UPRAVA ODLAZI!!!

Još jedno pitanje koje se stalno provlači kroz rad Torcide danas je i pitanje uspješnosti borbe protiv sadašnje uprave kluba i našeg zahtjeva „Uprava odlazi!“. Ne možemo se oteti dojmu da nikada nismo do kraja među sobom porazgovarali o tom evidentnom problemu i definirali argumente zbog kojih tražimo odlazak aktualne uprave Hajduka:

1. Europska statistika Grgićeve „zone sumraka“:

• Ispadanje iz Europe od mađarskog Dunaffera u 2. kolu kvalifikacija za Ligu prvaka 2000. godine

• Poraz od španjolske Mallorce u 3. kolu kvalifikacija za Ligu prvaka u kolovozu 2001. godine (začinjen ekscesom tadašnjeg kapetana Hajduka Igora Štimca u poljudskom tunelu, udaranjem jednog od djelatnika španjolskog kluba u prvoj utakmici u Splitu koju smo dobili 1:0 i kaznom UEFE od 6 utakmica neigranja prije uzvrata, što nas je praktički koštalo ispadanja i revanša u Mallorci od 0:2)

• Poraz od Wisle u prvom kolu Kupa UEFA i eliminacija iz Europe iste 2001. godine

• Ponovni fijasko u prvom kolu Kupa UEFA 2002. godine i poraz od Fulhama (0:1 i 2:2)

• Ispadanje iz Europe 2003. godine u 2. kolu Kupa UEFA i poraz od Rome (u pretkolu iste godine smo jedva prošli finsku Haku i otisli dalje u Europu zahvaljujući golu u gostima - izgubili smo prvu u Finskoj 2:1 i dobili uzvrat na Poljudu 1:0, baš kao i Grasshoppers u 1. kolu – nakon 1:1 u gostima, 0:0 u Splitu)

• Ispadanje iz Europe u 2. kolu kvalifikacija za Ligu prvaka 2004. godine od poluamaterskog Shelbournea iz Irske, kluba koji je zbog financijskih problema ostao bez licence prvoligaša 19.02.2007, napustio prvu irsku ligu i u ovoj sezoni 2007/2008 nastupa kao drugoligaš (Shelbourne je trenutno petoplasirana momčad u drugoj ligi koja broji 10 klubova)

• Najveći poraz u europskim natjecanjima u povijesti Hajduka u Splitu (0:5 od mađarskog Debrecena u kolovozu 2005. godine) - Najveći sveukupni poraz Hajduka u Europi od osnutka kluba (0:8 od Debrecena u 2. kolu kvalifikacija za Ligu prvaka)

1.1 Prema godinama vladavine

• 2000./2001. Liga prvaka

2. pretkolo: Hajduk - Dunaffer 0:2, 2:2 2001./2002.
Liga prvaka 2. pretkolo: Ferencvaros - Hajduk 0:0, 4:5 (11 m)
3. pretkolo: Hajduk - Mallorca 1:0, 0:2
Kup Uefe 1. kolo: Hajduk - Wisla 2:2, 0:1

• 2002./2003. Kup Uefe

pretkolo: Hajduk - Gotu 3:0, 8:0
1. kolo: Hajduk - Fulham 0:1, 2:2

• 2003./2004. Kup Uefe

pretkolo: Haka - Hajduk 2:1, 0:1
1. kolo: Grasshopper - Hajduk 1:1, 0:0
2. kolo: Roma - Hajduk 1:0, 1:1

• 2004./2005. Liga prvaka

2. pretkolo: Hajduk - Shelbourne 3:2, 0:2

• 2005./2006. Liga prvaka

2. pretkolo: Debrecen - Hajduk 3:0, 5:0

• 2006./2007.

