Nemamo predsjednika, nemamo direktora, nemamo sportskog direktora, nemamo pravnu službu, nemamo marketing, nemamo financije, nemamo trenere, nemamo igrače, nemamo sponzore, nemamo ništa.

Jučer smo zabili zadnji čavao u lijes našeg voljenog kluba, čekamo izradu spomenika a sve se svodi na to da gubimo identitet grada, koji je uz Vinkovačke jeseni, jedino što je preostalo po čemu se grad mogao identificirat u ovoj jadnoj državi.

Klub nam se vodi iz lokalnih birtija, vode ga razni uličari, razni profiteri, manageri, ulaze u klub sa ciljem podebljanja bankovnih računa, tjeraju se naša djeca, dolaze igrači iz 5 liga kao pojačanja, treneri bez licenci, glavni trener živi u iluzijama kao iz američkih filmova, za sve su nam krivi suci iako rubrika udarci na gol ostaje prazna, pojedinci bacaju dresove, svlačionica raštrkana na 5 strana, od kluba se tjeraju svi koji bi nešto mogli pomoći sa pričama kao o najvećim neprijateljima, sve u svemu zajedništvo se izgubilo, poznati „slavonski inat“ je nestao, koji su trebali pokrenuti igrači iz Metkovića, Splita, Imotskog, Austrije i tko zna više iz kojih gradova, jer koliko ih ima i odakle stvarno bi se trebala napravit dubinska analiza.

Navijači isplaćuju dugovanja igračima, imamo brojače gledatelja koji nisu u funkciji, nemamo kuhinju i svoju prehranu, na stadionu privatnici prodaju proizvode i uzimaju novac, sobe na stadionu su kao za vrijeme pećinskih ljudi, u ložama sjede svi samo ne domaći navijači i simpatizeri kluba, hitnu pomoć naručujemo od minerske firme, nemamo zastavice kluba, nemamo promidžbene materijale, nemamo web stranicu, nemamo apsolutno ništa.

Tako bi otprilike, ukratko, možda i preblago, trebalo glasiti izvješće HNK Cibalie koje Miroslav Gagro već 3 godine duguje svim pravim zaljubljenicima i pravim navijačima ovoga kluba, bar ono što je ostalo od njih.