E pa prije nekolliko dana baš sam na ovom forumu pisao, kako mislim, da je uprava preoptimistična, da se u javnost "bacaju" imena za koje nema realnih osnova, te da su sve to samo velike želje, koje nije lako realizirati. Evo, sad se to i pokazuje. Mislim, da se u i oko Hajduka ( pa i šire u društvu ) uvijek pravi neki nerealni veliki optimizam, bez realnih osnova ( sve skupa još medijsko napumpano ). Mislim, da je ta stvar povezana i s mentalitetom ljudi. U životu je potrebno biti pozitivni realist a ne neustvarljivi optimist. Zašto "farbati" ljude, zašto praviti velika očekivanja, kad to skoro pa, da nisi u stanju realizirati. Cernat, Kovač, Skoko... pa sve se ljepo čuje, ali sva ta imena su trebala biti skrivena želja; to nije smjelo u javnost, jer ti transferi su "težki", a oni su bacili imena u javnost u trenutku, kad su pomislili; e pa taj Cernat bi bio dobar za nas; Kovač; ups, ej pa nebi bilo loše, ipak je nekad izjavio, da bi rado završio karijeru u Harvatskoj,... dakle, šta hoču reči, imena su trebali baciti u javnost u trenutku, kad su imali transfer 99% dogovoren a ne u trenutku, kad je taj procent bio nula, ili pak 50% ( samo igrač a ne klub - Kovač ). Ako se na kraju od svega obečanog i nešto realizira, siguran sam, da če biti puno nas još uvijek razočaranih; zašto; pa zato, jer kad ti mama i tata kažu kako če ti kupiti 10 stvarno dobrih igračaka a na kraju dobiješ recimo tri najmanje drage od tih deset si tužan, a Bog nedaj, da dobiješ tri, koje ti uopče nisu drage ( Linič, Čaval,...

).