a kako i ne bi kada je Split sredina prepuna zavisti i ljubomore, sredina u kojoj je gotovo nemoguće raditi
Stanje u sportu odraz je stanja u čitavom hrvatskom društvu — rečenica je kojom nas je u hladovini rogozničke marine FraPa dočekao predsjednik Hajduka Branko Grgić. Godišnji odmor mu je umalo prisjeo zbog svakodnevnih novinskih napisa kojima ga se proziva za nebrigu o omladinskome pogonu začinjenu (iznenadnim?) odlaskom u inozemstvo trojice tinejdžera koji ni jedne jedine službene minute nisu odigrali u bijelome dresu.
— Ne želim se miješati u posao struke te stoga i ne mogu kazati kolika je šteta gubitak ove trojice mladića (Čeliković, Perišić, Strinić, op.a.), no iz razgovora s trenerom Zoranom Vulićem sam zaključio kako je najveća šteta odlazak Ivana Perišića, koji je uskoro trebao biti jedan od naših stožernih igrača.
Natrag se ne može, no kako naprijed? Kako spriječiti odlaske najboljih igrača iz mlađih uzrasnih kategorija?
— Sve bi došlo na svoje kada bi Grad odlučio preuzeti naš omladinski, dakle amaterski pogon. Neka preuzmu na sebe plaćanje trenera i sve ostale troškove, pa ćemo svi biti na dobitku, a novac koji sad osiguravamo pomoću sponzora, mogli bismo kanalizirati u druge, dugoročno isplative svrhe. Između ostalog, mogli bismo zadržati i te mlade igrače, za što sada jednostavno nemamo novca.
Vaš dobitak je jasan, no gradski baš ne shvaćamo...
— Ako im Hajdukova omladinska škola sa 750 djece nije dobitak, onda ne znam što je. Uostalom, što god vi mislili, Hajduk je brand, a ako ga Grad želi izjednačiti s nekim klubom u kojem "treniraju" bacači pikada, onda mi tu nemamo što razgovarati.
Leži li problem u tome što gradonačelnik Zvonimir Puljić više voli teatar nego stadion?
— Nije problem u liku i djelu gradonačelnika, dapače, s gospodinom Puljićem iznimno dobro surađujemo. Problem je što se Grad mora očitovati što kao suvlasnik želi s Hajdukom. Uostalom, pogledajte što se s Dinamom događa, pa njima je Zagreb glavni sponzor. Naravno da Split nema gospodarsku jačinu Zagreba, ali da se ama baš ništa ne može učiniti po pitanju pomoći Hajduku, u to me nitko ne može uvjeriti.
Možda se ljudi boje da novac ne bi skrenuo s putanje te umjesto na Hajdukovu računu završio u nečijem džepu...
— Vrlo lako se to riješi. Evo, gospodo, izvolite, postavite svoje ljude kao revizore i vidjet ćete kako se u Hajduku svaka kuna transparentno troši, baš kao što su se u to uvjerile sve one puste državne inspekcije koje su nam svojevremeno bili poslali da nam jašu za vratom.
Zdravko Mamić bi rekao kako vam je lako pričati dok je premijer Ivo Sanader. Koliko uopće predsjednik Vlade RH, kao osvjedočeni hajdukovac, ima utjecaja u pregovorima s potencijalnim sponzorima?
— Činjenica je da nam premijer Sanader pomaže, ali ne onako kako to zli ljudi misle, nego sasvim legalno, baš kao što pomaže i svim ostalim nogometnim klubovima. Uostalom, mnogi naši sponzori ujedno financiraju i druge klubove poput Dinama ili Rijeke, samo što to nitko ne postavlja kao problem. Ponovit ću još jednom, sreća je za hrvatski nogomet što premijer Sanader voli sport, baš kao što ga vole i pomažu ministri Dragan Primorac i Božidar Kalmeta. Njihova najveća je, pak, pomoć što ćemo uskoro imati Zakon o sportu.
Nakon kojega će Hajduk moći kupiti tko hoće, recimo Železnjak?
— Evo kakav smo svit, sad nam ni Zakon o sportu ne valja, a do jučer smo svi kukali kako se bez njega ne može. Nakon pretvorbe tri godine nitko neće moći raspolagati dionicama, a nakon tog razdoblja Grad će zadržati kontrolni paket te će gradonačelnik ujedno biti i predsjednik kluba. Eto, tako ja vidim budućnost Hajduka, a ne s nekim gazdom/tajkunom kao vlasnikom.
Ako smo dobro razumjeli, to znači da će Branko Grgić biti gradonačelnik Splita...
— Dajte, ne šalite se, jer mi je sada najmanje do šale.
Priznajte, međutim, da izazovno zvuči...
— Rekao sam da se ne šalite, samo mi još to treba.
Ne dolijevajte mi Ćiru na vatru
Onda nam, predsjedniče, recite zar ne bi bilo dobro kada bi navijači sami birali klupsko vodstvo, kao što to, primjerice, rade Barcelona ili Real?