Hajduk se nije plasirao ni u jedno natjecanje u Europi

• 2007./2008. Kup Uefe

1. pretkolo: Budućnost - Hajduk 1:1, 0:1
2. pretkolo: Hajduk - Sampdoria 0:1, 1:1 4.2

2. Hrvatska statistika Grgićeve „zone sumraka“:

• Rekordni Hajdukov zaostatak za Dinamom u povijesti HNL-a, 36 bodova razlike u sezoni 2005/2006 (Hajduk 40, Dinamo 76)

• Jedina sezona u povijesti HNL-a u kojoj se Hajduk nije uspio plasirati niti u jedno europsko natjecanje, čak ni u Intertoto kup (Hajduk je u sezoni 2005/2006 završio jedva peti, a čak smo i od šestoplasiranog Kamen Ingrada uspjeli izgubiti na Poljudu 1:2 i to kao rođendanski poklon Torcidi 29.10.2005)

• Jedina sezona u povijesti HNL-a koju je Hajduk završio s više izgubljenih utakmica (12) nego pobjeda (10) - 2005/2006

• Sezonu 2006/2007, Hajduk završava s 20 bodova zaostatka za prvakom Dinamom (Hajduk 72, Dinamo 92)

• U ovu sezonu 2007/2008, ušli smo opet katastrofalno, u prvih 7 kola već imamo 8 bodova zaostatka za Dinamom (Hajduk 13, Dinamo 21) uz napomenu da smo u tih sedam kola imali tri trenera na klupi (Pudar, Ćutuk, Krešić) i da smo ostvarili još jedan neslavni rekord – najviše igrača na prvih sedam utakmica ovogodišnjeg prvenstva od svih prvoligaša nastupilo je za Hajduk, čak 26!!

• U prethodne dvije sezone Dinamo nam je pobjegao za ukupno 56 bodova, pa ako još pribrojimo 8 bodova razlike iz prvih sedam kola ovogodišnjeg prvenstva, imamo trenutno 64 boda minusa!?!

3. Hajdukova statistika trenera i igrača u Grgićevoj „zoni sumraka“:

Što se tiče statistike mnogobrojnih trenera u Grgićevoj eri, krenimo redom...

• Nakon imenovanja Grgića za predsjednika UO Hajduka, prva četiri kola u sezoni 2000/2001 odradio je Pero Nadoveza (trener broj 1), a sezonu dovršio Zoran Vulić (trener broj 2). U sezonu 2001/2002, ulazimo s Nenadom Gračanom na klupi (trener broj 3), a završavamo sa Slavenom Bilićem (trener broj 4). Na početku sezone 2002/2003 ponovo promjena trenera i povratak Zorana Vulića (trener broj 5), koji odrađuje i prvih 29 kola sezone 2003/2004. Nakon toga dolazi Pero Nadoveza (trener broj 6) za posljednja 3 kola iste sezone. U sezoni 2004/2005 imamo trenere broj 7, 8 i 9, redom Ivan Katalinić, Blaž Slišković i Igor Štimac. U sezoni 2005/2006 Grgić rotira trenerske pozicije 10 (Ćiro Blažević), 11 (Ivan Gudelj) i 12 (Luka Bonačić). Nakon odlaska Bonačića, trenersku ulogu u sezoni 2006/2007 preuzima ponovo Zoran Vulić (trener broj 13), a zamjenjuje ga Ivan Pudar (trener broj 14). U ovoj sezoni 2007/2008 prvih pet kola Hajduk vodi Ivan Pudar, pa imamo jednu službenu utakmicu za trenera Marija Ćutuka (trener broj 15), a posljednja dva susreta sa Slaven Belupom i Varteksom vodio je Sergije Krešić (trener broj 16). 

Usporedbe radi, nekad smo 16 trenera mijenjali u pola stoljeća (!?!), nekad smo imali 19 sezona na klupi Hajduka Luku Kaliternu ili sedam sezona Tomislava Ivića! Polovicu svoje povijesti smo mijenjali trenere u prosjeku svake 3 godine, a Grgić ih mijenja svaka četiri i pol mjeseca! I tako već sedmu godinu zaredom krećemo svakog ponedjeljka ispočetka...

U istom razdoblju kroz Hajduk je prodefiliralo više od 200 igrača, odnosno 30-ak po sezoni, što otprilike znači da u svaku novu sezonu idemo s potpuno novim kadrom.

Tko je za to odgovoran? Jesu li treneri sami dolazili na Poljud i preuzimali svoje mjesto ili ih je Grgić dovodio? Jesu li igrači sami zauzimali mjesto u momčadi ili ih je Grgić dovodio? Tko bi to morao snositi odgovornost za katastrofalno loše procjene koje se moraju korigirati kroz smjene trenera svaka četiri i pol mjeseca?!?

