Naime, Erceg je mobitelom oko 12.30 sati nazivao novinare i pozivao ih na presicu sazvanu za 13.30 sati. - Inzistirali smo na toj konferenciji poslije napisa u novinama, jer su nam roditelji i menadžeri pozivima stvorili strašan pritisak. Nismo objavili imena, nema nikakve liste prelazaka. Kazali smo da ćemo se zahvaliti nekim igračima, normalno je da se svakih šest mjeseci nekomu zahvalimo, a nekoga dovedemo. No, poimence nikoga nismo spominjali. Stvorio se nemir u svlačionici, a to nam nije potrebno, jer u prvenstvu dobro stojimo.

Želimo do kraja jeseni raditi u miru i tada ćemo vidjeti gdje smo, tko je za Hajduk, tko nije i koga ćemo dovesti - rekao je Erceg. Kakav je to pritisak, koji roditelji, menadžeri? - Zovu cijeli dan u klub, na mobitel. Sreo sam neke igrače, vidio sam smrknuta lica - kaže Erceg. Vulić je bio oštar prema onima koji su objavili imena igrača. - Ako ste mislili istraživati, onda ste mogli pitati mene kao trenera ili sportskog direktora. Nije fer prema klubu, prema tim igračima, da ih se stavlja na nekakav stup srama.

Među onima koje ste spominjali u novinama ima mladih reprezentativaca, igrača koji će sto posto ostati u Hajduku. Nije to korektno a niti profesionalno s vaše strane. Stojimo iza izjave da ćemo se nekomu zahvaliti. Klub će se i meni jednog dana zahvaliti. Nije to ništa ishitreno rečeno. Zar mi moramo biti mumije, ništa ne govoriti, jer ćete vi početi nešto tražiti. Nema govora o čistki.

Ne trebaju nam atomske bombe. U Kupu idemo dalje, a istina je da nismo zadovoljni nekim igračima. Ali, sada ne treba skidati glave - u dahu izrekao je Vulić, nakon čijeg je izlaganja trajao dvominutni muk. Naravno, zrno samokritike nije se moglo čuti. Vulić i Erceg mogu sada misliti da su se opravdali u očima igrača, ali ne smiju zaboraviiti da su priču oni započeli. Uostalom, to su i priznali.