— To bi zasigurno bilo najbolje rješenje. No, da bi navijači mogli birati, morali bi plaćati mjesečnu članarinu, a i Grad bi nakon pretvorbe morao takvu mogućnost unijeti u klupski statut.
Kad bi navijači birali, teško da bi vas izabrali, dovođenje Ćire mnogi vam još uvijek ne mogu oprostiti...
— Ne bih rekao da je u pitanju većina navijača, no nema veze, transparent "Uprava odlazi" mi ne smeta, jer je moj obraz čist. Sve što sam u ovih šest godina radio bilo je sasvim transparentno, pri čemu nemojte zaboraviti da je Uprava kojoj sam na čelu dug uspjela smanjiti sa 200 na 70 milijuna kuna te da smo kroz to vrijeme uspjeli spriječiti stečaj kluba i osvajati trofeje. Jedino što nam nije pošlo za rukom jest iskorak u Europu, koji smo pokušali načiniti nekim ad hoc rješenjima. Shvatili smo da od toga nema ništa te sada i činimo veliki zaokret koji možda ove sezone ne donese ono što bi navijači najviše željeli, a to je titula prvaka, ali budite sigurni da ćemo u roku od tri godine imati momčad koja će biti spremna prezimiti u Europi.
Smatrate li dovođenje Miroslava Blaževića najvećom pogreškom u predsjedničkoj karijeri?
— Nemojte sada o Ćiri. Činjenica je da nam je on lani donio jedan fantastičan polet, ali je isto tako činjenica da smo se nakon toga poleta stropoštali na zemlju. Ćiro je dao sve od sebe na klupi Hajduka, a o svemu što je prethodilo njegovu dolasku u Split progovorit ću, dopustite mi, tek nakon što odem s ove pozicije.
A to će biti?
— Za najviše šest mjeseci, dok se ne donese Zakon o sportu i omogući pretvorba odnosno privatizacija kluba.
Hoće li potom uslijediti vaša nova kandidatura?
— Ne znam, jer o tome sada uopće ne razmišljam. No znam da sam u ovih šest godina svašta proživio. Svaka godina na čelu Hajduka me koštala najmanje tri godine života, jer je Split sredina prepuna zavisti i ljubomore, teško je ovdje raditi.
Koliko još eura i kuna treba isplatiti bivšim igračima, trenerima, odvjetnicima...?
— S Doris Koštom smo postigli nagodbu i to će uskoro biti riješeno, a od ostalih imamo još otprilike 200 slučajeva s oko 500 tisuća eura potraživanja. Dakle, nije strašno, pogotovo ne kad se uzme u obzir situacija kakvu sam zatekao 2000. godine.
Hrvoje Vuković je svojedobno kazao kako ga se prijetnjama pokušalo natjerati da odustane od tužbe...
— O tom slučaju znam samo ono što sam pročitao u novinama. Mi smo s Hrvojem na arbitraži te ćemo ispoštovati sve što sud odluči.
Za kraj, kakva je vaša prognoza za Arsenal, pardon Cibaliju?
— Naravno da ćemo pobijediti. Uvjeren sam da je Zoran Vulić na pravome putu stvaranja jedne dobre, ozbiljne momčadi. Kod njega se nogomet zaista igra, nema kendavanja i preskakanja igre kao kod nekih njegovih prethodnika.
Štimac i Erceg
— Igor Štimac i Tomislav Erceg su sasvim različiti tipovi. Tomo se silno trudi, ulaže ogromnu energiju te je na dobrome putu postati odličan sportski direktor. Bačen je u vatru te je prisiljen doslovce preko noći učiti se poslu. No, dobro se on snalazi.
Avion treba zaslužiti
— Momčad će i dalje putovati autobusom, to je stav od kojega nećemo odstupiti jer znatno smanjujemo troškove, a u brzini prijevoza nema neke bitne razlike.
Uostalom, nisu baš naši igrači neke zvijezde da bi im autobus teško pao. Lani su oni nas vozali, pa je red i da se sada oni malo vozaju, dok ne zasluže drugačije.
Niko ostaje, Carević dolazi
— Što se Kranjčara tiče, ništa konkretno nemamo. Rok je do 31. kolovoza, no ja sam sve uvjereniji kako ćemo ga i nakon toga datuma, na našu sreću, gledati u bijelome dresu. Carević je, pak, sasvim blizu povratka. Pletikosa? Bojim se da tu nemamo šansi, a i Balić je pokazao kako kritike na njegov račun nisu bile utemeljene.
Odmor uz tovare u Tisnom
— Dok sam na godišnjem odmoru, s guštom se posvećujem tovarima. E, baš tovarima. Koliko god mogu, naime, pomažem organizatorima poznate utrke tovara u Tisnom, pa stoga i ovom prigodom pozivam sve one koji su u mogućnosti da 10. kolovoza navrate na Murter te uživaju u istinskom tovarećem spektaklu.
