profa, izvodjac nekad jako popularna grupa tutti frutti, pjevac je bija alen nizetic(ne ovaj papak luka) a osnivac i frontmen je onaj nenad nincevic, skladatelj i tekstopisac, sta se ono rece ... grupa je minjala nekoliko pivaca a ja mislim da danas vise ne postoje tj bas je nesto ivo amulic govorija u neke novine da ce se ponovo okuupit prva postava tutti frutti balkan benda, kako se originalno zvala...

inace krajem 80ih je bila jako popularna grupa sirom juge sa pjesmama nasloni glavu na moje rame(jebbena stvar), ne bojim se drugova tvoga frajera, i jos neke, sad se ne mogu sitit... tada je i amulic ima zvjezdane trenutke slave... a i moje prve ljubavi i izlasci su jako vezani uz njih...

hebate, ubili ste mi volju za pisat, da nije ovog posta zaboravija bi svoj password i obrisa forum iz bookmarka
utakmica je bila sa obe strane planirana na jedan gol, Ivanković je stavija samo jednog napadača jer je računajući na objektivnu prednost u kvaliteti smatra da ako pade samo jedan gol da je vjerovatnije da će ga dat dinamo (da ne spominjemo zaboravljenu mogućnost neriješenog rezultata koji je skoro jendako odgovara dinamu ka i pobjeda) a vulić je trojicon napadača uzea malo više rizika da nadoknadi manjak kvalitete
ka šta znamo, dobija je ovi prvospomenuti
dobro su jedni i drugi zatvarali dok nisu krenili kiksevi, sva tri gola su pala nakon teških kikseva obrana, a najteže od svega mi je šta bi inače tri dana igrali i ne bi sami pripremili priliku za gol, ni jedni ni drugi
sramotno mi je kad bilo ko govori da je u ovoj utakmici bija bolji od protivnika, modri su napravili kiks manje, iskoristili kiks više (razlika u kvaliteti!!!) i dobili utakmicu
čestitke Eduardu jer je stvarno fantastično reagira u obe situacije
a svi drugi imaju još puno učit

ALL STAR NA POLJUDU NIKAKO DA PRUŽE ŠANSU MLADIM IGRAČIMA,
A KUNU SE U VELIKU BUDUĆNOST

PUDAR NA VULIĆA
Hajduku je potreban hrabriji trener

SKUPI BRAND I JEFTINI BRANDY Zoranu Vuliću je za samo tjedan dana pošlo za rukom vodećemu klupskome brandu, koji se mjesecima gradio, spustiti cijenu na razinu prosječnoga brandyja. Riječ je, naravno, o Anti Rukavini

piše Vinko VUKOVIĆ

Miro Varvodić, Jurica Buljat, Boris Pandža, Luka Vučko, Marin Ljubičić, Drago Gabrić, Filip Marčić, Tomislav Bušić, Nikica Jelavić, Ante Rukavina, Nikola Kalinić, Ivan Strinić, Ivan Perišić, Krešimir Makarin, Stipe Bačelić-Grgić... Gdje su, što rade? Na prvo pitanje odgovor je "kako koji", a na drugo "ništa"! Mladići na kojima je trebala počivati Hajdukova budućnost ili su iz kluba (ot)pušteni ili im se ne daje prava prigoda da u kontinuitetu zaigraju te da se, u konačnici, dobro prodaju. Ovako, klub od njih nema nikakve koristi, osim što tu i tamo nabrajanje njihovih imena posluži kao alibi da se uokolo Poljuda ipak nešto radi.

Kad će ti temelji?!

Sezona koja je već u startu bila prekrižena kao ona u kojoj "klub treba stabilizirati te mu osigurati temelje za europsku budućnost" evo samo što nije gotova. Hajduk je, nakon lanjske rezultatske blamaže, neporecivo stabiliziran, no onaj drugi cilj se nije makao od ishođenja građevinske dozvole i tek površinskih iskopa. Nalijevanje temelja nikako da započne premda je svima jasno kako se debelo kasni s rokovima.
Subotnji poraz protiv Dinama došao je stoga u idealnome trenutku. Nema, naime, više potrebe zavaravati se kako se Zagrepčanima može parirati samo s iskusnim igračima i kako mladi nisu dorasli "težini trenutka". Isto tako, bilo bi lijepo jednom za svagda zaustaviti "glasine" prema kojima je za europski prasak potreban prije svega novac.

