Evo nas, brale, popišani i nikakvi još u jednon ponediljku! Zeru smo se sakrili jučer, prošetali ćuku kroz park, obišli voćnjak, svratili do Svoji i mutavo ždrečali u zid i meškoljili se na katrigi koda su nan buknili hemeroidi... Pajdo moj, nema sriće za ni ove godine i svako pošteno Hajdukovo čeljade kojemu je ćaća letijo najprije kod plinare upisat ga i priuzet Hajdukovu iskaznicu pa undan ga vidit u rodilištu priko puta more jedino reć samome sebi da je ovo što gledamo tužno. Moga san gumu od traktora napuvat kliko san popušijo ovizi đavliji cigara u subotu i sve san čeka da komentator javi kako je njojovu livon beku mater z balkona iskrenila manistru na glavu vičuć Koji Hajduk! Koji nogomet! Đava ti nogomet odnijo ajde ručat pa undan igraj kliko oćeš - neš ništa propustit! Kontan u sebi: kako more čovik vodit Hajduk, naš Hajduk, i reć rič, odnosno dvi riči: 'pozitivan rezultat'!?! Jebben ti Patku Pekinšku! Šta je 'pozitivno' u tomu da, metnimoreć, moj najmlađi meni, nedajBože!, pripovidi kako je iša na silo kod neke cure pa mu se nije digla ona stvar?! Šta je 'pozitivno' ako ja i Ozrenka iđemo u Njemačku dogovorit posa s ljudiman pa undan s njiman sidimo 90 minuta, lipo ' mirno i dostojanstveno' a undan se složimo ako moja firma trenutačno ne mere dobit od nji robu ali vidićemo morebit dogodine etcetera ... Nikako ne razumin kako ona brkata manitovina more reć da se nami samo činilo kako se mi natječemo s Njiman jer da u biti mi nemamo nikakvi natjecateljski ambicija nego tako ' dugoročno stabiliziramo klub'!? Ne znan kako s njin stvar stoji, ali nami je jedina navijačka misa bit prvi i satrat Nji ko govno na asvaltu! Šta drugo!? Stabiliziran ti Pichku Strininu i njemu i ovin mlatimudanin oko njega! Pa ne iđemo mi na utakmice zato što je lipo vrime niti zato što smo prolazili pored Poljuda pa čuli neku graju i uku! Ne živciramo se mi zato što nan se raspa jedan krak romba niti zato što, metnomoreć, Jarnijev odvjetnik traži još sto eura, nego zato što bi tili vidit jedanest momaka kako igraju nogomet za naš jedini klub, kako protraju kroz noge ovin drugin, kako lete ko strile po bokovin i kako grizu na svakon pedlju ledine i, akotriba, otkidaju zubin dvajest deka natkoljenice našin protivnicin! Jebba mi pas čunjku ako naši momci ne šapću jedan drugome 'raspa nan se romb' kad se sritnu na terenu i stra nan se uvuka u kosti od pusti taktički sranja prid kukavelji koja prijepodne poliva vinograd ili prodaje školjkice turistin a popodne odmara s nami igrajuć 0:0! Jebben ti, napose i osobito, ti 0:0! Izgubi s pet razlike, zabij sam sebi volejen s centra, iščupaj branku pa je nosi po terenu dok neko ne protra balun krozanju! S kin 0:0? Uz dužno poštovanje svakomu: s kin smo uopće igrali? Isključite ovo govno od kompjutera i sklopite novine pa ko mi nabroji pet igrača Pule nosin ga niz Ilicu i nazad! Nja koncu: jebben ti i Ilicu! (nami ovdi je opet najteže!...)