Bitka transfera Dinama i Hajduka: Od Živkovića do Babića
Neozbiljna je teza da je, primjerice, pokušaj angažmana Nikole Pokrivača rezultat dugotrajnog Hajdukovog skautinga
ZAGREB – Dinamo pokuša dovesti Živkovića, ali otme ga Hajduk. Dinamo pokuša dovesti Hrgovića, ali otme ga Hajduk. Dinamo pokuša dovesti Neretljaka, ali otme ga Hajduk... Rečenica je, dakle, već sjela u uho i sad se samo valja igrati, pa mijenjati prezimena. Niz, dakle, možemo nastaviti Blatnjakom, Cimirotičem, Lovrekom, Biščevićem, Režićem...
Dinamo je u međuvremenu pokušao dovesti i Marka Babića, ali... Sad ga želi oteti Hajduk. Ne bismo ovo niti smatrali ozbiljnijom temom da Hajdukov predsjednik Branko Grgić posljednjih dana ne zasipa medije vapajima kako mu - Dinamo krade igrače. Iako će najvredniji eksponat hrvatske lige, šibenski napadač Ante Rukavina, karijeru nastaviti upravo u Hajduku.
»Koga god mi spomenemo, na njih se Dinamo baca i licitira«, žali se Grgić.
Tvrdnju je garnirao primjerom pregovora s Varteksovim vezistom Nikolom Pokrivačem i Šibenikovim stoperom Gordonom Schildenfeldom. Obojica su navodno bili nadomak Hajduku, ali su ipak izabrali dolazak u Dinamo.
»Neka Dinamo igra sam protiv sebe«, procijedio je Grgić i pritom osuo paljbu po mladom šibenskom stoperu.
Schildenfelda je etiketirao prevrtljivcem, koji je takvu narav u stanju predstaviti i u samoj svlačionici. Hajdukov je predsjednik na kraju i poentirao:
»I mi odigramo pokoji lažan potez, pa smo možda Dinamo navukli na nekakav krivi put.«
Ovime se, dakako, naslonio na tezu da Hajduk namjerno spomene nekog igrača skromnijih kvaliteta samo zato da bi se »Dinamo navukao«. Iako... Listajući neka imena s početka teksta, vidljivo je da katkad i sam Grgić zna nasjesti na takvu vrstu igrokaza.
Ne znamo, primjerice, je li i Davor Vugrinec dio priče o »otimačini«. Hajdukova ga je struka, u vrijeme vladavine Miroslava Blaževića, odbila angažirati uz tezu da ne može puno trčati. Kad je u Rijeci postao najbolji igrač lige, Dinamo ga je »oteo«.
Da ne bude zabune, Grgićeva teza ima određeno uporište. Istina je, primjerice, da je maksimirski klub svojedobno doveo Nermina Šabića, Zorana Pavlovića, Čileanca Juana Carlosa Muňoza, pa Danijela Pranjića... nakon što je Hajduk prvi »zavitlao laso«.
Međutim, neozbiljna je teza da je, primjerice, pokušaj angažmana Nikole Pokrivača rezultat dugotrajnog Hajdukovog skautinga. Pokrivač je prvoligaški igrač i kao takav je - svima na oku. Nije ovdje, dakle, riječ o tome da je Hajdukova struka otkrila malo poznatog, ali kvalitetnog nogometaša iz niže lige, pa ga je, eto, Dinamo oteo.
Štoviše, maksimirska struka, čini se, jedino poznaje platformu hrvatske lige. Izađemo li iz njenih okvira i upitamo li u Dinamu za neke (vrlo poznate!) inozemne igrače, upitno će vas pogledati i posegnuti za frazom da »sve treba dobro ispitati i vidjeti koji je profil igrača potreban klubu.« Pa, ako moraju tako dugo provjeravati, stvara se dojam da zapravo niti nemaju veliko predzn