Uškopljeni borci

Ne, gospodo, prije svega su potrebni talent i hrabrost. Kako na terenu, tako i na klupi, ali i u klupskim kancelarijama. Trenutačni poljudski kadar ne obiluje talentima, ali smo zato na trenutak bili povjerovali kako barem ima srce koje će u suradnji s nesumnjivo talentiranim trenerom hajdučki zakucati.
Maksimirska predstava ukazala je, međutim, u kakvoj smo zabludi bili. Umjesto neustrašivih boraca pred dinamovce su istrčali uškopljeni sjemeništarci, umjesto samuraja dobili smo eunuhe, umjesto heavy metala slušali smo cijuk bečkih dječaka.
Zoran Vulić dopustio je da ga ponizi Branko Ivanković, čovjek koji se tijekom devedeset minuta derbija tresao kao prut. Vodeći brigu o Dinamu, Vulić je sasvim zaboravio na Hajduk. Zaboravio je da "nikad popunjenija južna tribina" nije željela gledati nemoćnoga Dinama, nego jakoga Hajduka.

Gdje su, što rade?

I tu se vraćamo na početak. Gdje su, što rade? Kako tko i ništa. Ako već prihvatimo "činjenicu" (teško, ali ajde neka, učinit ćemo poljudskim čelnicima tu "ljubav") da od Marčića ili mlađega Vučka nema neke koristi, ako već prihvatimo "činjenicu" (još teže, ali ajde neka, i to ćemo im učiniti za "ljubav") da su Kalinić ili Makarin na posudbu poslani poradi vlastitoga dobra, ako već prihvatimo "činjenicu" (kako da ne, ali neka, ne želimo da "ljubav" pukne) da se Strinića i Perišića nikako nije moglo odvratiti od zova lako zarađenoga novca, onda nikako ne možemo prihvatiti "činjenicu" da (pre)ostali mladići ne zaslužuju konkretniju podršku. Dok, primjerice, Theo Walcott kod arsenalovca Arsena Wengera zabija sa sedamnaest godina, Drago Gabrić kod Vulića ni s dvadeset nije siguran na čemu je.
Granica nogometne mladosti surovo se snizila, klinci preko noći postaju muškarci i to je Bogom dana prilika za Hajduk koji, sviđalo se to nama ili ne, namjerava do eventualne privatizacije živjeti od prodaje igrača. "Stvori" pet-šest igrača, jednoga ili dvojicu dobro prodaj, zarađeni novac uloži u nove mlade igrače i pokojega starinu a la Živković danas ili Pršo sutra, i za nekoliko godina eto "stabilnoga" kluba. S talentom i srcem!

’Mrtvac’ živ, ali ne hoda

Sve je to, naravno, moguće uz uvjet da ti mladići pored sebe imaju nekoga tko će ih "stvoriti". Zoran Vulić za sada, na žalost, nije pokazao da je to u stanju. Uspio je, istina, "oživjeti mrtvaca" i za to mu treba do poda skinuti kapu, no sada je vrijeme da taj "mrtvac" učini i korak naprijed. A za to je potrebno samo malo manje taštine i puno više hrabrosti. Ako vam nije jasno o čemu pišemo, dovoljno je samo pogledati "slučaj Rukavina". Vuliću je, naime, za samo tjedan dana pošlo za rukom vodećemu klupskome brandu, koji se mjesecima gradio, spustiti cijenu na razinu prosječnoga brandyja.
Bilo bi, naravno, suludo graditi momčad isključivo na igračima koji žilete vide tek na reklami s Beckhamom, ali pružiti im ozbiljnu priliku da pokažu vrijede li navijačke pozornosti i novinskih članaka najmanje je što ti momci zaslužuju. Ili jesu ili nisu, to je ono što bismo željeli znati te se sami u to uvjeriti.
S obzirom na to da je prvenstvo gotovo, a da kup nikoga ne zanima, pred Vulićem su tri mjeseca "stvaranja". Uspije li, izbjeći će (P)udar munje koja se približava sa zapada.

