Nu, ko je zainteresiran za ovu pustolovinu s mojin prikon Melkijoron, evo saću skinit s trake šta je bilo i kako.
(Tijo bi napomenit da san naravski akceptira i razumijo sva pravila ovoga foruma te da u ton smislu i sam razumin ograničenja tutek i privaćan kvalifikaciju da je ovo malo oftopik, nu opet bi apelira na savist moderatora jer, jebbaji ga, ope smo ja i Melkijor rame uz rame sa, metnimoreć, Žilićen što se tiče baratanja baulnon...)
TRANSKRIPT
Nedlja, 13.45, Bukovec, dnevni boravak ukući kod Melkijora, Kornelijinog ćaće
atmosvera: oni igraju skroz po zemlji, sitni vez - oće nas zajebat ugođajen, s priboron za jelo (prid nami dvajest pinjura i tri noža, nemereš se snać od pustog alata (ko u mene u garaži) Izila se neka sirova riba zamotana u neko crivo (sući, suči, đavligaznali...) zatin juha od mrkve dodatno zasrana vrhnjen pa unda neki ko komad mesa u umaku od ananasa - jebbeno nas satraše minjanjen butelja i čaša - kad god krenen da bi zeru nagejo, etotijeđavle - Kornelija odnese čašu prominit! Ne daju zapalit! Ja izvadijo cigarete, oni me pogledaše koda san izujo cipelu i metnijo na stol pridanje
Nakon početnog ispitivanja snaga, uziman in balun na njijovoj polovici i krećen preko boka...
JA: Bogareti, Melkijore, oklen su vaši, nekakvo smišno prezime, oklen ovo ipsilon, iks...?
MELKIJOR: Ha, čujte, to vam je onak, duga priča, po knjigama smo prešli na Žumberak u vreme Marije Terezije.
JA: Čuj, Žumberak!
MELKIJOR: Je, fakat Žumberak, dopelali su nas u krletkama kakti zveri jer su, kolko sam imal saznat, moji bili od Senja, uskoci, kužite? Pa ih je carica raseljavala da ih odveče od mora, od uskočije ...
JA: (ja skočijo ko oparen, more bit da su naši!) Nu! A bogareti, undan smo slične genet'ke! moji su kakobitireka kopneni Dalmatinci iza Bijokova. samo mi smo putovali udubnije ... he, he, he ... prugon priko Banja Luke.
MELKIJOR: Prugon?
JA. Mislin, autobuson, prugon, noćna linija, nismo nigdi stajali ...
MELKIJOR: Je, i onda je moj deda Izidor koji je imal gore pilanu sašel u Zagreb između dva rata i naselil se u Gundulićevu
JA: (Rat?! To! Upadan klizećin nebiliga detektira!) I šta, mislin, kako ste se proveli s vojskan jel bilo zajebancije, oćureć otimanja, mislin kakobitireka jesul tvoji ostali u Zagrebu ili su po šuman, metnomoreć pružali otpor...
MELKIJOR: Kak bi pružali otpor? Su nam zeli sve!
JA: Uzelo? Koji? Naši? Njijovi? Oćureć kad? Četrestpete ili četrestprve?
MELKIJOR: Selačija nam je se zela! vrak im mater!
(Hm, ovo je gadno, mogu popušit balun u ovoj kontri - povlačin se i vraćan se u zonu - jebbes NOB oštamije uć u konflikt dalekosežan brez potribe... Melkijor pilji u plafon i luster iz vrimena Luja Četrnestog, cupka prstiman, slušamo meščini Štrausa ili takonekako...)
MELKIJOR: Jel znate da Izraelska Filharmonija možda dolazi u Zagreb na leto?
JA: Je, je ovi, Fiharmonija, morebit, ... to i nije loše, s vakin sastavon daćein Dinamo četri komada!
MELKIJOR: he, he, he ... ta vam je dobra! he, he, he...
JA: je, he, he, he...
JA: A nogomet, općento? Mislin prati se ... Vi bi mogli bit negdi Čerčekova generacija ili Lamzina ...?
MELKIJOR: Kaj? Ma neeee, Bedaci! Bedaci kaj naganjaju mehur! Još bum si po piksi dobil zaniš! Kad vi to pratite?
JA: Pa, misliiim, nako, kad naletin. Mislin, Hajduk, jedino Hajduk, više kakobireka tradicijonalno, ostalo mi geografski ... ali riiitko, nekad kad je lipše vrime i oden ...
MELKIJOR: Meni vam je to fakat onak, niš! Jedino kaj odem na Piruetu, zlatnu piruetu ...
JA: tja ... A di su ovi moji, mi bi morebit išli ... dolazi nan klavirštimer oko četri i petnest!
Eto, čeljadi. Iman indiferentnog papka za Prijatelja! More li neprijatelj bit tako podmuka da se pritvara! Volijo bi da ima stolicu kraj Mamića nego vako!