TRANSFER LISTA NADREALISTA ZORAN VULIĆ I TOMISLAV ERCEG
NAKON BELIŠĆA NAJAVILI ČISTKU U SVLAČIONICI,
A KAKO ĆE JE PROVESTI - NE ZNA SE

OTJERAJ IH AKO MOŽEŠ!

U IME OCA I STRICA Đolonga će, vjerojatno, ponovno ispasti Pedro, bit će postavljen na čelo liste otpisanih, samo što bi se ovaj put vrlo lako moglo dogoditi da iza njega ne bude nikoga. On je, naime, jedini koji nema ni svoga Renu ni Štimca, a bogme ni utjecajnoga oca ili moćnoga strica
NISMO MI Tomislav Erceg i Zoran Vulić su se nakon Belišća nimalo lijepim riječima obrušili na vlastite igrače, pri čemu u niti jednome trenutku nisu željeli preuzeti svoj dio krivnje

piše Vinko VUKOVIĆ

Tomislav Erceg uputio je dugu loptu u medijski šesnaesterac te nam nije bilo druge nego za njom potrčati. No, unatoč silnom trudu, kao što će predstojeći redci pokazati, nismo je uspjeli dohvatiti. Učinili smo sve, ali nije išlo, a evo i zašto...
Nakon u posljednjoj sekundi izbjegnute kup blamaže protiv ni krivog ni dužnog sastava Belišća, Hajdukovi terenski čelnici nimalo lijepim riječima su se obrušili na vlastite igrače pri čemu je poljudski sportski direktor ipak otišao korak dalje od Zorana Vulića. Trener je, naime, pred novinarima naveo kako su se očajnom kup partijom određeni pojedinci sami eliminirali iz konkurencije za prvu momčad u nekim budućim "akcijama", dok je Erceg prisnažio kako najmanje petorica igrača koji su u utorak sudjelovali u kolektivnom živciranju gledatelja, ne zaslužuju nositi bijeli dres. I to ne stoga što se, primjerice, nisu dostatno zalagali, nego iz mnogo prozaičnijeg razloga koji kaže da ta (ne)prozvana "najmanje petorica" nisu u stanju odgovoriti zahtjevima hrvatske nogometne svakodnevice. Dakle, nije da ne mogu, nego ne znaju!
Pri tome, naravno, Erceg i Vulić nisu željeli preuzeti svoj dio krivnje. Prvi jer je te iste igrače selektirao, a drugi jer ih je trenirao te po terenu za ovu (ali i druge) prigode rasporedio.
A opet, ako se bacimo na raščlanjivanje sastava kojemu su trebali produžeci da bi u osmini finala kupa izbacio jednu od najslabijih hrvatskih drugoligaških momčadi, doći ćemo do zanimljivoga zaključka koji kaže kako će Ercegove riječi u praksi biti teško provedive.
Od 14 Vulićevih ad hoc izabranika odmah, naime, možemo amnestirati trojicu (Pablo Munhoz, Jurica Vučko, Miklos Gaal) koji su u igru ušli s klupe te, u krajnjem slučaju, spasili utakmicu. Ostaje nam, dakle, 11 "veličanstvenih" među kojima moramo pronaći petoricu za otkaz. No, neće ići...

Dobri susjedi

Igor Musa je nedodirljiv, a i protiv Belišća je bio najbolji od najgorih.
Zlatko Runje, istina, nije ništa obranio, ali ništa nije ni mogao. Uostalom, čovjek je ljetos doveden/vraćen kao vratarsko pojačanje nakon čega uopće nije imao pravu priliku pokazati je li to bila dobra ili loša odluka.
Jurica Buljat je prčeviti mladac koji je u nekoliko navrata ukazao na zanimljiv potencijal, a i među "idealnih 11" se sve bolje snalazi.
Luka Vučko ima sličnu priču kao i Runje. Bezrazložno ga odbaciti bio bi pravi grijeh, poglavito iz razloga što je svojevremeno upravo njegovom zaslugom u poljudsku blagajnu kao mana s neba kapnulo pola milijuna ruskih eura.
Filip Marčić je mladi reprezentativac kojemu je ovo bila prva utakmica nakon dvomjesečne pauze prouzročene ozljedom koljena.
Tonći Žilić se nekima čini kao idealni izbor "za izgon", no kako zaboraviti da se i on tek vratio nakon operacije te da je u nekim još sasvim svježim susretima upravo on bio označen kao najjača obrambena karika. Uz to, Tonći je i dugoratski susjed direktoru, pa neće, valjda, svoj svoga prekrižiti.
Drago Gabrić je tek zinuo na veliku nogometnu pozornicu te bi ga suludo bilo već sada otpisati. A opet, i on je Dugoraćanin, i to, ni manje ni više, nego Tonćev sin, a Tonći je jedan od prvih Vulićevih suradnika.
Nikica Jelavić je talent za kojim je još Ćiro Blažević ronio debrecenske suze, ali i standardni član tek jednom ove sezone poraženih Vulićevih hajduka.
Dragan Blatnjak je prije par mjeseci potpisao novi ugovor uz prigodnu pompu i otvaranje šampanjca, pa nije valjda da je u čašama bila bakarska vodica.

Ugasla zvijezda

Tomislav Bušić je još jedan mladi reprezentativac kojega, nije zanemarivo, suigrači obožavaju, dok navijači zaboravljaju da je u prvoj profi sezoni bio najbolji klupski strijelac pred kojim su se svi klanjali kao pred neupitnom budućom zvijezdom. Zar je zaista moguće da se taj momak preko noći ugasio? Ne vjerujemo.
Vlatko Đolonga je ostao za kraj. Namjerno smo ga stavili na začelje, ma koliko god to nije zaslužio jer je protiv Belišća kao kapetan bio predvodnik onih kojima je to dvosatno mrcvarenje gledatelja najteže palo. Đole će, vrlo vjerojatno, ponovno ispasti Pedro, kao i mnogo puta do sada bit će postavljen na čelo liste otpisanih, samo što bi se ovoga puta vrlo lako moglo dogoditi da iza njega ne bude nikoga. On je, naime, jedini za kojim, čini nam se, nitko neće žaliti. Đolonga, naime, nema ni svoga Renu ni Štimca, a bogme ni utjecajnoga oca ili moćnoga strica.
A što imaju Erceg i Vulić? Gomilu problema, to je jedino jasno, poglavito kad u svlačionicu uskoro banu Kalinić, Rukavina, Subašić, Schildenfeld, Vejić, Jertec...

Pranje mozga, pa plivanje

Dva sata i petnaest minuta trajao je sastanak nogometaša Hajduka sa stručnim stožerom na čelu sa Zoranom Vulićem. Čak još duže nego što je trajalo mučenje protiv Belišća. "Bijeli" su sjeli u Bijeli salon i posipali se pepelom, u Poljudu su jedva probavili način na koji su se provukli u četvrt-finale Kupa. Nakon sastanka treniralo se pak - plivajući. Stručni stožer je igračima priredio seansu relaksirajućeg treninga preko puta stadiona na kompleksu bazena u Poljudu.
Kazne nisu najavljene, ali je u zraku latentna misao kako "pojedinci ne zaslužuju dres Hajduka", a to potencira kako motiv, tako moguće i nervozu. S kupom su se "bijeli" gadno narugali, ali na poslijetku i spretno provukli. Pouka za subotnji meč protiv Međimurja.