|
Kako si saznao da se novi simbol Torcide zove Žan, po tebi.
Tvoja reakcija?
Mislim da mi je prvo reka jedan mali sa Bačvica. I Vatro
posli. Nisam virova jer nisam ja baš točno tako izgleda... I onda su mi oni
rekli da su tili radit lika po jednoj slici sa Marseja di sam bia na slici. A
kako sam reagira? A ništa, šta ću reagirat.
Istina je da se lik nazva Žan, zbog
toga što si bio simbol jedne jake generacije Torcide.
Ja sam dobia ovu informaciju, da je to zbog te slike na
kojoj sam. Meni je to, kako da ti kažem... Ne volin ti ja to. Dobia sam dres
na tog dugokosca al' nema šanse da bi ga ja obuka na utakmicu. Jedino ga
obučen kad igran balun. To mi je glupost, crrnjak mi je to.
Di si čuo za to, u Splitu ili
Njemačkoj?
Prvo sam čua u Splitu, al' nisam iša za tim. Onda sam se vratia u
Njemačku i gleda sam utakmicu Hajduk - Dinamo, sa nekoliko dinamovaca, ono
kad smo ih dobili. Neko mi je bia javia da će bit ta velika zastava na
sjeveru. Ja sam tim dinamovcima reka da će bit zastava sa mojim likom, oni
svi ka 'a-ha-ha', a kad je meni došlo 10 poruka na mobitel sa porukom da o
toj 'Žan' zastavi oni blokali.
Torcida prije i sada, uspredba?
Ovi mlađi su po meni dosta organiziraniji od nas. Od organiziranja
putovanja, koreografija, trensparenata, sve je to sada bolje. Možda jer imaju
bolje uvjete... Ja ih podržavam skroz! Stvarno, svaka im čast. Mi smo bili
više spontaniji. I pošteno govoreći ova mlađa generacija više gleda utakmicu,
mi smo više bili slomit, razbit. Dobro, ne govorin da i ovi biže od tih
stvari, al' nama je to bilo prvo na pameti kad smo išli negdi.
Vaša konkurencija su bili Delije,
Grobari, BBB... Svaka grupa je izbacila nekog gradskog mafijaša. Torcida,
iako je bila najjača, najopasnija, najluđa, nije dala takve... Svi ste ljudi
sa sasvim normalnim, sređenim životom i poslom.
Nismo mi bili nikad s tim iskompleskirani. Ti očito jesu kad su tili bit
takvi i preko navijačkog đira su željeli dobit 'ime' jer je tada navijački
đir bija strašno jak. Općenito su dosta patili od toga «ja, ja, ja...».
Trenutci u navijačkom životu koji
ostaju u pamćenju?
Najviše polasci na gostovanja. To mi je bilo najdraže. Neki dan sam na
pazru bia sa ženom, ona kaže 'nešto se trese'. Reka sam joj da je to vlak i
odma se sitia svega, tih kretanja, putovanja s Hajdukom.
Igrač pozitivac?
Ardijan Kozniku! On je bia legenda. Srce. Bia bi uvik dobar s ekipom. U
Francuskoj 98 su ga ovi moji jedanput zaustavili. Odma je ostavia auto, odvea
ih na ručak i bia cili dan s njima. Nitko drugi. On mi je baš bia iznad svih.
Hajdučko srce, što misliš o tom
trofeju kojeg dijeli Torcide i tko bi ga trebao dobiti ove sezone?
Ove bi ga godine ukinia. Nebi ga dobia niko i gotovo. Ma to je lipo, neka
ga. Ža mi je samo šta odavno nemamo nekog ko se ističe borbom. Ne znam,
gledan nekidan, možda ja to krivo vidin, ali Niko Kranjčar se najviše boria.
Simbol 'Žan' je sada svugdje, čak ga
Torcidaši tetoviraju na sebe.
Kad sam vidia tetovažu «žana» na jednom mlađem, ja ga iz zajebancije napa
'šta ti je to na ramenu?', a on odma sta u gard, neka...
S kojim Torcidašima si 'živio' u
vlaku?
Svoju generaciju tj. svoje prijatelje, bi stavia ako mogu, u par sekcija.
Prva bi bila ajmo reć razbijačka družina, pravi fajteri: Debeli Jure, Ćamil,
Lukša, Kvatro, Sućidrani Lemo, Kompi.
Jesi s njima u kontaktu?
Jesam, s većinom njih, a sa onima s kojima nisam
pokušavam doć u kontakt. Evo, Iceta i Tora sam zaboravia spomenit. 90 posto
njih je danas skroz u redu, iako nisam očekiva da će tako bit.
Idete zajedno na utakmice?
Ne idemo zajedno, raspršeni smo, neki žive u Zagrebu, neki u Njemačkoj,
neki su nestali sa stadiona nakon onih neugodnosti s policijom u Rijeci posli
nerada. Al' evo, kad sam se vratia iz Njemačke, vidia sam Lopova i sad idemo
skupa na Poljud.
Kako ljudi koji nisu zagriženi
navijači gledaju na Torcidu?
Dobro, evo i moja mater koja je sa menom svašta prošla gleda na to
pozitivno. I ostali isto, od nikog nisam čua ništa negativno o Torcidi. Možda
sam ja u takvom okruženju, ili oni ne žele drugačije pričat isprid mene,
ha-ha. Koliko god vidim svi simpatiziraju Torcidu. Torcida i Hajduk su simbol
grada, a zna se kakvi su ljudi u Splitu kad neko napadne simbole grada.
Često navijači budu totalno 'unutra'
u navijačkom životu, i nakon toga se ohlade od svega, ni ne prate Hajduka.
