Naletilić: I Maloča može dosegnuti razinu cijene kao i Lovren!

Draže je navijačima Hajduka da Ibričić ostane, pa i sam Senijad kaže da nije pravo vrijeme za prodaju, ali je činjenica da u Maksimiru svoju ionako krcatu blagajnu pune preko vrha, a da Hajduk, godinu dana nakon preoblikovanja potajno priželjkuje prodaju igrača što bi financijski ostavilo na nogama.

U čemu je tajna? Radi li Dinamo posao na tržištu spretnije ili pak jednostavno - ima bolje igrače? Bi li se Hajduk spasio kad bi prodao Senijada Ibričića za pet ili šest milijuna eura?!

Baca li poslovanje Dinama sve konkurente u kroničnu depresiju? Dinamo proda Lovrena i posegne za Vidom, a u Hajduku se pak, danas, ne usuđuju posegnuti za Juricom Vranješom koštao on 200 ili 400 tisuća eura, svejedno.

‘Ne potcjenjujte Lovrena, prodat će se i Ibričić’

Možda je to tek siječanjski privid, jer Hajduk je u kolovozu spremno zgrabio 18 milijuna kuna i stavio ih na stol Rijeci te odveo (Dinamu pred nosom) Anasa Sharbinija i još za žuntu brata mu Ahmada.

Problem je što nakon pet mjeseci provedenih u Poljudu Riječani s Grobnika još nisu pokazali da će im cijena porasti, makar su kupljeni da bi se, s vremenom, dobro preprodali. No, sad je “slučaj Lovren“ aktualan, iz Maksimira ode stoper za brdo novca, a umjetnik baluna ostaje u Poljudu čekati.

Kako to? Menadžer na dobru glasu, Marko Naletilić, pokušava smiriti duhove i obrazložiti o čemu se radi, iz svog neutralnog kuta gledišta:

- Za prodaju se mora poklopiti nekoliko stvari, prije svega interes, potreba kluba za baš takvim profilom igrača i da je po mogućnosti mlad i perspektivan. Ako postavljate pitanje kako to Lovren može, a Ibričić ne može čini mi se da a priori neopravdano potcjenjujete Lovrena koji je neusporediv za bilo kojeg stopera u Hrvatskoj.

- Igra u jakim utakmicama Eurolige, a izbornik ga poziva u reprezentaciju. Takvu razinu uskoro može dostići Hajdukov Maloča, ali je Lovren sad najveći potencijal.

A Ibričić?

- Pa i on će se prodati, prije ili kasnije, napravio je kvalitetan iskorak u igri, u svojoj reprezentaciji ipak nije dominantan, premda je odlično da tamo nastupa, a i Hajduku za imidž fale nastupi na europskoj sceni da bi mu nogometaši postigli znatniju cijenu.

Spremni smo ovaj slučaj gledati kroz prizmu odnosa Dinama i Hajduka, u stilu Dinamo sve može, a Hajduk ništa?

- To je subjektivno, gotovo navijački. Zašto niste rekli da se na primjer Lovren prodaje, a da Mandžukić to još nije uspio? I to vam se može učiniti kao anomalija, ali je to normalno u svijetu nogometa. Mladi, potentni stoperi su i te kako na cijeni.

A kako to Hajduk ne uspijeva na tržištu?

- Mislim da griješite. Hajduk je prošlog ljeta prodao Kalinića za sedam milijuna eura, centarfora koji, ruku na srce, većinu svojih golova postiže iz jedanaesterca. I Gabrića u Trabzonspor za 2,3 milijuna eura što je vrlo visoka cifra. Hajduk nema pravih reprezentativaca, nema trofeja, nema europske scene i prodaja Kalinića i Gabrića je izuzetan posao. Rekao bih da je Hajdukov osnovni problem loša, slaba selekcija igrača.

- U velikoj većini su angažirali nogometaše u zrelim godinama i gdje ćeš ti dalje s njima? Naprosto ih je nemoguće proslijediti, transferirati i na njima još zaraditi. Rješenje je u boljem radu omladinskog pogona, Kalinić i Gabrić su putokaz. I nešto treba priznati: Dinamo je imao bolje igrače, jer nisu Modrić, Da Silva ili Ćorluka samo plod umješnosti trgovanja, nego su jednostavno pravi nogometaši!

Kaže Naletilić da Hajduk sigurno nije zaboravio poslovati:

- Sjetite se samo Nike Kranjčara, to je bio pravi Hajdukov posao. Otkupili su ga od Dinama za 1,5 milijun eura i prodali potom za 4,5 milijuna. Nevažno je tko je dao novac, koje su posudbe morali vraćati, ali je to u 20 mjeseci bio skok vrijednosti od okrugla tri milijuna eura! – podsjeća nas Marko Naletilić.