Naime, čelnici Kaunasa su izrazili otvorenu sumnju da njihov glavni rival, Ekranas, namješta utakmice. Predsjednik Kaunasa, Vladimir Romanov, zatražio je od čelnika Nogometnog saveza Litve da Ekranas bude izbačen u niži rang natjecanja.

Pošto je ovaj zahtjev odbijen kao neosnovan, čelnici Kaunasa su odlučili istupiti iz natjecanja.

’Dosta mi je! Svi znaju da Ekranas namješta utakmice, a Savez nije poduzeo ništa. Mi napuštamo ligu, odlazimo u treći rang, igrat ćemo među amaterima’, odlučio je Vladimir Romanov, vlasnik Kaunasa, aktualnog litvanskog prvaka, kluba koji je prošloga ljeta u kvalifikacijama za Ligu prvaka izbacio Glasgow Rangers te došao na korak do elitnog nogometnog natjecanja.

Citirana vijest kao primjer iz aktualnog trenutka litvanskoga nogometa možda nije baš najsretnija, ali ne zato što su se iz Kaunasa nabacili lažnim optužbama na konkurente iz Ekranasa, nego stoga što je gazda Kaunasa u najmanju ruku ekscentričan lik koji sa svojim djelovanjem teško da nekome može biti uzor, pa tako čak ni hrvatskim nogometnim neimarima.

Ipak, nakon svega što smo na našim terenima vidjeli proteklih mjeseci, točnije od 22. veljače, pa do 13. svibnja, nimalo se nelogičnom ne bi činila moguća odluka čelnika Hajduka da bojkotiraju svako daljnje natjecanje, od prvenstva preko kupa, te da stoički, baš kao što su to učinili i tijekom najnovijeg masakra u Maksimiru, podnesu pripadajuće sankcije.

Nogomet se u Hrvatskoj ionako igra samo zbog Dinama, jednako kao što se u Jugoslaviji igrao samo zbog Crvene zvezde. Hrvatski nogometni savez istoznačnica je za Fudbalski savez Jugoslavije, Hrvatska televizija ekvivalent je Beogradskoj televiziji, suci sude kao nekoć sudije, a klubova Dinamovih satelita možda čak ima i više nego u ’slavno’ Zvezdino doba.

Nemojmo se zavaravati. Hrvatskom klupskom nogometu potrebna je radikalna promjena, a ona se neće dogoditi bez radikalnih akcija. Jednako kao što su se studenti drznuli bojkotirati nastavu, tako bi i poljudski čelnici trebali bojkotirati kraj sezone.

Ako već ne mogu dokazati priču koja kaže da su igrači Šibenika podijelili dva milijuna Mamićevih kuna ili da je, primjerice, taj isti Mamić u Prelogu iskeširao kapetanu Varteksa Miljenku Mumleku 50.000 eura (neka počasti ekipu), onda mogu pokazati da, za razliku od svojih prethodnika, imaju kičmu koja se ne savija.

To, da se razumijemo, ne bi značilo prikrivanje vlastitih slabosti - a njih, hvala Bogu, ne manjka - nego odlučnost da se Hajduku zaista omogući ravnopravna borba na travnjaku nakon koje će - tražimo li previše? - bolji pobijediti.

Naravno, ’bijelima’ uvijek preostaje i onaj drugi način, mnogi ga, svjedoci smo, otvoreno i zazivaju, a on kaže da se u bitku s Dinamom valja upustiti opskrbljeni njihovim oružjem. Ljutu travu, na ljutu ranu.

Takve pak treba podsjetiti da je Hajduk u novije doba već jednom pokušao s tom taktikom, štoviše uspio je na taj način utržiti i dvije titule prvaka, no nakon svega mu je ostao samo prezir ne samo protivničkih, nego i vlastitih navijača. I nije pri tome problem bio u kupovini, nego u prodaji. Obraza.

Maksimir u srijedu nije bio pun, ulaznice za dvije etaže na tribinama (jedna na zapadu i jedna na sjeveru) uopće nisu bile puštene u prodaju. Pitate se zašto. Sve ljude možete varati neko vrijeme, neke ljude možete varati svo vrijeme, ali ne možete varati sve ljude svo vrijeme.

Rekao je Abraham Lincoln i oslobodio Ameriku ropstva. Poslije su ga, naravno, ubili, ali sloboda je ostala...

P.S. Što mislite, hoće li HTV i nakon ovoga derbija organizirati specijalnu emisiju Otvoreno...

vinko vuković