Nisam sta pratit, uvik sam proba sve saznat iako moram reć da po meni
navijački vijek traje od 5 do 10 godina. Posli toga si za nekoga faca, a za
nekoga redikul. Mlađi će to shvatit kad budu imali ženu i dicu. Mene i sad
privlači za otić na gostovanje al' ne moš ti to, ne mogu ja sad putovat ka
prije i nije mi isto jer nema moje ekipe. Mlađi su svi okej al' nije to meni
isti film ka da idem sa svojom ekipom, iz moje generacije. Al' nisam nikad
diga ruke od Hajduka. Jednostavno život me odvea prvo u rat, bia sam u 4.
brigadi, pa onda vanka u Njemačku. Iša sam di sam moga, di mi je bilo blizu.
Bia sam u Briselu, Gelsenkirhenu...
Torcida i rat
Rat je počea taman kad je moja generacija počela propadat. Taman je droga
odnosila živote na jednu stranu, a rat na drugu stranu. Svi koji su bili
zdravi i normalni, išli su u rat. Torcida je po postotku, u odnosu na neke
druge skupine tipa rokeri, metalci i tako ti, najviše išla u rat. 90 i nešto
posto je išlo u gardu, jedino ovi koji su zaglibili u drogi nisu išli. Mi smo
tada imali po 18, 19 godina i išli smo u rat. Spomenia bi Stipu sa Sućidra,
koji je poginia, bia je specijalac u 4. brigadi, bia je ljuti Torcidaš,
junak. S njim sam bia odličan, bia je baš pravi putnik.
Utakmica Dinamo - Zvezda, zagrebački
mediji uporno to guraju kao početak rata?
To? To je sramota! Dobili su batine u Zagrebu, popušili su, a oni to
slave?! Kad sam prvi put to vidia uvatia me smij. Mogli su bilo šta drugo
odabrat a ne to. Bila bi to naša hrvatska sramota da je tako počea rat.
Što je važno za budućnost Torcide?
Kad je bia ovaj sukob sa Štimcem, boja sam se za Torcidu da nebi pala.
Priča sam sa nekim ljudima i govorili su mi u stilu, 'ja iman već 28 godina,
nije meni do pi**arija'. Boja sam se da će radi tog sukoba sa Štimcem nastat
kod Torcide smjena generacija sa jednom velikom rupom. Srića da se to nije
dogodilo, da se ne pušta, i zato bi pohvalia sve ove mlađe momke bez obzira
ko je tajnik i ko što radi. Nama se to posli Marseja dogodilo, stariji su
digli malo ruke od Torcide i dvi godine smo bili sami mi mlađi... To
izvlačenje iz Torcide triba bit normalni proces i pomalo ostavljat mlađe da
sve preuzimaju.
Policija, prije i sada?
Prije se više obaziralo na nacionalizam koji je bia tada opasniji. Sada
se više gleda na huliganizam. A čuješ, policija je policija, bez obzira šta
su ovi naši, dalje od mene. Razlika je šta se sada možeš izvuć sa dobrim
odvjetnikom, a prije te nitko nije moga izvuć kad te stave na pik. Gledan
jučer, privode momka jer ima pivu u ruci, a momak nije ni pijan ni ništa.
Odma ga je mladi pandur od 22-23 godine odveja. Sve je to isto, samo šta su
onda oni imali brkove a ovi ih nemaju.
Odnosi tvoje generacije Torcide s
upravama Hajduka?
Mi, tada mlađi, nikad nismo imali ništa s upravama. Mi smo žarili, palili,
razbijali, navijali. Sve je to išlo skupa. Hajduk je tada treba nešto
napravit da nas iskontrolira. Željeli su doć do nas preko starijih, i to su i
uspili. Tako na jedan Dinamo zbog toga 'nemojte, nemojte' nismo zapalili
nijednu bengalku. Ne želim ja nikoga crnit, njima svaka čast al' mi nismo
jednostvamno bili rođeni za to. Među nama mlađima je tada bilo dosta i droge
i alkohola i normalno je da mi nismo bili za sastanke sa upravom. Ko bi nas
poštova i da smo došli na neki sastanak ka predstavnici navijača. Ova sada
generacija je kulturnija.
Neki kažu da nema smisla navijat
cijelu utakmicu na manjim utakmicama?
Zašto? Neka se navija, uvik je to lipo čut. Recimo ja sada na male
utakmice ne navijam, veći mi je gušt pogledat utakmicu al' to ne znači da sam
ravnodušan. Uznemirim se, srce mi se uzlupa. Onaj čovik šta je umra na
Slavena bia je dva reda ispod mene. Čovik je dobia infarkt, Hajduk ga je
indirektno ubia. Čovik ne dobije infarkt kad sidi i mirno pije piće u kafiću,
ka ti i ja sada, nego kad mu pukne film, kad mu skoči živac. Na Belupa je
mene želudac od nerviranja zabolia. Bia je red da mu je Hajduk bar da minutu
šutnje na finalu Kupa. Nego ništa...
U prošlom broju Centra smo
predstavili cure iz Torcide, jel' bilo među vama cura?
Bia je jedan krug cura. Bila je moja bivša cura Sandra, Kate, Alma i
Vana. Više puta san zabranjiva curi da ide pa bi je posli srea u vlaku ili bi
je na Marakani vata po jugu, a drugi bi je skrivali i branili. Svaka čast
ženama, ali di se tuče i razbija njima nije misto. Al' s nama se nisu ni one
bojale, niti su bižale od toga. One su nam bile glavni bunkeri za unošenje
pirotehnike.
|