SPLIT - Stipe Pletikosa, prvi vratar hrvatske reprezentacije, odlučio je: ne idem u Dinamo. Ili preciznije, njegova odluka doslovno glasi:

‘Ne mogu’!

Pletikosa je danima šutio, na pitanja ima li istine u tome da ga Zdravko Mamić ‘mami’ u Maksimir, da je spreman otkupiti njegov ugovor od Rinata Ahmetova i ukrajinskog Šahtjora, odgovarao je: ‘Ne bih želio o tome govoriti...’, ili jednostavno: ‘No comment’. Ali i takav odgovor je bio znak da tu nečega ima. I držao se kao da se to njega ne tiče, pokušao glumiti kako je to još samo jedna od medijskih kombinacija koja je tiražno lansirana u trenutku kad je Dinamov vratar Turina imao problema, a Pletikosa traži kanal kroz koji bi se izvukao iz Šahtjora i trenera Lucescua koji nema namjeru našem reprezentativcu dati bolju priliku od eventualno klupe.

I onda je prije polaska reprezentacije u Livorno nazvao:

- Istina je, Mamić me zvao, ponuda je bila muška i korektna, ali ne mogu! Moje emocije hajdukovca su prejake i ne mogu! Ne da neću, nego ne mogu! Tko odraste u Splitu, tko je hajdukovac od rođenja, koga navijači onako prihvate i vole kao mene, ne može prijeći u redove najvećeg i vječnog rivala. Ostao bih zauvijek izdajnik, a ja to nisam!

Dobivao se dojam kao da mu je trebalo hrabrosti da to u jednom dahu objavi.

- Mamiću sam dužan zahvalnost jer mi je ponudio izlaz iz okova i ucjenjivačkog odnosa, vjerujem da bi njegova upornost, spremost i ponuda slomili i Lucescua, ali problem je u meni. Previše sam hajdukovac! Ja sam bio kapetan Hajduka, možda ću jednog dana opet biti, a kad god me uhvati nostaligija, sjetim se Poljuda i skandiranja ‘Stipe, Stipe’. To je zid preko kojeg se ne može. U principu Dinamo je kvalitetan klub, imaju u Maksimiru viziju, Mamić je bio otvoren i kavalir u ponudi jer sprema klub koji će ući u bitku za Europu, kao takav sigurno zadovoljava moje ambicije... Pokušao sam sam sebe slomiti, ali nisam uspio. Ostaje mi da barem pokušam slomiti ‘svoje’ u Donjecku, vjerujem da ću poslije 25. u tome i uspjeti.