tauzenka ajduka....ajd da se i ja pripisem ovdje i cestitam kad vec nisam mogao na rezultatu u subotu.

Iako znam da vas nimalo ne raduje, evo vam ipak i jedan iskreni ciganski pozdrav + čestitka za 1000!

Nego, nisam zbog toga navratio na vašu stranicu, već bih da vas pitaN, ko je originalni izvodjač+autor pesme, "Dalmacijo", koju stvarno pevate za pop.izditi?!

http://www.youtube.com/watch?v=jv_0CkPNZiA

http://www.youtube.com/watch?v=yZCza14Xkbw (pesma počinje od 0:39)

Stvarno, čista desetka!   (jedini minus: papak koji je ovo snimao je smatrao za neophodno da se i on "malo čuje"... "Pogle'j ovo, čoviče! Ludilo, bravo!" I onda kreće urlanje na 3 cm od mikrofona, "...Mooooooj dooom..." Šta će, ponila ga pisma    !!!). Od svih ex-YU timova i navijačkih tribina ovaj poljudski spektakl me je najviše podsetio na Celtic Park (poznat još kao Paradise!) i trenutak kad ceo stadion peva, "You'll Never Walk Alone"... da se naježiš, pa sve i da ne razumeš niti jednu jedinu reč!!! Obavezno pogledajte, ako već niste (u šta iskreno sumnjam  !):

http://www.youtube.com/watch?v=A8cffEaZGh0

Čudo! A uz sve, ta pesma je jedna od najtežih za pevanje! Raspon izmedju najnižeg i najvišeg tona je - ko je ikada u životu seo za neki instrument, znaće tačno koliko je to - oktava+kvinta, recimo od C do drugog G!!! Ali, nema brale kod njih ono, "uuups, počeli smo malo visoko, pa sad kad dodje refren ima da krenemo da gi spuštamo i to kako god ko zna!"  )

Kad CEO STADION peva i to sjajno, e to je stvarno ugodjaj za čuti (i videti), bez obzira čiji si navijač! Supać, Torca!  

 P.S. Ne zaboravite na pitanje u vezi pesme!!! Pa, ako nekome nije mrsko, bio bih mu/joj veoma zahvalan na odgovoru. Ta/očnom, naravno  !

 profa, izvodjac nekad jako popularna grupa tutti frutti, pjevac je bija alen nizetic(ne ovaj papak luka) a osnivac i frontmen je onaj nenad nincevic, skladatelj i tekstopisac, sta se ono rece ... grupa je minjala nekoliko pivaca a ja mislim da danas vise ne postoje tj bas je nesto ivo amulic govorija u neke novine da ce se ponovo okuupit prva postava tutti frutti balkan benda, kako se originalno zvala...

inace krajem 80ih je bila jako popularna grupa sirom juge sa pjesmama nasloni glavu na moje rame(jebbena stvar), ne bojim se drugova tvoga frajera, i jos neke, sad se ne mogu sitit... tada je i amulic ima zvjezdane trenutke slave... a i moje prve ljubavi i izlasci su jako vezani uz njih...

ALL STAR NA POLJUDU NIKAKO DA PRUŽE ŠANSU MLADIM IGRAČIMA,
A KUNU SE U VELIKU BUDUĆNOST

PUDAR NA VULIĆA
Hajduku je potreban hrabriji trener

SKUPI BRAND I JEFTINI BRANDY Zoranu Vuliću je za samo tjedan dana pošlo za rukom vodećemu klupskome brandu, koji se mjesecima gradio, spustiti cijenu na razinu prosječnoga brandyja. Riječ je, naravno, o Anti Rukavini

piše Vinko VUKOVIĆ

Miro Varvodić, Jurica Buljat, Boris Pandža, Luka Vučko, Marin Ljubičić, Drago Gabrić, Filip Marčić, Tomislav Bušić, Nikica Jelavić, Ante Rukavina, Nikola Kalinić, Ivan Strinić, Ivan Perišić, Krešimir Makarin, Stipe Bačelić-Grgić... Gdje su, što rade? Na prvo pitanje odgovor je "kako koji", a na drugo "ništa"! Mladići na kojima je trebala počivati Hajdukova budućnost ili su iz kluba (ot)pušteni ili im se ne daje prava prigoda da u kontinuitetu zaigraju te da se, u konačnici, dobro prodaju. Ovako, klub od njih nema nikakve koristi, osim što tu i tamo nabrajanje njihovih imena posluži kao alibi da se uokolo Poljuda ipak nešto radi.

Kad će ti temelji?!

