Ante Rukavina: Nogometaš s maminom 'peglicom' tajna je čežnja Hajduka i Dinama
Deset utakmica u Šibeniku bilo je dovoljno da ga Kuže i Bilić tretiraju kao A reprezentativca. Ante trenutno zarađuje 6000 kuna, vozi maminu 'peglicu' i o menadžeru ne želi govoriti
Ako se želite obogatiti za samo 900 minuta, ne tražite, poput Romana Abramoviča, naftu u Sibiru, niti se bavite čipovima u Silicijskoj dolini. Odigrajte samo deset dobrih nogometnih utakmica i bit ćete bogat čovjek! Kao Šibenčanin Ante Rukavina.
Šibenik je u prošlosti davao i Dinamu i Hajduku! U Split su se ispod Šubićevca otisnuli Pero Nadoveza, “Pere splitski Pele” i Nikica Cukrov, a Zagrebu su darovali Dražana Jerkovića, možda i najveću plavu devetku koju je Dinamo ikada imao, te Krasnodara Roru, čuveno lijevo krilo, čiji je gol Dinamu donio jedini europski trofej, Kup velesajamskih gradova.
Danas u Šibeniku raste tajni predmet Hajdukove i Dinamove čežnje, Ante Rukavina. Momak koji je nakon samo deset utakmica izronio iz anonimnosti, deset utakmica u Šibeniku bilo je dovoljno da ga vodeći hrvatski treneri, među kojima Josip Kuže i Slaven Bilić, tretiraju kao A reprezentativca.
Od osme godine Ante Rukavina živi na Šubićevcu. Iako mu je tek dvadeset, već dvanaest godina glođe koru nogometnog kruha, ne uvijek ukusnog i mekanog. Vježbali su ga mnogi stručnjaci, mnogi su i sumnjali u njegovu nadarenost, ali jedan se zaklinjao u njegov talent - Željko Maretić. Veliki šibenski centarfor utisnuo je najdublji trag u karijeru Ante Rukavine, skromnog i pristojnog dvadesetogodišnjaka, koji danas, kao nogometni profesionalac, zarađuje 6000 kuna, vozi maminu “peglicu” i ima menadžera, o kojemu trenutno ne želi govoriti.
Ante Rukavina je glavna senzacija hrvatskih sportskih tiskovina, nakon samo deset utakmica i šest golova postao je lice s naslovne stranice, za koje se otimaju i Hajduk i Dinamo. I dok Josip Kuže sugerira izborniku da je Rukavina “igrač za A reprezentaciju”, što je Slaven Bilić i diskretno potvrdio, Hajduk mu je već kupio stan, automobil i sve ostalo što se nudi tako nadarenim igračima iz vlastite regije.
Međutim, Rukavinin talent nije pobjegao ni “naočalama” Josipa Skoblara, koji na ovim meridijanima operira kao opservator Olympiquea iz Marseillea. Skoblar zna “kako to radi Hajduk”; kada je bio u godinama u kojima je danas Rukavina, u Splitu su rekli - “takvih u Dalmaciji ima na vagone”. Danas, kada su talenti rijetki a skauti školovani i oštrog oka, Hajduk čini sve da bi Rukavinu dovukao u Split!
U tome mu pomaže i menadžer, uz kojega je Rukavina ugovorno vezan. Taj gospodin je želio ostati anoniman, ali je otvoreno rekao:
- Neka se Dinamo ne nada Rukavini, obećao sam ga Grgiću. Ne želim pogaziti riječ danu Hajduku!
Susreli smo se u šibenskom baru Indigo, došao je s prijateljem iz mlade reprezentacije Gordonom Schildenfeldom, koji je, vidjevši zagrebačke novinare, “namirisao” plavu boju.
- Ne nadajte se ničemu, Ante je već Hajdukov...
- A vi, čiji ste vi? Ladićev?
- Ja se samo toplo nadam da ću jednog dana čuvati Rukavinu!
Atmosfera u baru Indigo, u samom središtu starog Šibenika, bila je izvrsna.
Na okupu su bili konobar kojemu nedostaje najmanje 20 godina sna, “Lepi” iz Tri cicera, koji je već naručio sliku Ante Rukavine za svoj kafe, u kojemu se jedino smiju izvjesiti posteri Nike Kranjčara i Ivan Živković, svršeni student novinarstva i poštovatelj Rukavininog talenta.
Nakon samo deset utakmica i šest golova, život Ante Rukavine promijenio se iz temelja. Ne silazi s naslovnih stranica, oko njega oblijeću menadžeri, novinari, raspituju se manekenke i ostale profesije iz kategorije lagodnog života.
- Zaredalo se nekoliko tih naslova u novinama, mobitel mi “gori” u zadnje “vrime”, tempo života se prilično ubrzao. Morat ću se priviknuti na to, i to je dio života nogometnog profesionalca.
• Statistika je čudna stvar. U prošloj sezoni, u drugoj ligi, zabili ste samo 6 golova, ove godine u prvoj, jačoj ligi - već šest! Nešto se u međuvremenu dogodilo s vašim talentom?
