Obrana Dinama je u situacijama sva tri gola zastupila poput aMaterske ekipe. No inace Hajdukovci nisu imali previse prilika (zapravo Dinamo je imao vise). Ali Hajduk je znao iskoristit sanse i to je to.
Kranjcar je bio najbolji igrac na terenu. Imao je par sjajnih akcija, jednostavno je gust gledati malog na dijelu.

Dinamo se svodi iskljucivo na Kranjcara i Agica. Prvi ima kvalitetu (reprezentativnu kvalitetu), a drugi je nabrijan ko pas i stvarno se trudi. Obrana je nesposobna i neuigrana, a Jurcevic nije za trenera Dinama i bok... Moj wish list za Dinamo je... Lijevo i desno krilo ODMAH. Ne mogu ovo vise gledati... Bartolovica na desnom boku (potpuno izgubljen, ne zna sta bi), a Juric (desnjak) na lijevom boku... Pa decko sav jadan probije bok i onda se okrece centrirat desnom nogom... Horor... Mogao je bar Jurica stavit na desni bok, a Bartolovicu je sasvim svejedno je li lijevo ili desno kad krilo ionako ne zna igrat... Sto se obrane tice... mucno mi je... Mi uz igrace koji imaju skoro kosarkasku visinu redovito uspijevamo dobivati golove glavom... Jucer su 2 (slovima DVA) igraca Hajduka bili sami ko duhovi na 7 (slovima SEDAM) metara od gola prilikom izvodjenja kornera... U Iraku se to kaznjava bicevanjem...

moj prijedlog: Drpica i Cesara poslati na jako dugu posudbu u NK Hrasce
Prodati stadion i dignuti PDV, pa kupiti Roberta Kovaca
Kranjcar je jos jednom pokazao (po meni) da nogometno nemoze vise napredovat u HNL-u

No tu je bio problem u tome sto nisu obrambeni igraci zaduzeni cuvati Andrica (nego vezni igraci). A osim Agica svi vezni igraci su prilicno mali (ili makar nisu visoki).

dinamo treba se u drugom djelu prvenstva dovest nekoliko pojačanja.Nači vratara,pokrit desni bok.neka još dođu balaban i pranjić i sve će biti ok.u obrani sedloski i mijatović su dobri samo me nervira drpić.Lapić bi bio bolji od Drpić
na mjestu lijevog stopera.

Neka neka nek se zna s***li smo Dinama......

Nego svi govore o nekom nasem poluvremenu iz snova, a mi smo igrali katastrofalno iako smo zabili 3 gola. Da smo odigrali onako kao protiv Rome, danas bi mediji javljali o infarktu Mamica jer bi primili barem 5-6 komada. Cini se da vise nije bilo snage i da su igraci jedva cekali da zavrsi ta utakmica jer su ocito iscrpljeni nakon svih obveza ove polusezone. Hajduk uvijek igra bolje na proljece pa je realno ocekivati da cemo povecati tu prednost prije nego li ce je Dinamo smanjiti. Takodjer ne treba zaboraviti da nam se vracaju Vukovic, Turkovic, Pralija, Deranja s kojima ce se konkurencija za sastav jos zaostriti, po meni imamo dva sastava koja su kvalitetnija od ovog Dinama.


HAJDUK SAMPION 2003/2004.

p.s.navijanje je bilo fantasticno tokom cijele utakmice, tako da su se BBB culi u dva navrata po 5sekundi.

Dinamo je svake sezone isti:

- na ljeto se prodaju dva najbolja igraca + dodje novi trener i par poluigraca + lokalni vjecni talenti i Mamic prica o temeljima mocnog europskog kluba, a igraci najavljuju prezimljavanje u Europi
- na pripremama se igra tak-tak, ali buduci da ih ondje redovito prate samo blagonakloni novinari (npr. Zidak) pisu se bajke o mocnom, europskom Dinamu i novom proljecu Mujcina, novom reprezentativcu Da Silvi, Drpicu kao kandidatu za repku i legendi kluba Mikicu koji toliko voli klub da nikada nece otici iz njega
- onda nabrijana rulja (cca. 10 000) dodje da prvu tekmu sezone u Maksimir protiv npr. Marsonije i igraci jednostavno lete na terenu, zabiju cetiri gola i svi pricaju o Ligi prvaka
- prica se ponavlja jos kroz tri cetiri domaca kola, gdje se gazi sve pred sobom i novi trener postaje Bogom izabrani arhitekt i svi cekaju europskog suparnika u pretkolu LP (u medjuvremenu Hajduk zapne u Velikoj ili kiksa doma s Rijekom i stvori se cetiri-pet bodova razlike)
- onda taj isti europski suparnik uz dozu Dinamovog neiskustva (naravno zbog mladosti!), pristranog sudjenja, vlastite nesrece, pomrcine u Keniji i jakog bocnog vjetra lako prijedje tu malu zagrebacku prepreku, pa onda slijede Mamiceva opravdanja da ove sezone LP nije bila primaran cilj, da je to cilj tek za dvije godine (kad decki malo narastu i sazriju!)
- onda se dobije lagani protivnik u prvom kolu kupa UEFA, koji se ipak nekako prodje (zbog toga sto je Dinamo nabio nositeljski koeficijent u danima kad Mamica nije bilo ni blizu Maksimira)

- u medjuvremenu Hajduk uhvati malo forme, dobije Dinamo u prvom derbiju sezone i razlika se istopi, ali "mi hrabro igramo dalje, nama je bitnija Europa - istina je da taj Drpic sazrijeva malo sporije nego inace, a ni Mujcin ne igra bas na svojem mjestu, a Da Silva se jadan prehladio, pa nije u formi, a Bartolovic se jos nije naviknuo na ZG-spizu)"
- u drugom kolu UEFA se dobije nijansu jaci protivnik, lagano se izgubi i onda sve pada - novinari tuguju kako ce opet ti silni veliki talenti i nade morati u koprivnicko blato i pod velicki kamen. Mamic najavljuje ciscenje svlacionice i dovodjenje novih nada, glavni igraci vise ne mogu cekati na prodaju, jer onaj koji je okusio slast igranja na velikoj sceni, ne moze istom zestinom uklizavati u Brodu, mediji pocinju s licitacijom i imenim klubova zainteresiranih za kupovinu mladih dragulja..........
- preko zime se dovedu jos dva-tri pojacancica, dovoljno da se na kraju pretekne Hajduk (koji je u ovoj prici mogao biti isto glavni lik!), mozda se i promijeni trener, pa na ljeto opet sve ispocetka.............

Tako je to, mili moji, biti navijac Dinama vec sto godina!!!!! Ista prica svake godine....... sporedne role se mijenjaju, samo je glavni lik (Mamic) na istom mjestu.

Iako vam se cini da sam nekad pretjerano kritican, to vam je samo zbog mojeg dugogodisnjeg iskustva s Dinamom.

Pitam se samo - dokad?