Sastavimo najlošiju momčad Hajduka svih vremena

 Kada bi krenuli nabrajati najbolje igrače Hajduka koji su u bogatoj povijesti splitskog kluba nastupili u bijelom dresu bio bi to podugačak popis. Osim toga bilo bi teško izabrati najbolju jedanaestoricu jer Hajduk je ipak u svakom deseteljeću imao nekoliko prvotimaca koji su obilježili svoju eru. No, jeste li ikad razmišljali kako bi izgledala najgora momčad Hajduka u povijesti? Također, rekli bismo, dosta težak izbor... Ali, u razgovoru s desecima navijača Hajduka na ovu temu primijetili smo da neka imena svi ponavljaju. Pamte koliko su se nervirali gledajući ih na travnjaku, ali i smijali im se od muke...

Dmitrij Radčenko - došao na Poljud u sezoni 2001./2002. kao veliko pojačanje u napadu, ali ništa nije napravio. Bivšeg reprezentativca Rusije navijači nisu upamtili po golovima, već po pričama da je alkoholičar koji je u Splitu samo pokupio lovu...

Viktor Pačo - albananski napadač koji je 1998. nastupao za „bijele“ bio je nerješiv misterij za struku i navijače. Osim što nije znao pravilno trčati, gledatelji su sumnjali da se ovaj igrač i rodio u zaleđu.

Mirza Mešić - također napadač koji je na Poljud sletio 2004., a napustio ga već sljedeće godine. Iako su ga na Poljudu predstavili kao robusnog golgetera, Mirza je možda bio robusan, ali nikako golgeter. Karijeru je nastavio u Žepču.

Karol Praženica - slovački lijevi bek, "doktor za autogolove" i član slavne generacije "bijelih" koja je stigla do četvrtfinala Lige prvaka. Igrač koji nikad nije znao probiti stranu ni centrirati.

Darko Jozinović – još jedan lijevi bek, miljenik navijača, ne zbog prodora uz aut liniju a la  Robert Jarni, već zbog dobre mete za sprdanje na stadionu. Sjever mu je pjevao „Kiše su padale, gromovi sijevali, ovdje smo stajali, za Jozu pjevali...“, „Jozo, mafijozo!“ i još mnoga druga skandiranja...

Petar Šuto - desno krilo iz Imotskog, predstavljen kao "Šuto na atomski pogon", međutim na travnjaku je bio sve samo ne na atomski pogon. Doduše, krasila ga je brzina, no druge kvalitete nije posjedovao ni u tragovima. Ćiro Blažević je jedanput za njega kazao da bi bio najbolji igrač na svijetu da zna – išta.

Esad Mehmedalić - bek iz osamdesetih godina Hajduka. Popularni Meho jednostavno nije bio stvoren za beka, mal i nabijen teško je probijao stranu iako je imao jedan od jačih udaraca u tadašnje vrijeme.

Goran Granić - stoper-vjernik, nakon par loših partija proslavio se izjavom kako mu vjera ne dopušta prekršaj nad drugim igračem. Ubrzo nakon toga nestao je s prvoligaške nogometne karte.

Vančo Balevski - doveden 1976. iz Vardara uz veliku pompu, reklamiran kao novi Jurica Jerković, no nakon toga uglavnom je grijao klupu ili bi ulazio u zadnjih petnaestak minuta utakmice.

Tonči Žilić - stoper koji se u Hajduku uspio zadržati čak tri sezone (2004. – 2007.), katastrofalnim pogreškama u obrani zaslužio je epitet jednog od najgorih obrambenih igrača koji su odjenuli bijeli dres.

Suad Fileković - slovenski stoper bosanskih korijena, došao kao zamijena za Matu Neretljaka. Njegov transfer pokazao se kao potpuni promašaj. I kada je igrao predstavljao je igrača manje za svoju momčad.

Dario Brgles - još jedan veznjak, korišten na pozicij desnog beka, došao na Poljud i ostao upamećen po baš ničemu...

Vik Lalić -  stoper koji je proveo pet sezona u Hajduku i ostao upamćen kao jedan od najsporijih igrača koji su nastupali za splitski klub. Ipak, da ne griješimo dušu, Lalića ćemo pamtiti i po golu Croatiji u posljednoj minuti sudačke nadoknade kojim je Hajduk izbjegao poraz na Poljudu. Vik je topovskim udarcem matirao Tomislav Butinu, to je bio jedan od najljepših golova viđenih na Poljudu uopće...

Miroslav Weiss – ovaj branič za Hajduk je nastupao u sezoni 1998./1999., a nakon toga je tri sezone igrao za Rijeku. U sedam utakmica koje je odigrao uspio je dokazati koliki je "propuh" od igrača. Nikada nije uhvatio prosjek ocjena veći od 5.80...

Irfan Islami - nakon što je Hajduku zabio dva pogotka ekspresno su ga doveli iz Mladosti. Naravno, pokazalo se da je to samo bio Islamijev privremeni bljesak, nakon Hajduka završio je u trećoj ligi.

Zlatko Runje - Njegove čudnovate intervencije su odmah po dolasku zabrinjavale navijače Hajduka. Zle slutnje su se obisntinile kada je protiv Rome u "suradnji" s Miladinom izbacio „bijele“ iz Kupa Uefa.

Stjepan Skočibušić - nastupao u sezoni 2004./2005., korišten na poziciji braniča i defanzivnog veznog, sve što je imao pokazati vjerojatno je zaboravio na putu od Rijeke do Splita odakle je došao...

Anthony Topkah - došao u paketu sa Mass Sarrom, bio je toliko dobar da su ga doveli kao pojačanje da bi ga zatim poslali na kaljenje u GOŠK. Liberijac nije imao sreće na Poljudu...

U konkurenciju zasigurno mogu ući i ovi igrači: Damir Vuica (legendarni "stup" obrane), Steve Horvat ("dobar" posao naše emigracije: Hajduku ovaj Australac, a Croatiji Marko Viduka), Arben Nuhiu (makedonski Albanac, kažu i napadač), Leonard Bisaku, Jurica Buljat (gledajući neke njegove predstave mogao bi biti u prvih 11 "najgorih", a opet zabljesnuo je nekoliko puta, dostatno za poziv u reprezentaciju), Ante Aračić (sam sebi slomio nogu na utakmici!), Grgica Kovač, Enes Demirović, Boško Anić (legendarna frizura), Ardian Aliaj, Alen Mrzlečki, Stipe Matić, Dalibor Božac, Goran Talevski, Matos de Oliveira, Mate Dragičević, Pablo Munoz, Bulend Biščević, Igor Kralevski, Mate Selak, Miklos Gaal...

Eto, bacili smo kost, pa, dragi čitatelji, slobodno u svojim komentarima nadopunite ovu listu ili izbacite nekog s nje...

Za mjesec dana ćemo sastaviti idealnih 11, te poslati Hajdukovoj upravi uz poruku "ne ponovilo se u ideućih 100 godina".