- Tek sam ove jeseni dobio pravu priliku, iskoristio sam je i ustabilio se u momčadi. Nadam se da ću i dalje ići gore...
• Englezi bi rekli “up today”, a Bosanci - svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem. Što ste zacrtali u ovoj sezoni, kakav je cilj?
- Na početku prvenstva mislio sam da bi deset golova i pet asistencija bilo prava stvar. Zasad sam na šest golova i dvije asistencije...
• Da su Šibenčani, a i Rukavina, bili učinkovitiji protiv Hajduka, asistencije i golovi bi već premašili plan.
- E, da smo...
• Neki treneri, poput Josipa Kužea, već su vas preporučili izborniku. Nadate li se pozivu u A reprezentaciju?
- Polako, odigrao sam samo deset utakmica i to je sve iskustvo koje imam. U Drugoj ligi nisam puno igrao, nerealno bi od mene bilo da očekujem poziv. Još sam nedokazan i nepotvrđen igrač, i ne očekujem Bilićevu pozivnicu. Ne može se na temelju deset utakmica postati reprezentativcem. Da nije bilo tih nekoliko naslova i komentara, ne bi se ni znalo za mene...
• Ova reprezentacija, koja je i vaša budućnost i koja je tako dobro odigrala protiv Engleske, kulminaciju bi mogla doživjeti 2010. godine u Južnoj Africi, a punu zrelost na SP-u 2014., najvjerojatnije u Brazilu.
- Nadam se da ću biti u avionu za Johannesburg i Rio, to je san svakog nogometaša, reprezentacija je vrh svega.
• Nova generacija je čvrst i dobar kolektiv, pobijedili su Engleze koji su jedna od najjačih svjetskih reprezentacija...Tko vas je impresionirao na toj utakmici, osim “Paula Robinsona”?
- Svi, osim njega!
• Vratimo se Svjetskom prvenstvu u Brazilu, kao kruni karijere...
- Igrati u Brazilu, ili protiv Brazila, poseban je doživljaj. No, daleko je to, skoro deset godina...
• Najbolji igrači Hrvatske lige iz vašeg rakursa?
- Niko Kranjčar i Luka Modrić, zatim Eduardo da Silva i Vugrinec! Ta četvorka je obilježila prošlo hrvatsko prvenstvo.
• Koje sportaše cijenite izvan nogometa?
- Šibensko “dite”, Dražen Petrović je iznad svih. On je uzor svima u svijetu, a kako neće biti meni, Šibenčaninu? Čast mi je što smo rođeni u istom gradu! Od ostalih sportaša, divim se atletičarima na 100 metara, posebno Asafi Powellu. “Skupljam” od njih, studiram njihov sprint, discipliniranost...
• Volite li neki sport osim nogometa?
- Najčešće gledam atletiku i gimnastiku...
• Navijate za Barcelonu?
- Da, Barcelona mi je najdraža...
• Nećete biti prvi Hrvat koji će igrati u Barceloni, bili su tamo Goran Vučević i Robert Prosinečki. A u Italiji, za koga navijate u Italiji?
- U Italiji mi je najsimpatičniji Milan, u Engleskoj Arsenal i klub klubova Manchester United. Od njemačkih klubova simpatiziram Bayern München.
• Iako ste odigrali tek deset ozbiljnih utakmica, već se naveliko špekulira da odlazite u Hajduk, iako se u lov uključio i Dinamo.
- Da mi je netko prije deset utakmica rekao da će moja karijera krenuti ovim putem, “ne bi virova”. A sad kad je lavina krenula, ne znam. Na početku prvenstva rekao sam da ću do kraja sezone ostati u Šibeniku, bio sam gladan utakmica i lopte. I danas se nadam da ću ovdje ostati do idućeg ljeta, a nakon toga ću se odrediti. Izjavio sam da mi je Hajduk bliži, Dalmatinac sam. Šibenik prvi, Hajduk bliži, iako me najviše zanima profesionalni odnos i upravo taj odnos će odrediti moj budući klub. U taj izbor ne mogu i ne želim uključiti srce, to je posao...
• Šibeniku se ne bi isplatilo držati vas do ljeta, jer biste nakon toga mogli “pobjeći” bez odštete.
- Imam stipendijski ugovor koji istječe u šestom mjesecu. No, sa Šibenikom neće biti problema, najprije želim zadovoljiti svoj matični klub. Kada će me tražiti neki klub, prvo ću ih uputiti na Šibenik. To je moj klub i ne želim nikoga “zafrkat”...
• Na oku ste i Josipa Skoblara, koji radi za Marseille...
- Bilo je nekih kontakata, ali, ništa ozbiljno.
• Jedan Rukavina već je igrao za četiri hrvatska kluba. Tomo Rukavina je bio u Osijeku, Hajduku, Dinamu i Zagrebu. Bio je dobar igrač!
- Nadam se da neću igrati u četiri kluba, dovoljna su dva. No, za odlazak u inozemstvo je rano. Puno ih je otišlo rano i poslije nisu mogli pratiti tempo. Poslije bi se vraćali, tražili opet šansu u Hrvatskoj ligi, bilo im je žao što su prerano odlazili. Želim se dokazati u Hrvatskoj, ovdje ću se izgraditi kao igrač, a nakon toga ćemo, ako Bog da, ići dalje.