4. Hajdukova statistika omladinskog pogona u Grgićevoj „zoni sumraka“

Osobito je iritantno slušati isprazno ponavljanje bajki o „oslanjanju na mlade snage iz omladinskog pogona koje valja čekati“. Poput tragičnih rezultata seniorskog sastava, ista je situacija s „bilim tićima“ i rezultatima juniora i kadeta Hajduka već treću godinu za redom.

• U sezoni 2005/2006 kadetski prvak bio je NK Dinamo, a juniorski prvak Hrvatske bio je NK Osijek.
  
• Godinu iza, u sezoni 2006/2007, oba naslova prvaka Hrvatske i u juniorskoj i u kadetskoj konkurenciji odnio je NK Zagreb.
  
• U ovoj sezoni, 2007/2008, Hajdukovi kadeti su na šestom mjestu, a juniori na sedmom, pa ni treću godinu za redom nema naslova prvaka na obzoru.

Prijašnjih godina, kada smo i znali osvajati trofeje u mlađim kategorijama, koliko je to igrača iz juniorskog pogona uspjelo u prvom sastavu, a koliko od njih su nastavili tradiciju Šurjaka, Jerkovića, Katalinića, Mužinića, braće Vujović, Asanovića, Bokšića, Jarnija, Bilića, Štimca (molimo ne miješati Igora Štimca kao velikog i zaslužnog igrača i njega kao elementarnu nepogodu u upravi kluba), Vučevića i svih onih drugih koji su za milijunske iznose prešli u vodeće europske klubove svog vremena? Eventualno dvojica igrača svojom kvalitetom mogu parirati navedenima, a to su Pletikosa i Srna, ali je njihovom prodajom Hajduk utržio tek mrvice u odnosu na stvarnu vrijednost igrača.

I to je sve što je Hajdukova škola nogometa u vrijeme Branka Grgića stvorila!!! Šef omladinskog pogona Hajduka, Stanko Poklepović, u „Sportskim novostima“ od 4. rujna 2007. ističe: „Momčad se u tim kategorijama pravi radi igrača, a ne zbog rezultata. Ovdje se čitava momčad žrtvuje da bi jedan igrač iskočio i priključio se prvom sastavu.“. Ne znam samo u kojem se to životnom periodu razvija mentalitet pobjednika u ovakvoj filozofiji Hajdukovog stvaranja vrhunskih nogometaša, jer nam se kadeti i juniori odgajaju temeljem logike da rezultat nije bitan već isključivo ulazak u prvi sastav, a taj isti prvi sastav već godinama niže promašene sezone „bez imperativa po naslov“.

Kada su Vatreni bili brončani na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, tada su se pisali hvalospjevi generaciji koja je karakter pobjednika pokazala još u juniorskoj konkurenciji osvajanjem naslova nogometnog prvaka svijeta u Čileu, ali sada u Hajduku očito vrijede neki drugi postulati i Grgićev sustav odgajanja sportaša kojima sportski uspjeh nije primarni cilj.

Upravljanje omladinskim pogonom u Grgićevo vrijeme ogleda se i u neoprostivim pravnim propustima u zaštiti višegodišnjeg klupskog ulaganja u mlade igrače. Tako je Grgić nakon cijelog niza 'bježanja bilih tića' u inozemstvo i „afera Strinić, Perišić, Čeliković i Čulić“ opet posegnuo za metodom samospašavanja i krenuo u sanaciju štete zakašnjelim i jednako ispraznim obećanjima, objavljenim u „Vjesniku“ 19. kolovoza 2006.: „Hajduk se brine o svojim mladim igračima i u njihov razvoj godinama ulaže. Fifa je propisima donekle zaštitila klubove kao što je naš, koji proizvodi igrače, ali sada vidimo da se moramo dodatno zaštititi. Osnovat ćemo svoju agenciju koja će braniti interese kluba. Očekujem da će agencija profunkcionirati u roku tri mjeseca. Što se tiče 'slučaja Strinić, Perišić, Čeliković i Čulić', mogu kazati da ćemo sve koji su upleteni u njihovo bježanje prijaviti Fifi“. Više od godinu dana nakon javnog obećanja o osnivanju klupske agencije, njena tijela ni program rada nisu predstavljeni javnosti, niti su osobe koje su sudjelovale u 'krađi bilih tića' iz poljudskog inkubatora sankcionirane, primjerice gubitkom menadžerskih licenci ili bilo kakvom drugom kaznom Fife.