Tko će platiti 65 tisuća kuna?! U Hajduku su rekli kako će se tek očitovati/žaliti glede najavljene uskrate od 65.000 kuna u mjesečnoj gaži što je preko Udruge prvoligaša dobivaju od HRT-a (a zbog izostanka trenera Zorana Vulića na malim ekranima poslije maksimirskog derbija). No, čini se da u Poljudu nemaju pravoga manevarskog prostora da ipak tužbom/molbom iskamče taj novac. Ode u ariju šezdeset i pet tisućica kuna! - Ugovorna obveza bit će umanjena za rečeni iznos i to nije kazna, nego HRT šalje manje, pa će i Hajduk dobiti manje. Nema tu nikakve klasične kazne, pa stoga ni žalbe - rekao nam je povjerenik HNL-a Josip Brezni. - Druga je stvar što će biti kazni zbog bakljada u derbiju s obje strane! U HRT-u su izgubili strpljenje s Vulićem jer je - "ponavljač", već im je jednom pred kamere poslao svoga pomoćnika Mladena Praliju, pa su mu progledali kroz prste. Nakon subotnjeg izostanka, ma kakvim se razlozima rukovodio, u HRT-u su javili kako zbog toga umanjuju ugovor s Udrugom HNL za 65.000 kuna. HRT ima pisani trag da je Hajduk obaviješten kako je trener morao biti u studiju u subotu navečer i tu priča naizgled završava. Hajduk se jučer mislio žaliti, a vidjet ćemo što će o tome nova ili drukčije kazati još tijekom tjedna. (sa)

Izgubljena generacija LUKA VUČKO (1984.) Nakon što je "bijelima" iz Rusije donio gomilu dolara s podsmijehom je (od)bačen u Rijeku. FILIP MARČIĆ (1985.) Prepušten sam sebi, a da nam zapravo nitko nikada nije objasnio zbog čega nije mogao postati "Hajdukov Gattuso", kao što je to, primjerice, Vukojević u Dinamu. NIKICA JELAVIĆ (1985.) Ozljede su ga spriječile u pravome razvoju, no sada kada je napokon potpuno spreman nitko ne zna što bi s njim. ANTE RUKAVINA (1986.) Najveće blago hrvatskoga nogometa. No, nema toga blaga koje se u "krivim" rukama ne može uludo potrošiti. TOMISLAV BUŠIĆ (1986.) Miljenik suigrača, samozatajni golgeter kojega se "razapinje" i posjeda na klupu čim jednu utakmicu ne postigne gol. JURICA BULJAT (1986.) Fajter iz Zadra u prvome dijelu sezone redovno je dobivao priliku. Danas je sretan i kada se nađe među pričuvama. DRAGO GABRIĆ (1986.) Rastom mali sin velikoga golmana. Tijekom turskih priprema svi su ga apostrofirali kao najveće "pojačanje" da bi mu se po povratku počele tražiti mane tamo gdje ih objektivno i nema. KREŠIMIR MAKARIN (1987.) Dugo najavljivani talent nema sreće sa zdravljem, ali ni posudbama. Njega u Hajduku malo tko spominje, evo okladili bismo se da mu nakon najnovije ozljede i operacije ni brzojav nisu poslali. IVAN STRINIĆ (1987.) Doslovce preko noći otišao u Le Mans, a da se nitko zapravo nije ni zapitao tko će od toga imati koristi. BORIS PANDŽA (1987.) Doveden koncem siječnja za veliki novac iz Širokoga, da ga već nekoliko tjedana kasnije nitko ne bi ni spominjao. Stopiralo stopera. MARIN LJUBIČIĆ (1988.) Polivalentni veznjak do sada je u igru ulazio samo kao pokriće tezi da se na Poljudu ipak "misli na mlade". NIKOLA KALINIĆ (1988.) "Zvijezda budućnosti" osuđena na posudbe. Sklonjen prvo u Pulu, pa potom i u Šibenik kako bi drugima oslobodio mjesto. STIPE BAČELIĆ GRGIĆ (1988.) Do jučer su se za njega otimali vodeći hrvatski menadžeri, a danas je "prepušten" Pudaru da u Šibeniku od njega "stvori" igrača. IVAN PERIŠIĆ (1989.) Ljetos je izravno sa slovenskih priprema, uz veliku pompu i sasvim solidnu odštetu, "prepušten" Sochauxu. Uzdasi za njim još se mogu čuti poljudskim hodnicima. MIRO VARVODIĆ (1989.) Golman u kojega se vjeruje samo na riječima, još čeka prvu pravu priliku za pokazivanje navodno neospornoga talenta.

