Trazili ste za sljedecu godinu i to ste dobili za 1.nl (2. Liga) za prvu niste ni trazili

Koliko ništa ne kužiš čudo. Sad imaju za ovu prvu ligu i po rezu če tu i igrat ako budu prvi iduče sezone tražit če za prvu prvu i šta ti nije jasno

Predali smo za Prvu NL i za Supersport HNL kao i zadnje 3 godine, zahtjev se predaje već u siječnju  Licenca za Hnl ne ovisi o konačnom plasmanu. Prošle godine smo se borili za ostanak pa smo svejedno dobili licencu za najviši rang.

Evo ti slika pametni.Vidiš da se tražilo još u 2 mjesecu se traži za iduću sezonu. Moje pitanje je bilo teoretski da smo bili prvi jer bi dobili licencu ništa drugo

Sretno danas Keriču i juniorima 

Jučer su se Osječani oprostili od Gradskog vrta i napravili "show" pa mi je još više žao što kod nas prije tri dana nije ni na jedan način obilježeno, spomenuto, štogod, da je prošlo 60 godina od otvorenja Stadiona Mladosti. Iako je tada otvoren, još nije bio ni dovršen... Uglavnom, šteta jer materijala stvarno ima i to stvarno zanimljivog, kao i čudo fotografija podizanja krova, izgradnje.... Da ne ostane na ničemu, evo barem ovdje dio prikupljenog. Martina Matkovića, inače Županjca, pronašao sam u Dubrovniku, Acu Adžića u Tordincima(hvala Miletu Petkoviću za "upute"), spiker Žućo(početkom 90ih bio smješten gore u loži) i ostali(Mile - dobri duh HR nogometa, duuugogodišnji oružar, Kuterovac, Čulo...) su također tu...

Dakle, još 1953. je predstavljen cjelokupni plan izgradnje fiskulturnog centra, a dijelio se na sjeverni i južni dio, odnosno "mokri" i "suhi". To se može vidjeti na ovom nacrtu, vjerojatno(?) najstarijem dostupnom. Prva radna akcija, ipak, održana je tek dvije godine kasnije, uz veliku ulogu omladinaca i to je, očito, odakle naziv Stadion Mladosti, a ne datum kada je otvoren jer, opet prema dostupnim zapisima, pod istim imenom je trebao biti otvoren i 1962., ali 27. srpnja 1962. na Dan ustanka naroda Hrvatske. To, ispostavilo se, nije bilo izvedivo.

Bilo je tu svašta, od borbe za upravljanje stadionom pa do, borbe s lovom i vremenom, borbe s omladincima kojih bi jedan dan došlo 50, a drugi 5, pobune klubova što se Dinamu i Cibaliji podizali... Mnogi znaju tko je bio smješten gore u sobama za vrijeme rata, koncerti i nastupi 90-ih na stadionu, VK jeseni također... Mlađe generacije ne znaju, da se bolje izrazim.

-----



Fiskulturnom centru čija je izgradnja bila u planu središnji dio bilo bi nogometno igralište s lakoatletskom stazom s četiri trake dugom 400 metara. Imao bi i sedam ravnih staza ispred glavne, zapadne tribine, dok bi se iza golova nalazila ostala atletska borilišta i bacališta koja bi služila samo za nastupe. Nogometni teren bio bi dimenzija 105x68 metara, pratila bi ga ranije spomenuta tribina kapaciteta 3.500 gledatelja s centralnom počasnom tribinom za 100 uzvanika. 2/3 tribine imalo bi sjedeća, a 1/3 stajaća mjesta, s tim da bi ona, kao i sve ostale, bila zemljana. U uglu glavnog ulaza, puta iz parka i pomoćnog terena za vježbe nalaze se igralište za košarku, ujedno i odbojku, te teren za tenis. Dva terena dijelila bi dvostrana zemljana tribina, a uz nju bi bio manji objekt za odmor i garderobu igrača. Južno od pomoćnog terena za nogomet i rukomet mjesto bi pronašao još jedan teren, dvostruko manji, za vježbe rukometaša. Prema zapadu bi bila smještena dva terena za košarku, odbojku i tenis, redom pomoćna. Predviđena su bila još četiri terena za tenis, u slučaju da bi bijeli sport naišao na veliko zanimanje. Između nabrojanih terena i zapadne tribine smještena bi bila garderoba s tuševima i spremištima. Prostor iza zapadne tribine ostao bi prazan za nesmetan dolazak i odlazak posjetitelja, a služio bi i kao parking. Do samog fiskulturnog centra, uz onaj kroz park, bila su još dva puta; s obale Bosuta i iza željezničke brane.

'Suhi ili južni' dio obuhvaćao je terene za sportove koji su tada bili zastupljeni u Vinkovcima i izgradnja je planirana već u ljeto 1953. godine. Sjeverni ili mokri dio' obuhvaćao je i prostor postojećeg igrališta vinkovačkog Dinama na kojem bi, prema planu izgradnje, trebala biti dva bazena, olimpijski i bazen dimenzija 18x30 metara, zemljane tribine za do 1.000 ljudi i gimnastička dvorana s popratnim prostorijama te restoran. Sjeverno od manjeg bazena, prema obali Bosuta, bile bi smještene kuglane, dvije zimske i četiri ljetne staze, kao i prostorije za kuglaška društva.

