Sastavimo najlošiju momčad Hajduka svih vremena
Kada bi krenuli nabrajati najbolje igrače Hajduka koji su u
bogatoj povijesti splitskog kluba nastupili u bijelom dresu bio bi to
podugačak popis. Osim toga bilo bi teško izabrati najbolju
jedanaestoricu jer Hajduk je ipak u svakom deseteljeću imao nekoliko
prvotimaca koji su obilježili svoju eru. No, jeste li ikad razmišljali
kako bi izgledala najgora momčad Hajduka u povijesti? Također, rekli
bismo, dosta težak izbor... Ali, u razgovoru s desecima navijača Hajduka
na ovu temu primijetili smo da neka imena svi ponavljaju. Pamte koliko
su se nervirali gledajući ih na travnjaku, ali i smijali im se od
muke...
Evo imena igrača koji su, po našoj maloj anketi, dospjela na spisak
najgorih u povijesti Hajduka. Naravno, ne radi se o definitivno
najlošijih igračima "bijelih", nego o onima koji su dobili priliku
pokazati se u prvih 11, a navijači su ih upamtili po – lošemu...
Dmitrij Radčenko - došao na Poljud u sezoni
2001./2002. kao veliko pojačanje u napadu, ali ništa nije napravio.
Bivšeg reprezentativca Rusije navijači nisu upamtili po golovima, već po
pričama da je alkoholičar koji je u Splitu samo pokupio lovu...
Viktor Pačo - albananski napadač koji je 1998.
nastupao za „bijele“ bio je nerješiv misterij za struku i navijače. Osim
što nije znao pravilno trčati, gledatelji su sumnjali da se ovaj igrač i
rodio u zaleđu.
Mirza Mešić - također napadač koji je na Poljud
sletio 2004., a napustio ga već sljedeće godine. Iako su ga na Poljudu
predstavili kao robusnog golgetera, Mirza je možda bio robusan, ali
nikako golgeter. Karijeru je nastavio u Žepču.
Karol Praženica - slovački lijevi bek, "doktor za
autogolove" i član slavne generacije "bijelih" koja je stigla do
četvrtfinala Lige prvaka. Igrač koji nikad nije znao probiti stranu ni
centrirati.
Darko Jozinović – još jedan lijevi bek, miljenik
navijača, ne zbog prodora uz aut liniju a la Robert Jarni, već zbog
dobre mete za sprdanje na stadionu. Sjever mu je pjevao „Kiše su padale,
gromovi sijevali, ovdje smo stajali, za Jozu pjevali...“, „Jozo,
mafijozo!“ i još mnoga druga skandiranja...
Petar Šuto - desno krilo iz Imotskog, predstavljen
kao "Šuto na atomski pogon", međutim na travnjaku je bio sve samo ne na
atomski pogon. Doduše, krasila ga je brzina, no druge kvalitete nije
posjedovao ni u tragovima. Ćiro Blažević je jedanput za njega kazao da
bi bio najbolji igrač na svijetu da zna – išta.
Esad Mehmedalić - bek iz osamdesetih godina Hajduka.
Popularni Meho jednostavno nije bio stvoren za beka, mal i nabijen
teško je probijao stranu iako je imao jedan od jačih udaraca u tadašnje
vrijeme.
Goran Granić - stoper-vjernik, nakon par loših
partija proslavio se izjavom kako mu vjera ne dopušta prekršaj nad
drugim igračem. Ubrzo nakon toga nestao je s prvoligaške nogometne
karte.
Vančo Balevski - doveden 1976. iz Vardara uz veliku
pompu, reklamiran kao novi Jurica Jerković, no nakon toga uglavnom je
grijao klupu ili bi ulazio u zadnjih petnaestak minuta utakmice.
Tonči Žilić - stoper koji se u Hajduku uspio
zadržati čak tri sezone (2004. – 2007.), katastrofalnim pogreškama u
obrani zaslužio je epitet jednog od najgorih obrambenih igrača koji su
odjenuli bijeli dres.
Suad Fileković - slovenski stoper bosanskih
korijena, došao kao zamijena za Matu Neretljaka. Njegov transfer pokazao
se kao potpuni promašaj. I kada je igrao predstavljao je igrača manje
za svoju momčad.
Dario Brgles - još jedan veznjak, korišten na pozicij desnog beka, došao na Poljud i ostao upamećen po baš ničemu...
Vik Lalić - stoper koji je proveo pet sezona u
Hajduku i ostao upamćen kao jedan od najsporijih igrača koji su
nastupali za splitski klub. Ipak, da ne griješimo dušu, Lalića ćemo
pamtiti i po golu Croatiji u posljednoj minuti sudačke nadoknade kojim
je Hajduk izbjegao poraz na Poljudu. Vik je topovskim udarcem matirao
Tomislav Butinu, to je bio jedan od najljepših golova viđenih na Poljudu
uopće...
Miroslav Weiss – ovaj branič za Hajduk je nastupao u
sezoni 1998./1999., a nakon toga je tri sezone igrao za Rijeku. U sedam
utakmica koje je odigrao uspio je dokazati koliki je "propuh" od
igrača. Nikada nije uhvatio prosjek ocjena veći od 5.80...
Irfan Islami - nakon što je Hajduku zabio dva
pogotka ekspresno su ga doveli iz Mladosti. Naravno, pokazalo se da je
to samo bio Islamijev privremeni bljesak, nakon Hajduka završio je u
trećoj ligi.
Zlatko Runje - Njegove čudnovate intervencije su
odmah po dolasku zabrinjavale navijače Hajduka. Zle slutnje su se
obisntinile kada je protiv Rome u "suradnji" s Miladinom izbacio
„bijele“ iz Kupa Uefa.
Stjepan Skočibušić - nastupao u sezoni 2004./2005.,
korišten na poziciji braniča i defanzivnog veznog, sve što je imao
pokazati vjerojatno je zaboravio na putu od Rijeke do Splita odakle je
došao...
Anthony Topkah - došao u paketu sa Mass Sarrom, bio
je toliko dobar da su ga doveli kao pojačanje da bi ga zatim poslali na
kaljenje u GOŠK. Liberijac nije imao sreće na Poljudu...
U konkurenciju zasigurno mogu ući i ovi igrači: Damir Vuica (legendarni "stup" obrane), Steve Horvat ("dobar" posao naše emigracije: Hajduku ovaj Australac, a Croatiji Marko Viduka), Arben Nuhiu (makedonski Albanac, kažu i napadač), Leonard Bisaku, Jurica Buljat (gledajući
neke njegove predstave mogao bi biti u prvih 11 "najgorih", a opet
zabljesnuo je nekoliko puta, dostatno za poziv u reprezentaciju), Ante Aračić (sam sebi slomio nogu na utakmici!), Grgica Kovač, Enes Demirović, Boško Anić (legendarna frizura), Ardian Aliaj, Alen Mrzlečki, Stipe Matić, Dalibor Božac, Goran Talevski, Matos de Oliveira, Mate Dragičević, Pablo Munoz, Bulend Biščević, Igor Kralevski, Mate Selak, Miklos Gaal...
Eto, bacili smo kost, pa, dragi čitatelji, slobodno u svojim komentarima nadopunite ovu listu ili izbacite nekog s nje...
Za mjesec dana ćemo sastaviti idealnih 11, te poslati Hajdukovoj upravi uz poruku "ne ponovilo se u ideućih 100 godina".
nekad bolje i mučat nego da meljemo gluposti 