 

 Hajduk izgleda kao automobil koji ima gume i šasiju, a nema motora

http://www.index.hr/sport/clanak/quothajduk-izgleda-kao-auto mobil-koji-ima-gume-i-sasiju-a-nema-motoraquot/340594.aspx

Dobro je pudar reka da bi i ove subote vulić moga otkazat htv-u zbog njihove mržnje

 a evo i članak u kojem prije 2 godine nikom nije smetalo naziv venecijanac.

VENECIJANAC FREDI

Direktor Hajduka Fredi Fiorentini nas je pozdravio i zatvorio vrata Hajduka za uskršnje praznike, barem što se tiče "hladnog pogona". Lijepo je biti lider dok je Dinamo u Ligi za ostanak.
- Vidimo se u utorak. Mogu vam odati malu tajnu. Sa suprugom ću svratiti u Veneciju, zaslužili smo svi skupa predah, zar ne?
Potvrđuje se kao pravi Mletak, Venecijanac.

Eto, Zeronja je sve reka. Jeeben ti nogomet di ispane pametan oni ko napravi manje grešaka. To je isto ko kad meni moj Prika Melkijor sere o umjetničkon klizanju a ja to ne mogu gledat jer je dosadno i svodi se na istu stvar ko ovo sranje od nogometa u subotu - ko manje puta pane na guzicu dobije više bodova! Uvik mi je normalnije da se rezonira ovako: napravit ćemo sigurno dvi-tri greške jer nan je neiskusna obrana pa ćemo dobit go ili dva ali ćemo zato zabit četri! I undan, kako vrime napreduje, naši će klapci u obrani biti sve sigurniji a ovi će naprid zabijat sve više. Jel to konplicirano? Brte, nije. E, ali ako SVI znamo da ćemo propišat majčino mliko dok zabijemo go unda je pritisak na ovin u obrani jer znaju da je smak svita ako štogod zajebu i da će in slike obisit u novinan priko pola strane ter da neće smit iz kuće! Tako nije lako igrat kad nemaš tzv. samopouzdanje, E, a nemaš ga jer ti i sam trener poručuje da si spolovilo od ovce! Čudin se ovoj mlađariji na forumu - zar nije manito da, metnimoreć, ja, Barba Luka, The Ja, UnC i take stare kosti navijamo za mlađe igrače umisto da starački mrnjavimo: Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović; Holcer, Buljan ...? Zar nije čudo kad baš mi oćemo vidit Gabrića i ostale klapce te Rukavinu koji nije 'začin na rombu' nego okosnica nove postave i nove koncepcije? Recite vi meni, ko je nakon morebit Deranje upa u derbiju u 60 minuti i zabijo dinamu gol?! Stvaramo zakrpe od budućeg Hajduka - mladi ne mogu igrat jer ne razumiju 'romb', presing i slična sranja ... a zapravo bi tribali igrat jer smo u situaciji da nas more spasit samo par momaka koji shvaćaju nogomet onako kao da igraju na male branke isprid osnovne škole. Otprilike onako kako igra Rukavina (pardon,! onako kako je igra dok nije doša k nami!) Hajduk mogu spasit samo oni koji su, božemioprosti, malo maniti pa zaborave čim dobiju loptu šta in je Vulić reka u svlačijonici... da je fora u taktici, niko nikad ne bi prominijo klub jer se ne bi moga priviknit na druge 'zahtjeve struke'! 

Neman ništa protiv Vulića. Čovik je pravi Hajdukovac. Jebba ti trenera koji ne bi popizdijo nakon onakve igre - ja bi privrnijo čitavu klupu od muke još u prvon poluvrimenu! Ali i on bi triba razumit da mi Hajdukovci gledamo u teren a ne na semafor!