5. Vizija Hajduka u Grgićevoj „zoni sumraka“:

Branko Grgić je na funkciju predsjednika uprave Hajduka izabran većinom glasova Skupštine Hajduka 13. lipnja 2000. godine i to kao „prijelazno rješenje“ na šest mjeseci. Nažalost, upravo teče sedma godina Grgićevog predsjedničkog mandata i nastavak rasprodaje ugleda Hajduka. Načini na koje je rasprodavao ugled Hajduka su vrlo brojni i vrlo maštoviti (rezultatske smo već imenovali), a pobrojat ćemo samo neke:

5.1 Ćiro Blažević kao trener Hajduka

Iako je Torcida na vrijeme izrazila svoj stav da čovjeku koji je bio predsjednik i vlasnik Dinama nije mjesto na Hajdukovoj klupi, Grgić nije poslušao naš glas, nego se još i obrušio na nas zbog Ćire Blaževića. Ne samo da nije poslušao glas razuma, nego je –zajedno s ostatkom uprave - pokazao totalnu nedosljednost. Tako je čak i nekadašnji sportski direktor Hajduka Igor Štimac, kasnije najveći zagovornik dovođenja Ćire Blaževića na Hajdukovu klupu, bio 2004. godine javno protiv imenovanja Ćire trenerom Hajduka. Ćirinu reakciju na ovakav Štimčev stav objavio je 13. svibnja 2004. internet portal Index.hr: „Kako ono Štimac reče, 'Ćiro ne može biti trener Hajduka, mi hoćemo trenera hajdukovca'. Ti sine, kojeg sam odgojio da budeš internacionalac, danas se ponašaš kao primitivac.“

U tom razdoblju je i predsjednik Hajduka Branko Grgić dijelio mišljenje svog sportskog direktora, pa kad su takvi izvorni stavovi pali u zaborav, na dan imenovanja Ćire Blaževića trenerom Hajduka, Grgića su novinari podsjetili na kontradikcije njegovih javnih istupa i kasnijih odluka: „Prije nekoliko godina izjavili ste kako Ćiro nikada neće biti trener Hajduka dok ste vi predsjednik kluba?“ Grgić je na to odgovorio: "Jesam, izjavio sam to i u tome trenutku se uistinu činilo kako je takva opcija naprosto nemoguća. Znam da će dio navijača, poglavito Torcide, biti protiv njegovoga dolaska, ali i oni moraju biti svjesni kako Ćirinim dolaskom klub ništa ne gubi nego da može samo profitirati, jer ako je itko u stanju stvoriti pozitivnu atmosferu, onda je to Ćiro Blažević.“. Da stvar bude bolja, ovaj intervju s Grgićem objavljen je i na stranicama www.hnkhajduk.com, 31. svibnja 2005. Veliki finale je uslijedio Grgićevom izjavom za „Slobodnu Dalmaciju“ dan ranije: „I odmah pozdravljam Blaževića, našeg novog trenera koji ima iskustvo, znanje i sve što je najpotrebnije za naš Hajduk u ovom trenutku. Ćiro je i veliki mamac, pomoći će nam, jedina je stvar da ne doživimo Shelbourne kao lani.“ Svi dobro znamo kako smo prošli s Debrecenom, momčadi koju je taj isti Ćiro Blažević nazvao „bez uvrede, provincijskom momčadi“ (www.nogometni-magazin.com; 3. kolovoza 2005.).

Danas pak Grgić tog istog trenera naziva „najvećom pogreškom od svih trenera u njegovom predsjedničkom mandatu“ (Glas Dalmacije, 23. kolovoza 2007.), „magarcem“ (što je nedostojno Hajdukovog predsjednika, jer spomenuti čovjek ipak ima 70 i nešto godina) i „zakletim dinamovcem“.

Pa tko je „zakletog dinamovca“ postavio na Hajdukovu klupu????

5.2 'Slučaj Gabrić' u Kupu UEFA

Nemar i nerad ovoga puta su se očitovali nesposobnošću da se prijava igrača za nastupe u Kupu UEFA obavi propisno. Sjećamo li se najavljene istrage i utvrđivanja odgovornosti za propust, izrečenih iz usta Branka Grgića?

