A i imaju izvaredno suđenje. Zato i glasaju za Vlatka.

russellosk je napisao/la:

Da ne zaboravim, sretan rođendan, želim vam još 100 godina i više

Sjetit ćeš se kad bude na tv-u.  Nema čestitiki prije rođendana...

'Zbog slavne ploče Hrvati nam ne daju mira, a skrivamo je od Srba koji su je oštetili nožem'

Tko ne pije Dalmatinac nije! A možemo i drukčije: Ako si Dalmoš i dođeš li u glavni grad Češke a ne posjetiš pivnicu “U Fleku” - kao da uopće nisi Dalmatinac. Zato i svi navijači Majstora s mora hrle u taj proslavljeni lokal, osnovan još davne 1499. godine, a svi, poput moćne jadranske plime, hvataju konobare za rukav: “Pokažite nam to mjesto, želimo vidjeti, gdje su se napili naši studenti te došli do fenomenalne ideje: I mi ćemo u Splitu igrati balun!”

Fotogalerija

Gospodin Jan Šmid, kustos posebnog muzeja smještenog u samoj pivnici, vodi posjetitelje u Rytirsky sal (Viteška dvorana), najreprezentativniji dio Flekovske palače.

- Tu su one 1911. godine sjedili hrvatski studenti, tu im je naše pivo ušlo u glave - kaže simpatičan poznavatelj pivske povijesti koji “U Fleku” radi više od 40 godina.

- Baš ovdje u subotu dočekujemo veliku delegaciju iz Hrvatske, cijela akcija bila je dogovorena već prije nekoliko mjeseci. Bit će nam čast - iskreno priznaje gospodin Šmid.

- Prije deset godina kada je Hajduk slavio devedeseti rođendan, svečano ju je otkrio hrvatski veleposlanik. Od tada nam Hrvati ne daju mira. Kako bi se ovdje znalo okupiti i po četrdesetak ljudi, znalo je biti puno buke, previše galame, stoga smo spomen-ploču premjestili u dvorište radi čuvanja mira i tišine, a i radi nje same.

Nažalost, simbol dalmatinskog nogometa malo je oštećen, vide se tragovi noža.

- To su napravili Srbi. Shvatili smo što znači ljudska mržnja. Želimo sačuvati ovu uspomenu, toliko značajnu za Hrvate, zauvijek. Stoga pratimo medijske informacije. Ako se zna da u Prag dolaze srpski nogometni navijači ili veća grupa turista, spomen-ploču skidamo sa zida i čuvamo je na sigurnom mjestu. Kad Srbi odu iz Praga, vraćamo je natrag – brani gospodin Šmid u srcu Europe hrvatske vrijednosti.

Priznaje da su mu Hrvati bliski svojim mentalitetom.

- Oni su uvijek dobro raspoloženi. Jasno, dolaze iz mnogih hrvatskih mjesta, ali ponašaju se kulturno, sušta su suprotnost Englezima. Na sreću, taj boom polako jenjava, Engleza dolazi sve manje.

IZBOR SLOBODNE DALMACIJE Jedanaest veličanstvenih Hajduka

Logično, jer glasovali su uglavnom mlađi naraštaji, koji po nekoj inerciji i pričama o legendarnim igračima nisu mogli preskočiti velikane kao što su Vladimir Beara, Bernard Vukas i Frane Matošić.

No, bilo je i onih koji su se rukovodili razmišljanjem da ne mogu glasovati za one koje nisu gledali, pa su sastavljali momčad čak i bez neprikosnovenih vedeta Hajduka.

Kako bilo da bilo u ovom ipak neoficijelnom izboru najbolje jedanaestorice povjerenje izbornika dobila je sljedeća momčad: Beara – Džoni, Buljan, Holcer, Jarni – Slišković, Mužinić, Jerković, Vukas – F. Matošić, Šurjak.

Od tih jedanaest, njih četiri su u izboru velike većine, moglo bi se kazati da su gotovo pa jednoglasno uvršteni i to Vladimir Beara kao vratar, Dragan Holcer kao stoper, te Jure Jerković i Bernard Vukas u veznom redu. Na svim preostalim pozicijama došlo je do prave gužve, pojedini igrači su do počasnog mjesta pozicije došli na račun minimalnih prednosti.

Najkritičniji odnos bio je u napadu, to je diktirala činjenica da su predviđena samo dva špica, a bila su četiri gotovo pa ravnopravna kandidata. Ivica Šurjak je ipak više puta citiran, Frane Matošić je dobio prednost u odnosu na Alena Bokšića, dok je Zlatko Vujović malo zaostao.

Na neki način kao žrtva izbora pokazao se Ivan Gudelj, koji je u veznom redu zaostao za Blažom Sliškovićem i Draženom Mužinićem, ali je sveukupno imao više glasova od dva bočna obrambena igrača – Vilsona Džonija i Roberta Jarnija, te od napadača Frane Matošića.

Dvojica bekova su bila u povoljnijoj situaciji zato jer je u tim ulogama znatno slabija konkurencija. No, s druge strane nije se moglo izvoditi prekomande pa Gudelja, tipičnog igrača manevra seliti na beka, pogotovo ne u napad.

Identična situacija dogodila se prigodom izbora za 75-tu godišnjicu Hajduka, Ivan Gudelj je i tada otpao iz prve jedanaestorice premda je po sveukupnom broju glasova bio deveti (ispred Bake Sliškovića i Ljube Kokeze)! Može se zaključiti da je takvo rangiranje manjkavost ovakvih izbora.

Sigurno je da je ova akcija sportske rubrike Slobodne Dalmacija izazvala golemo zanimanje, pa je napretek polemičkih tonova, neslaganja i dokazivanja. Stoga će, kako je to kod svakog izbora, biti nezadovoljnih i razočaranih…

A da bi kako tako zadovoljili izbornike evo i druge momčadi: Gabrić – Srna, Peruzović, Štimac, Vulić – Hlevnjak, Gudelj, Asanović, Rapaić – Zl. Vujović, Bokšić. Vjerojatno bi ta nazovimo druga momčad bila u današnjim okvirima i bolja od prve?

Jedan od ograničavajućih faktora bila je nominacije pedeset igrača Hajduka, jer se željelo izbor fokusirati na one koji su zaista najviše pridonijeli splitskom klubu.

Ta metoda je u svijetu standardna (na primjer France Football svake godine nominira 30 svjetskih igrača za Zlatnu loptu), ona je postavljena kako bi se izbjegla potpuno sloboda izbora, što bi dovelo do inflacije nominiranih. Tako se prigodom glasovanja za najbolju momčad u povodu 75. godišnjice Hajduka među kandidatima našlo čak 118 prvotimaca “bijelih“ .

A za sustav 4-4-2 smo se odlučili zato jer se najčešće igra u tom rasporedu. Pa ipak su poneki izvodili “gimnastiku“ i gurali igrače u druge uloge.

Pojedinci iz plejade prvotimaca Hajduka vjerojatno su ostali zakinuti, jer se nisu postavljeni u krug kandidata. Među takvima prvi je Ante Žanetić, prvotimac i reprezentativac, koji je za Hajduka nažalost igrao u vrijeme najvećih kriza “bijelih“, tijekom šest prvenstava od 1955. do 1961., ukupno 114 utakmica (11 golova).

Žanetić je bio igrač izuzetnih mogućnosti, iz osrednjeg Hajduka jedini reprezentativac (1960. olimpijsko zlato u Rimu i srebro na prvenstvo Europe).

No, birala se najbolja momčad Hajduka, od igrača koji su “bijelima“ najviše dali...