Štimac&Mamić: Najbolje od najgoreg
SIMBOLI podjele sjevera i juga, kako tituliraju dvojac koji gospodari hrvatskim nogometom, mada sa gnušanjem odbijaju zasluge za razvijanje antagonizma, u jednoj se od rijetkih prigoda susreo u javnom "dvoboju", mada iza kulisa zajednički vuku mnoge konce.
"Večernji pressing", ime je emisije na Dinamovoj kućnoj televiziji Z1, koju, da bi sve bilo u sponzorskom duhu, vodi novinar Dinamovog glavnog medijskog servisa i sponzora, "Večernjeg lista", Neven Cvijanović. Zlonamjernici koji bi na osnovu navedenog sumnjali da je prevladavala modra nauštrb bijele, gorko se varaju, jer bio je to klasični nacifrani sraz Mamićeve ćirolike finese i Štimčeve rječite odlučnosti.
Naravno da je kao uvodničar u "presing", bio Ćirin meki pasing, koji je kao poveznica između svog kuma i ministra obrane, pazio da se što biranijim riječima osvrne na obojicu: "još davno sam registrirao Mamićevu ambiciju, ja sam njegov uzor i životni saputnik, samo što me prevazaišao do te mjere da me smijenio. Mamić svoje ideje provodi beskrupulozno i nemilosrdno", naglo se uozbiljio.
"Štimac ima jak personalité kojeg sam obilno koristio u repki. Naš odnos je oduvijek bi pun uvažavanja i poštovanja", rekao je Ćiro o Štimcu.
Nakon toga su Mamić i Štimac stali nadmetati jedan drugog u hvaljenju. Toliko su se doimali bliskima, povezanima i prožetima, da bi, kada bi se radila skulptura ova dva spasitelja hvatskog nogometa, ozbiljno trebalo razmisliti o dvoglavom biću.
"Previše smo dozvolili da naši odnosi bez ikakvog odnosa odu u sukob", počeo je zapomagati Mamić, koji je priznao, da je poput zaluđene šiparice slao sms-ove Štimcu u kojima je izražavao divljenje zbog njegovih sjajnih komentara prijenosa SP-a. "Dovoljno smo pametni da ne nasjedamo na stvaranje naših navodnih neprijateljstava. Mi smo pozitivci koji se potpuno daju", reternirao je Štimac.
"Nikad u našim konfrontacijama nismo prešli granicu dobrog ukusa", nastavio je Maminjo, kojemu bi trebalo reći da jesu, ali pustimo ih da ovako zaljubljeno biglišu: "Ne postoje dva tako socijalno osjetljiva čovjeka i kavalira kao što smo Igor i ja. O Igoru mogu reći samo sve najbolje". Mamić je desetak puta tokom emisije pozavo Štimca da dođe za trenera u Dinamo. Ni dojučerašnjem Hajdukovu volonteru ta se situacija ne doima mrskom: "Mogu se zamisliti u svakoj ozbiljnoj i ambicioznoj sredini", poručio je odrješito.
Presidente Marković je također trebao stati sučelice dvojcu u studiju, ali je eskivirao susret neodgodivo bitnim putem u Nyon, a telefonsko javljanje opravdao važnim sastankom.
Štimca to nije smetalo da poruči kako je Marković najobičniji survivor u sustavu kupovine glasačkih ruku u skupštini HNS-a i da nema ništa sa dobrim rezultatima reprezentacije, koji su zasluga igrača i selektora: "Marković je pobjegao iz problema domaćeg nogometa i kitio se uspjesima reprezntacije. Nije bio na zadnjih pet finala kupa, kada je zadnji put bio na derbiju?"
Kao što se Štimac, u svojoj kampanji na Rusanovu oborio na kladionice, a onomad je i sam osnovao jednu, Mamić, koji je također nekad davno rušio Markovića, sada se služi nešto umilnijim pristupom, ali zato također nudi dobar primjer za ozdravljenje domaćeg nogometa, pravomoćno osuđene namještače utakmica: "Trebamo se bolje klupski udružiti, pogledajmo Talijane, kojima je na čelu bio Galliani".
Štimac: Kranjčarov transfer je najveći u povijesti bivše Jugoslavije
Štimac i inače ne boluje od skromnosti, što je i večeras jasno demonstrirao: "Ja sam čovjek za velike stvari i Nikin transfer u Hajduk je najveći na ovim prostorima. Nije bilo lako skupiti 1.8 milijuna eura", upozorio je općinstvo. Kao da je sa Franjom Pašalićem i ortacima skupljao milodare ne bi li Mamića odobrio da brend pusti nešto južnije.
"Naravno da sam mogao spriječiti njegov odlazak, ali dao sam riječ i kada je Igor došao po njega htjelo mi je srce puknuti, ali sam bio previše ponosan", sjetio se Mamić tih dana, ali i danas pati što mu nije uspio revanš sa Pletikosom, koji ga je odbio prije mjesec dana: "Stipe je jedna divna socijalna i katolička duša i njemu su vrata Dinama uvijek otvorena."
Kada se poveo razgovor o mogućem odlasku Dinamovih vedeta, puno prije ostvarenja njegovih vizija, Mamić je upozorio: "Samo ja mogu zadržati te igrače u Dinamu jer sam toliko drzak u ljubavi prema Dinamu i jedino ja mogu umirit dušu tih igrača. Ako jedan ode, još barem trojica istog potencijala će doći"
Namjerno je ovaj pregled opsežniji, sa puno citata, jer ne može cijela Hrvatska gledati zagrebačku televiziju, kao što se Štimca i Mamića rijetko zajednički stigne uhvatiti u javnom istupu. Na kraju je Mamić, u jednoj rečenici sažeo svu mudrost: "Igor i ja smo isti i hrvatski nogomet u budućnosti neće moći bez nas".
To je sva istina, kao što su Hajduk i Dinamo u situaciji u kakvoj se oni i hrvatski nogomet nalaze, najsretniji i rezultatski najuspješniji kada ih vode oni "koji rade 34 sata dnevno", što bi rekao Mamić. Lučki kapetan i direktor Siemensa tek su nemušta kulisa, jer glavne poteze vuku njih dvojica.
Mamić i Štimac su savršeni modeli za uspjeh i vladanje u nogometnoj Hrvatskoj: kaubojština i bahatost umotana u fino odijelo i med koji se, između potezanja šake i soljenke, razlijeva iz usta. Malograđanska gunđala koja govore da su to seljačine i mafijaši neka pronađu zagrebačkog gospona i splitskog šjora koji će bolje raditi posao. Stoga, što god tko mislio, Mamić i Štimac su doista najbolje što se Hajduku i Dinamu dogodilo. Govori li to više o njima ili o hrvatskom nogometu, druga je priča.