• Dakle, još dvije sezone u Hrvatskoj?
- Najmanje dvije. Još jedna u Šibeniku, pa još jedna negdje, možda i dvije...
• Kako nogometna zvijezda provodi vrijeme u Šibeniku?
- Ako profesionalno ulaziš u taj sport, nema puno “vrimena”, odmor je bitan koliko i trening. Koji put se ode na piće s prijateljima, “lipa je tu riva”, ima dosta kafića. Imamo dan za opuštanje, obično je to poslije utakmice.
• Ima li u Šibeniku narodnjačkih klubova i jesu li vam privlačni?
- Mislim da ih ima, jedan ili dva, ali ne zalazim na takva mjesta!
• Kakvu glazbu voli Dalmatinac s “ličkim sluhom”?
- Volim “em-ti-vi” glazbu, plus nekoliko hrvatskih izvođača. Olivera i još neke...
• Čitate li?
- Ništa, osim novina! Dobro, kad mi nešto na televiziji zapne za oko, pročitam tu i tamo neku knjigu. Bacim oko...
• S filmovima je već nešto bolja situacija?
- Gledam puno filmova, redoviti sam konzument videokluba. Volim akcijske filmove i kakav dobar triler. Posljednji film koji mi se “svidija” bio je ovi - Gladijator.
• Pratite li redovito neke TV emisije?
- Ne gledam puno televiziju. Najredovitije gledam HNL, pročitam Slobodnu i Sportske...
• Vratimo se nogometu. Koja vas nogometna škola najviše privlači?
- Engleska i Španjolska, to je najbolji nogomet na svitu! Igraju atraktivno, brzo, to je najmodernije. I “najlipše za gledat”...
• Za koga ste, osim za Hrvatsku, navijali na Svjetskom prvenstvu?
- Svatko navija za Brazil, pa tako i ja!
• Nisu se baš iskazali...
- Ajmo reć', nisu imali “sriće”! Ronaldinho nije proradio...
• Koji vas treneri oduševljavaju?
- Pričao sam s Josipom Kužeom, oduševio me, vidi se da razumije nogomet! Ne govorim to zbog hvalospjeva kojima me obasuo, iznenadio sam se da neki trener može toliko znati o nogometu. O stranim trenerima ne mogu govoriti, jer ih nisam kušao na vlastitoj koži...
• Ako volite Barcelonu i Manchester United, onda su vaši tipovi Rijkaard i Ferguson, no, kažu da je najbolji Capello, iako ni on ne može dovesti Real u red.
Preskočili smo odgovor i vratili se na domaću scenu.
• Hajduk ili Dinamo?
- Samo jednom Hajduk i Dinamo nisu bili prvaci, oni su dominantni i bit će netko od njih. Ne znam kojem bih klubu dao prednost.
Onda je došlo i to neizbježno pitanje:
• Djevojke?
- Nemam curu, sentimentalni odnos imam jedino s nogometom. Još je rano...
Vraga je rano s dvadeset godina!
• Da niste nogometaš, bili biste...?
- Računalni tehničar. Računala...
• Gdje biste se s tom školom mogli zaposliti?
- U ćaćinoj firmi, “Stroj remont” Šibenik. Popravlja liftove i dizalice u marinama. Samo “ne bi moga” jer nemam iskustva, “tribalo bi završit faks”...
Ako je Niko Kranjčar mogao igrati na mjestu playmakera u reprezentaciji, vjerojatno bi i Ante mogao biti “šljaker” kod svoga ćaće i nitko ga ne bi tužakao za - nepotizam.“Slatko” smo ostavili za kraj.
• Menadžer?
- Doista ne bih o tome, samo to pitanje ćemo preskočiti!
Preskočili smo! Sjeća se i tamnih detalja:
- Mučilo bi me dok sam sjedio na klupi, imam samo deset utakmica u karijeri. Bez iskustva sam...
Veseli se...
- Što ću napokon igrati u kontinuitetu...
• Najbolje utakmice još niste odigrali, ali neke se pamte?
- Ajmo reć' da je dobra bila protiv Pule u Šibeniku, ali najbolju sam odigrao protiv Zagreba!
• Iako vam je tek dvadeset, iako u biografiji imate samo deset dobrih utakmica, kako će se razvijati karijera jednog od najvećih hrvatskih talenata?
- Nogometaši ne traju vječno, najdulje deset godina. Možda koju više. Deset godina strogog profesionalizma, a nakon toga ćemo se opuštat...
Poželio sam mu školovanje u Dinamu, dva ugovora u AC Milanu i posljednje dvije godine u Middlesbroughu. Najružniji grad na svijetu u kojemu se najbolje plaća. Ako ne vjerujete, pitajte Alena Bokšića, Paula Gascoignea, Zigea, Karembeua. Svi su karijeru završili na engleskom sjeverozapadu i vratili se “puni kao brodovi”. Želimo to i Anti, koji se još uvijek gužva u materinoj “peglici”...
