Malo mi sve to oko Hajduka ide na onu stvar. Svakim danom slušamo ista obećanja, dovode se bajna pojačanja, izašli smo iz minusa, imat ćemo novaca, borit ćemo se za titulu itd. Na kraju se ispostavi da će doći samo par igrača koje čovjek može smatrati pojačanjem, Vučević ide na pripreme sa par igrača i ne mogu niti trenirati pošteno. Sve je to neozbiljno i poražavajuće za klub kakav je Hajduk ili bolje rečeno kakav bi Hajduk trebao biti. Ne znam što će nam taj Slavkovski, imamo Kalinića i Rukavinu. Ako ga se dovede samo zato kako bi se Kalinić ili Rukavina mogli prodati pa da on zakrpa rupu ako oni odu to je plitko. Tradicija je postala dovoditi pojačanja pred kraj priprema, početak sezone za te igrače dolazi prerano. Nisu fizički spremni, nema se vremena formirati standardni sastav i nezaboravimo, sezona na taj način može završiti za Hajduka već nakon par kikseva u 8. mjesecu. Kako je to često i bivalo. U Hajduku nisu shvatili da svaki tim treba imati nešto kao kostur momčadi, na kojoj se onda radi i vrši nadogradnja. Kontinuirano poboljšava i usavršava. Ekipa može ostati bez 2-3 igrača, samo ako imaš solidne zamjene za njih ili, poželjno, još i bolje. Hajduk nema ništa od toga. Neozbiljnost u radu na svakom koraku, nerealna očekivanja, neorganiziranost i nesposobnost. Jednom riječju, strašno! 

Danas na Glasu Dalmacije uživo prenos Hajduka. Nadam se da neće izgubiti, no došla su vremena da se i protiv trećeligaša iz Slovenije mora drhtati.