To se i ja pitam...pa ne kontam zašto mu Reja ne da priliku...

Stvar je u tome što su ove budale spiskali svu lopvu na Sharbinie, Cernatova epizoda će koštati 1 mil eura bez obzira što je došao bez oštete, plača se ošteta za Rodića. I izvodu se raznorazne gluposti. Reci koji su to igrači koje mi možemno dovesti da nam budu pojačanja. Neki stranac, pa baš i nisam za to, podučen iskustvom.

Točno to, njih dvojica..i možda jedan zadnji vezni kada se ne vjeruje Ljubičiću. Dali je Jugović taj ne znam. Ako to ne može ja sam za to da se dovede NITKO. Neka igraju ovi koji su tu, neka igraju talentirani kadeti kad su več juniori za qrac.

ajmo malo na vedrije teme:

najveći talent hajdukove škole kuca na rejina vrata 
Marko Livaja: Hvala Ivici Šurjaku što me ‘oteo’ braći Mamić!


Čak 19 pogodaka u 14 nastupa za kadetsku momčad Hajduka bili su preporuka mladoga napadača Marka Livaje da ga na polusezoni prebace u juniorsku momčad.


Veliki 16-godišnji talent kadete je držao u utrci s Dinamom s kojima bodovno poravnati ulaze u drugi dio sezone, a sada je na njemu da pomogne novim suigračima koji su šest bodova iza najvećega rivala.

Voditelj omladinske škole Hajduka, Goran Vučević, istaknuo je kako trenutačno među juniorima nema igrača koji bi mogli izravno u prvu momčad, ekstra klase poput Alena Bokšića.

Međutim, ipak ima igrača koji može prije vremena skočiti u juniore, biti bijela devetka za budućnost.

- Vjerujem da mogu pomoći juniorima, a uvjeren sam da će se kadeti snaći i bez mene te biti bolji od Dinama. Mislim da ću ovako još više napredovati - rekao nam je aktualni U-17 i U-18 reprezentativac iz Kaštel Lukšića.

Vjerojatno najveći draguij omladinske škole Hajduka, dešnjak koji zabija i lijevom nogom, već dugo na sebe skreće pozornost nogometnih stručnjaka, koje je još jednom prisilio da ga presele među starije generacije.

Tako je bilo od kada se sa samo četiri godine u gomiličkome GOŠK-u počeo baviti nogometom među šestogodišnjacima, pa sve do danas.

- Nogomet mi je sve u životu i najsretniji sam kada sam na terenu i zabijam. Da ne razbijam balunom stvari po kući na nagovor susjeda, trenera Ante Rajčića, odveli su me u klub i tako je sve počelo. Naviknuo sam igrati među starijima - nije se puno uzbuđivao zbog “prebacivanja” polaznik drugoga razreda splitske trgovačke škole.

Da ima nešto u tom “malom” već se dugo zna, ali znali su i u Dinamu. Nakon što je pozornost na sebe skrenuo u vranjičkom Omladincu, gdje je pod paskom trenera Franka Bogdana, kojega smatra najzaslužnijim za sve što je dosad napravio, proveo čak pet godina, u metropoli su “poludjeli” za Livajom.

Na Poljudu nisu “obadavali” što im doslovno pred nosom izrasta igrač koji bi mogao obilježiti budućnost hrvatskoga nogometa, pa su iz Maksimira prije nešto manje od dvije godine ekspresno reagirali braća Mamić. Mladi hajdukovac je teška srca odlučio promijeniti adresu.

Već je Livaja gotovo postao igrač Dinama, zaigrao za “modre” i na jednome turniru u Italiji te bio najbolji strijelac, ali je Ivica Šurjak, u igri na “kukalo”. donio Hajduku “spas u zadnji čas”.

- Nakon kup utakmice Hajduka i Dinama u Splitu u pratnji roditelja sam se sastao s braćom Mamić u hotelu Atrium i sve je bilo dogovoreno. Bilo mi je teško, no nitko me nije zvao iz Hajduka. Čak su me u početku i prijatelji zezali kako neću više na more, ali su se i oni ohladili svjesni situacije. Međutim, tada je po mene kući došao Šurjak i tražio da ostanem. Pao mi je kamen sa srca. Čast je kada te zove Dinamo, ali nisam htio ići.

Za razliku od kluba, gdje igra klasičnoga napadača, u U-17 reprezentaciji, koja je prošla u drugi krug kvalifikacija za Europsko prvenstvo pod paskom Ivana Gudelja, Livaja igra iza dvojice isturenih igrača.

- Meni je draže igrati napadača, ali svejedno mi je, samo da igram i zabijam. Uvjeren sam da ćemo se plasirati na Europsko prvenstvo. Imamo momčad koja može daleko dogurati.

Nogometni idoli su mu Zlatan Ibrahimović i Ronaldinho, u Hajduku Senijad Ibričić, a prototip napadača kakvim se vidi - Didier Drogba!

- Želim igrati kao Drogba! Fascinira me njegova silina, fizička snaga, borbenost.

Već ove jeseni Livaja je nakratko trenirao i s prvom momčadi.

- Dva dana nisam trenirao s kadetima zbog ozljede, ali kada me Goran Vučević pitao hoću li trenirati s prvom momčadi više me ništa nije boljelo. Takva ponuda se ne odbija! To mi je bio san otkad sam se rodio. Tudor me doveo i predstavio, Vejić sa mnom razgovarao... no nije bilo treme. Nikada nemam tremu - istaknuo je Livaja.

Prvi mladićev cilj u karijeri je izboriti mjesto u prvoj momčadi Hajduka, potom i u reprezentaciji, a mašta i o igranju za veliki europski klub. Bez ovoga prvog ostatak će biti teško ostvariti, ali u takav rasplet gotovo nitko ne sumnja. I on se nada da će taj dan što prije doći.

- Tičinović dugo nije igrao, a kada je dobio šansu pokazao je što može. Vukušić je dao gol, pa nestao. Mislim da bi mladi igrači u Hajduku trebali dobijati više prilike u prvoj momčadi - zamolio je za više povjerenja prema svojim prethodnicima Livaja.

Talent kakvog Zlatko Vujović još nije vidio 

Sud Zlatka Vujovića o Livaji ima posebnu težinu. Napadačka legenda Hajduka i trener u omladinskoj školi kluba biranim je riječima govorio o mladome golgeteru, nije štedio pohvale.

- Da nije bilo njega kadeti ne bi dijelili prvo mjesto s Dinamom. On je prerastao to godište i treba ga pomalo gurati kao Tičinovića. On je budućnost, veliki talent. Dragulj kojemu treba dati pažnju i oprezno raditi s njime. Ima osjećaj za gol koji još nisam vidio!

- Uvijek odabere najbolje rješenje! Ima strašnu nogometnu inteligenciju, sve kvalitete da postane veliki igrač, ali je još prerano govoriti o tome. Njegova fizička konstitucija još nije potpuno izgrađena, malo je težak i mora popraviti trčanje bez lopte.

- Međutim, zato je s balunom strašno brz. Brži je s balunom, nego drugi bez njega. No, ono što je najvažnije, momak je s obje noge na zemlji i ne sumnjam u njega. Već po prvim treninzima s juniorima vidi se da je nenadmašiv - nahvalio je Vujović 16-godišnjega napadača koji bi se, ako ovako nastavi, ubrzo mogao pojaviti i kadru prve momčadi.