Ivan Strinić doživio je veliku satisfakciju otkad je Edoardo Reja za
kormilom Bijelih. U nekoliko navrata Reja je istaknuo: “Strinić i
Oremuš dva su najugodnija iznenađenja.” Sezonu je počeo na klupi, ali
kod Reje je postao neizostavni prvotimac u veznoj liniji.
- Za mene je to veliko priznanje, posebno jer dolazi od stručnjaka s velikim iskustvom - kazao je Strinić.
Prošle sezone kod Vučevića je počeo kao standardni prvotimac, potom
je istu ulogu imao i na startu mandata Ante Miše, ali je od ožujka ove
godine utakmice uglavnom gledao s klupe u ulozi Šerićeve pričuve.
-
Zaustavila me ozljeda, više nego konkurencija. Odigrao sam prvu
proljetnu utakmicu, derbi s Dinamom i onda sam prešao na liječničku
skrb. Kasnije se Šerić ustalio u ulozi prvotimca, ali da nisam bio
ozljeđen, sigurno bi za ulogu lijevog braniča bila žestoka borba.
Strinić je univerzalni ljevak, može igrati na
poziciji braniča, krila i veznog igrača. U juniorima je bio lijevo
krilo, u francuskom Le Mansu vezni, a u Hrvatskom dragovoljcu i Hajduku
na poziciji lijevog beka. Koje je vaše prirodno mjesto, koja vam uloga
u momčadi najviše odgovara?
- Sve na lijevom boku, jer
tada moja brzina i centaršut mogu najviše doći do izražaja. U juniorima
sam najčešće igrao bliže napadu, od centra prema naprijed u ulozi
krila. Međutim, kasnije sam imao različite pozicije, a danas je
najvažnije da sam u startnoj postavi.
Dvadesetdvogodišnji Strinić je upisao kratku, ali
vrlo zanimljivu karijeru. Prije tri godine napustio je Hajduk i zaputio
se u francuski Le Mans. Premda je s Bijelima prošao pripremno
razdoblje, odlučio je potražiti afirmaciju u Francuskoj. Zašto?
- Zato
što sam shvatio da te sezone neću na Poljudu imati veliku priliku.
Otišao sam u Le Mans zbog nogometnog napretka, a ne zbog zarade. Malo
sam zaradio, jer sam bio amater, ali nije mi novac bio u prvom planu,
već isključivo afirmacija u ligi “petice”. Međutim, igrao sam samo za
drugu momčad Le Mansa u četvrtoj ligi. Iako je to kvalitativna razina
ravnopravna s našom drugom ligom, odlučio sam se vratiti kako bih
raščistio svoj status. Nisam mogao vječno igrati u ulozi amatera. U Le
Mansu nisam dobio profesionalni ugovor, jer mi je prethodno Hajduk, kao
moj matični klub ponudio ugovor.
Francuzi nisu htjeli platiti odštetu Bijelima za
profesionalizaciju Strinića (više od 200.000 eura), stoga se plavokosi
Splićanin vratio u Hrvatsku. U ljeto 2007. godine, došao je u Hrvatski
dragovoljac. Što je bio razlog da ste se zaputili u Siget, a ne na
Poljud?
- Hajduk me nije htio uzeti, jer su postojali
problemi s papirima iz Francuske. Na poziv Vjekoslava Lokice, tadašnjeg
trenera Hrvatskog dragovoljca, otišao sam u Siget i napravio najbolji
potez. Zašto? Zato jer su svi vidjeli kolike su moje mogućnosti.
Igrama u HD-u izazvali ste zanimanje dva najbolja
hrvatska kluba. U lipnju prošle godine bili ste nadomak Dinama, na
kraju ste ipak potpisali za Hajduk. Što je bio razlog promjene
mišljenja?
- Prvi me nazvao Zdravko Mamić. Razgovarali
smo, ali kada su u Hajduku čuli da njihov bivši junior pregovara s
Dinamom, uslijedio je poziv s Poljuda. Nisam ni trena dvojio, odmah sam
se opredijelio za Hajduk.
U toj priči pojavile su se i špekulacije da ste od
Dinama odustali zbog činjenice da su Modri krenuli u kupnju Argentinca
Ibaneza kao pojačanje na lijevom boku i da je time vama trasiran put ka
posudbi u Lokomotivu.
- Ja nisam čuo tu priču. U tom
trenutku nisam ni znao da Ibanez dolazi u Dinamo, a o posudbi u
Lokomotivu nije bilo riječi. Vratio sam se u Hajduk jer mi je bilo
nepojmljivo da ja kao Splićanin odjenem Dinamov dres. Moram priznati da
se uza sve dužno poštovanje prema gospodinu Mamiću nisam vidio u
Dinamu.
U Hajduku je vaš status bio na kušnji kada je na
dnevni red došla opcija povratka Hrgovića u srpnju prošle godine.
Međutim, Uprava je tada rekla: ne treba nam Hrgović, imamo Strinića.
-
Hvala im na ukazanom povjerenju koje sam, vjerujem, igrama i opravdao.
Na startu sam imao malih problema, dok nisam prošao fazu prilagodbe.
Nije lako mladom igraču izaći pred splitsku publiku i slušati zvižduke
čim se napravi jedna pogreška. Ali s vremenom sam naučio nositi se s
pritiskom.
Važno je da je Strinić prebrodio i taj problem, jer
s obzirom da Bilićeva vrsta nema definiranog prvotimca u ulozi lijevog
braniča, moguće je da mu se otvori velika prigoda. Do prije mjesec
dana, dok je među Bijelima imao status pričuve, to je izgledalo poput
znanstvene fantastike, ali danas može biti i realnost. Smatrate li da
možete ući u konkurenciju za poziciju lijevog beka Vatrenih?
-
Zašto se ne bih nadao reprezentaciji! Da igram na lijevom boku, sigurno
bih bio bliže najboljoj državnoj vrsti. Ali i ovako ću se pokušati
dokazati. S Rejom se dižemo u formi, a Hajdukovi pozitivni rezultati
sigurno će mi mnogo pomoći. Izgubili smo dva boda u Vinkovcima, međutim
nismo demoralizirani. Već u Rijeci, u subotu s Istrom 1961 vratit ćemo
se u pobjednički ritam - uvjeren je Strinić.