Sezona koja je već u startu bila prekrižena kao ona u kojoj "klub treba stabilizirati te mu osigurati temelje za europsku budućnost" evo samo što nije gotova. Hajduk je, nakon lanjske rezultatske blamaže, neporecivo stabiliziran, no onaj drugi cilj se nije makao od ishođenja građevinske dozvole i tek površinskih iskopa. Nalijevanje temelja nikako da započne premda je svima jasno kako se debelo kasni s rokovima.
Subotnji poraz protiv Dinama došao je stoga u idealnome trenutku. Nema, naime, više potrebe zavaravati se kako se Zagrepčanima može parirati samo s iskusnim igračima i kako mladi nisu dorasli "težini trenutka". Isto tako, bilo bi lijepo jednom za svagda zaustaviti "glasine" prema kojima je za europski prasak potreban prije svega novac.

Uškopljeni borci

Ne, gospodo, prije svega su potrebni talent i hrabrost. Kako na terenu, tako i na klupi, ali i u klupskim kancelarijama. Trenutačni poljudski kadar ne obiluje talentima, ali smo zato na trenutak bili povjerovali kako barem ima srce koje će u suradnji s nesumnjivo talentiranim trenerom hajdučki zakucati.
Maksimirska predstava ukazala je, međutim, u kakvoj smo zabludi bili. Umjesto neustrašivih boraca pred dinamovce su istrčali uškopljeni sjemeništarci, umjesto samuraja dobili smo eunuhe, umjesto heavy metala slušali smo cijuk bečkih dječaka.
Zoran Vulić dopustio je da ga ponizi Branko Ivanković, čovjek koji se tijekom devedeset minuta derbija tresao kao prut. Vodeći brigu o Dinamu, Vulić je sasvim zaboravio na Hajduk. Zaboravio je da "nikad popunjenija južna tribina" nije željela gledati nemoćnoga Dinama, nego jakoga Hajduka.

Gdje su, što rade?

I tu se vraćamo na početak. Gdje su, što rade? Kako tko i ništa. Ako već prihvatimo "činjenicu" (teško, ali ajde neka, učinit ćemo poljudskim čelnicima tu "ljubav") da od Marčića ili mlađega Vučka nema neke koristi, ako već prihvatimo "činjenicu" (još teže, ali ajde neka, i to ćemo im učiniti za "ljubav") da su Kalinić ili Makarin na posudbu poslani poradi vlastitoga dobra, ako već prihvatimo "činjenicu" (kako da ne, ali neka, ne želimo da "ljubav" pukne) da se Strinića i Perišića nikako nije moglo odvratiti od zova lako zarađenoga novca, onda nikako ne možemo prihvatiti "činjenicu" da (pre)ostali mladići ne zaslužuju konkretniju podršku. Dok, primjerice, Theo Walcott kod arsenalovca Arsena Wengera zabija sa sedamnaest godina, Drago Gabrić kod Vulića ni s dvadeset nije siguran na čemu je.
Granica nogometne mladosti surovo se snizila, klinci preko noći postaju muškarci i to je Bogom dana prilika za Hajduk koji, sviđalo se to nama ili ne, namjerava do eventualne privatizacije živjeti od prodaje igrača. "Stvori" pet-šest igrača, jednoga ili dvojicu dobro prodaj, zarađeni novac uloži u nove mlade igrače i pokojega starinu a la Živković danas ili Pršo sutra, i za nekoliko godina eto "stabilnoga" kluba. S talentom i srcem!

’Mrtvac’ živ, ali ne hoda

Sve je to, naravno, moguće uz uvjet da ti mladići pored sebe imaju nekoga tko će ih "stvoriti". Zoran Vulić za sada, na žalost, nije pokazao da je to u stanju. Uspio je, istina, "oživjeti mrtvaca" i za to mu treba do poda skinuti kapu, no sada je vrijeme da taj "mrtvac" učini i korak naprijed. A za to je potrebno samo malo manje taštine i puno više hrabrosti. Ako vam nije jasno o čemu pišemo, dovoljno je samo pogledati "slučaj Rukavina". Vuliću je, naime, za samo tjedan dana pošlo za rukom vodećemu klupskome brandu, koji se mjesecima gradio, spustiti cijenu na razinu prosječnoga brandyja.
Bilo bi, naravno, suludo graditi momčad isključivo na igračima koji žilete vide tek na reklami s Beckhamom, ali pružiti im ozbiljnu priliku da pokažu vrijede li navijačke pozornosti i novinskih članaka najmanje je što ti momci zaslužuju. Ili jesu ili nisu, to je ono što bismo željeli znati te se sami u to uvjeriti.
S obzirom na to da je prvenstvo gotovo, a da kup nikoga ne zanima, pred Vulićem su tri mjeseca "stvaranja". Uspije li, izbjeći će (P)udar munje koja se približava sa zapada.