Bokšić: Ne zanima me mjesto u Hajduku
Nekadašnji napadač hrvatske reprezentacije Alen Bokšić najavljuje povratak u nogomet četiri godine nakon završetka karijere.
Alen Bokšić je jedan od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti, a igračka karizma mu ne blijedi premda je četiri godine daleko od nogometa. Pasivni je promatrač utakmica, a iznenadio je sve pridruživši se Hajdukovoj delegaciji na putu u Liege. Hajdukovci su dogovorili prijelaz Mladena Pelaića iz Standarda, a o svojim dojmovima iz Belgije i svojim približavanjima nogometnim zbivanjima kaže:
- Ma, Hajduk me poveo sa sobom. I iznenadio me, jer se prezentirao u tim pregovorima sa Standardom gospodski. Odlučio je kupiti Pelaića, pronašao financije i na vrlo fin način realizirao posao. Do najsitnijih detalja je Hajduk pokazao kako se ponaša vrhunski profesionalni klub. Tih nekoliko dana druženja s hajdukovcima mi je bilo izuzetno ugodno. Sada bih volio da im se Pelaić pokaže kao pravo pojačanje.
Je li vas možda ovo putovanje 'natjeralo' na razmišljanje o aktiviranju u nogometu? Jeste li zaintrigirani za obnovu članstva u Upravi Hajduka?
- Ne, to je bilo drugo vrijeme. Igrao sam u Engleskoj, a službeno sam bio član Uprave. Međutim, nisam sudjelovao u radu kluba. Ja nogomet volim i u budućnosti ću se angažirati, međutim još ne znam u kojem segmentu. Nisam čovjek koji voli imati cilj, draže mi je kada se stvari dogode same od sebe. Kad sam počeo igrati nogomet nisam imao određen cilj, a na kraju sam postao profesionalac. Evo, da je Zvoni Bobanu netko prije par godina rekao da će biti predsjednik Uprave SN, vjerojatno bi mu rekao da je lud. Nije to sigurno planirao, niti mu je takvo što padalo na pamet, već mu je SN donijela situacija.
Znači, puštate da nekakva životna situacija sazrije?
- Ne treba stvari forsirati. Posljednjih godina sam se udaljio od nogometa. Možda sam i pogriješio, ali uvijek ima vremena za to nadoknaditi. Što bih volio? Vidjet ću. Trener bih teško bio u ovim našim uvjetima. Odgovaraš ljudima koji niti ne znaju što nosi trenerski posao. Hajduk je zadnjih godina mijenjao po tri trenera u sezoni, ista situacija bila je i u Dinamu, a to su naša dva najorganiziranija kluba. Znate što je onda u 'manjim' klubovima. Nemaju klubovi ni novca, što znači da osnovni uvjeti rada nisu riješeni. Ujedno, malo mi je dosadilo biti s kovčegom u ruci, a tako sam proživio 15-ak godina moje karijere.
U nogometu je malo prijateljstava
Na početku karijere u inozemstvu ste imali nesretnu epizodu u Cannesu, a problemi s papirima su vaš koštali neigranja?
- Ispala je to sretna okolnost, jer sam imao problema s preponama i tu stanku sam iskoristio da se pripremim za povratak u Marseille. Naime, u Cannes sam trebao ići na posudbu i sada znam da me to neigranje spasilo.
Jeste li u kontaktu s bivšim suigračima iz inozemnih klubova?
- Ne. Znate, igrači su u Lazio došli sa svih strana. Nema tu Rimljana i kada su im karijere i ugovori završili, vratili su se svojim kućama. Ili otišli u druge klubove. Također, bitno je znati i da su igrači tjedno četiri dana zajedno pa kada imaš koji slobodan trenutak, onda se želiš odmoriti od tih odnosa iz svlačionice. Nogomet je kolektivni sport, ali je u biti izrazito individualan. Svatko u prvom redu misli o sebi, tako da tu i nema puno prijateljstava. Mogu li se uopće u takvim odnosima izgraditi iskrena prijateljstva. Prijatelji se biraju…
Međutim, generacija Vatrenih je poznata po svojim prijateljskim odnosima?
- Mi smo odrasli zajedno, znamo se od trinaeste godine i na poseban način smo se povezali. Došao je, na nesreću, i rat te je taj izraženi nacionalni naboj prenesen na nas reprezentativce.
Ne volim govoriti o svojoj karijeri
Sjetite li se vaših utakmica i ključnih pogodaka u dresu reprezentacije? Ili možda nekih događaja?
- Ne. Rijetko. Ne volim govoriti, niti pomisliti da sam ja svojim golovima dovodio reprezentaciju na velika natjecanja. Što je bilo prije, bilo je. Ja uopće ne volim razgovore veteranskog tipa - kada sam ja zabio gol, kada sam ja driblao… Mogao sam više napraviti u reprezentaciji, ali i manje.
Jeste li zadovoljni svojom karijerom?
- Jesam. Igrao sam u velikim klubovima - Hajduku, Olympiqueu, Laziju, Juventusu i Middlesbroughu. Osvojio sam sve što se osvojiti može osim Kupa Uefa. Kako da ne budem zadovoljan.
Kako danas gledate na vaš povratak iz Juventusa u Lazio?
- Na neki način mi je to veliko priznanje. Malo koji se igrač vrati u klub iz kojeg je otišao, a to mi se dogodilo. Nije mi to samo igračko priznanje, nego satisfakcija kao osobi.
Koja vam je želja ostala neispunjena?
- Žao mi je što nisam igrao za jedan od dva najveća španjolska kluba - Barcelonu ili Real iz Madrida. Kada sam odlazio iz Juventusa imao sam priliku prijeći u Barcelonu, ali... Kada sam se kao dijete počeo baviti nogometom, Real i Barcelona su bili nešto posebno, pogotovo je Real bio pravi san. Danas je to još izraženije, jer je televizija dovela nogomet u sve domove. Tako djeca odmah počnu navijati za Barcelonu, Real, Juventus… - zaključio je Bokšić.