„Formirat ćemo Povjerenstvo koje ce istražiti zbog čega nam se dogodio taj slučaj. Nakon što dobijemo izvješće, sankcionirat će se svi odgovorni. Takve stvari su nedopustive!“ obećavao je Grgić u Glasu Dalmacije, 23. srpnja 2007. Istog dana za „Jutarnji list“ je izjavio: „Bez obzira na to kako će se analiza odvijati u Uefi, mi ćemo u klubu napraviti vlastitu istragu. Onaj tko je napravio propust, bit će sigurno sankcioniran!“. Nakon što je UEFA odredila kaznu Grgić je nastavio obećavati („Jutarnji list“ od 10. kolovoza 2007.): „Sad ću još više inzistirati na utvrđivanju propusta, a onda i kaznama. Neću to nikako zaboraviti, svaka se škola plaća, pa i ova.“.

Da li se nešto dogodilo po tom pitanju? Naravno da nije, jer u upravi pod predsjedanjem Branka Grgića odgovornost jednostavno ne postoji. Nedostatak te odgovornosti ogleda se i u izostanku bilo kakve isprike navijačima Hajduka, Dragi Gabriću kao igraču, sponzorima i poslovnim partnerima iz javno-privatnog partnerstva (kakvi god oni bili) čiji su financijski interesi izravno dovedeni u rizik ovakvim šarlatanstvom Hajdukove administracije. Hajduk kakav zaslužujemo mora u svojoj poslovnoj etici i medijskoj komunikaciji iskazati svijest o potrebi takvog oblika javne isprike.

4.5.3 Izjave Branka Grgića i njegovih suradnika posljednjih godina

Mogli smo se naslušati i načitati izjava Branka Grgića, od kojih bi svaka za sebe normalnom, odgovornom čovjeku bila dovoljna da odstupi s mjesta predsjednika kluba. Izdvojit ćemo tek onu kad je javno priznao da se tijekom šest godina njegovog mandata isključivo improviziralo, ali da se napokon naučio pameti pa u sedmu ide s planom dugoročnog razvoja. Na stranu to što plan nismo nikada vidjeli (jer ga evidentno ni nema), već samo priznanje da se šest godina (ne šest mjeseci!!!) improviziralo, normalnom bi čovjeku bilo dovoljno da podnese ostavku, a normalnim navijačima da je zatraže!

Grgićeva neodgovornost očigledno djeluje zarazno (ili što bi narod rekao „jedna trula jabuka kvari cijelu košaru/kašetu jabuka“), tako da je samo dan nakon ispadanja od Sampdorije potpredsjednik kluba Alen Bokšić zaključio da za Hajduk, nakon bodovnog zaostatka za Dinamom od 8 bodova u samo 7 kola (u tom trenutku zaostatak je iznosio 6 bodova u 6 utakmica), prvenstvo počinje od utakmice sa Slaven Belupom („Večernji list“, 01.09.2007.). Čovjek hladnokrvno prizna javnosti da se ništa u pripremi sezone nije napravilo (već u kolovozu se ispalo iz Europe, za glavnim konkurentom u prvenstvu se osjetno zaostalo, a trener koji je obavio pripreme je potjeran iz kluba) i nikome ništa.

Da stvar bude 'bolja', neki dan tu njegovu izjavu glavni menadžer kluba Ivica Šurjak nadopuni još bizarnijom: „Još možemo uloviti Dinamo, pogotovo ako ode Modrić“ („Glas Dalmacije“, 08.09.2007.). Nevjerojatno!? Čovjek koji vodi struku u Hajduku, strategiju klupskog razvoja i borbu za trofeje ne temelji na radu u vlastitom klubu nego na transferima u redovima konkurenta. Nema dvojbe da su i Bokšić i Šurjak nepobitne igračke legende Hajduka (i za to im zauvijek skidamo kapu do poda), ali u upravljačkom smislu ne pokazuju ni V od svoje igračke veličine. Ako je i za Grgićevu upravu, previše je!

Mogli bismo ovako nabrajati grijehe i sramote sadašnje uprave u nedogled, jer se ona svojski trudi da materijala nikada ne manjka, ali i ovako smo odužili. I ovo je, vjerujemo, pametnome dovoljno.

Hajduk iznad svega, Torcida ispred svih!