DIO IZJAVA

Martin Matković, pomoćnik zapovjednika, a nakon odlaska Zvonimira Totara u temeljnu policiju i zapovjednik

Stjepan Bošnjak, tada načelnik Odjela za operativne poslove pri Policijskoj upravi Vinkovci zajedno s našim zapovjedništvom donosi odluku da bi baš stadion bio idealno mjesto za bazu specijalne policije, a razloga je bilo više. Prije svega, imao je infrastrukturu koja nam je bila potrebna. Tjelovježba, sportske aktivnosti, uvježbavanje postrojbe… Zatim, imali smo i vodu, struju, svoju kuhinju, jednostavno sve što treba. Pored toga, na stadionu smo bili sigurni. U blizini je vojarna, nisu mogli pucati na nas iz težeg naoružanja, a tribine su izgrađene od armiranog betona. U to smo se najbolje uvjerili kada je pala tzv. 'krmača' – nitko nije bio ozljeđen, samo smo čuli strašnu detonaciju.

Adam Adžić, nekadašnji generalni direktor Graditelja. Direktorska funkcija u Graditelju samo je dio radnog staža, bio je, između ostalog, predsjednik Izvršnog vijeća SO Vinkovci i direktor vinkovačke podružnice Croatia banke.
(dio samo)

Na stadionu je radilo i do 150 radnika u jednom trenutku, nije to bio uopće jednostavan posao. U današnje vrijeme nema šanse da bi se napravilo nešto takvo. I na takav način. Barem ne u ovom okruženju. To je moje mišljenje. Tada su svi stali uz izgradnju stadiona, to je bilo nešto što su svi željeli, htjeli, a na kraju krajeva i financirali! Danas to može napraviti eventualno nekakav investitor, čovjek s vrećama novca, nitko drugi…

1982. godine ljudi su sjedili i stajali na građevinskim skelama, još dok radovi nisu bili završeni, iako sama izgradnja istočne tribine nije dugo trajala. Rekli su mi da ću ja biti kriv, ako netko pogine. Ali, kako da ja nekome zabranim da se popne gore? Srećom, koliko ja znam, nitko nije teže ozlijeđen. Ludo vrijeme, nešto nevjerojatno.

Grad Vinkovci je dao, otprilike, koliko me danas sjećanje uopće služi, 50 posto ukupnog iznosa. Fond za stambenu izgradnju je dao, isto tako otprilike, 20 posto. Tajnik Fonda za stambenu izgradnju bio je Rade Vuković, inače veliki navijač vinkovačkog Dinama. Mnoštvo jakih tvrtki je sudjelovalo u svemu tome, teško ih je danas i nabrojati. Vjerovali ili ne, punih pet godina smo se naplaćivali. Evo i jedan od primjera; određene tvrtke su svake godine gradile 10, 20, 30 pa i više stanova. Nismo im mogli fakturirati duplo veći broj pa je to trajalo, malo po malo.

Stadion smo gradili bez dozvole! Netko nas je prijavio i inspektori su izašli na teren. Morali su… Inspektori su napravili zapisnik i radovi su trebali biti prekinuti. Tehnički direktor Vlado Seibl mi je rekao da prekinem radove, ali meni to nije padalo na pamet. Naime, imao sam prostor za odmor i rekreaciju na brani i tamo smo odveli inspektore; dva dana i dvije noći smo ih častili, jeli su i pili koliko su mogli. Dovodili smo tamburaše, okupljalo se društvo… Htjeli su kući već prvi dan, ali je Mika Blažanin rekao da ostanu prenoćiti. A sutra sve iznova. Znate kako je sve završilo? Nismo dobili ni pozitivnu ni negativnu ocjenu. Jednostavno, naveli su da je ishođenje dozvole u tijeku i to je bilo to.

S Mikom Blažaninom sam radio i prije izgradnje stadiona. Od svega ne bi bilo ništa, da nije bilo njega. Definitivno… Malo upornih ljudi sam upoznao kao što je bio Mika Blažanin. Imao je sjajne organizatorske sposobnosti, zaista nevjerojatno. Osim toga, imao je i velika poznanstva pa je često činio da nemoguće postane moguće. A imao je svega četiri razreda osnovne škole, ako i toliko. Sjetim se odmah i da smo, osim problema s neriješenim zemljištima, odnosno vlasništvima, imali smo problema i s arheolozima. Poznato je da su Vinkovci bogato arheološko nalazište. Oni su dolazili, htjeli gledati, tražiti, kopati, ali je Mika i to riješio preko svojih poznanstava u Zagrebu. Pitanje je što se sve nalazi ispod stadiona i dan danas.

-----

Danas znamo i vidimo šta je napravljeno, izgrađeno, šta nije. Veliku ulogu su, naravno, igrali novci, kao i danas, pa je dobar dio ostao samo u planovima, iako je zadnjih godina(bazen npr.) ipak napravljeno. S jedno 40-50 godina odmaka i na "krivoj", odnosno "suhoj" strani.

Dodajem još Čulu, zanimljiva izjava, o nastupanju u Osijeku u slučaju da nismo reflektore napravili:

'Svi znamo što bi to značilo za grad Vinkovce, navijače, ali i same igrače te Upravu kluba nakon famoznog finala Kupa Hrvatske odigranog 30. svibnja 1999. godine kad je Cibalia pokradena na Maksimiru.'