Kao prvo, ne znam čemu toliko pljucanje po Špaci, ima čovjek svoje probleme i mane, ali je našao fizionomiju momčadi. Ima momčad koju ima i osim što bi u kojim utakmica mogao dati malo više vremena mlađima, ne vidim neku posebnu zamjerku.

Hajduk nema igrače (niti teren) za igrati igru koju igra Dinamo ili Anderlecht ili na vrhunskoj razini Barcelona. Nema plemenite igrače sredine terena i bokove koji trkom, radom, pravovremenim otkrivanjem i generalnom tehnikom i egzekucijom dodavanja mogu igrati tzv. posession football.
Špaco je to prepoznao i prepoznao je što ima, ima trojicu ofanzivnih veznih (povučene napadače) koji su igrači poteza i nadahnuća, zbog toga je postavio igru na način da se jednom kad lopta dođe do njih ne vraća radi čuvanja posjeda, nego se pušta igračima na volju da kreiraju. Osobno, mislim da je upravo tada potrebno primicanje zadnjih veznih i halfova bliže igri jer se kod gubitka lopti ona rijetko brzo osvaja niti se radi pravi presing koji usporava moguću kontru.
Tako je bilo i u ovoj i svim ovogodišnjim utakmicama. Hajduk je rijetko koju utakmicu i u Europi imao bez pravih prilika jer ovi naprijed uvijek nešto stvore. Međutim kako su često ostavljeni sami i razvučeni onda puno češće izgube duel i onda se protivnika zaustavi tek na svojih 30 m (Dinamo B. Dinamo Z. Unirea i sad AND svi igraju s puno homogenijom momčadi koja se zajedno kreće, otvara i drži raspored i udaljenost bez obzira na mjesto gdje se nalazi lopta).

Problem Hajdukove igre je kako dovesti loptu do ove trojice. Obrana presporo dodaje i onda je osuđena na kendavanje pod pritiskom, a vezni red (dvojica tzv. zadnjih veznih) je sve prije nego vezni (iako Ljubičić i Bulku imaju barem bazičnu predaju i znaju se otkrivati). Jedini donekle uspješni način prenošenja igre je bilo s bočne pozicije ili dijagonala na suprotno krilo ili paralelom na krilo iste strane. Kod dijagonale je problem dugi let lopte, a kod paralele je problem striktnije pokrivanje jer bekovi bliže pokrivaju kad je lopta na njihovoj strani.

da sam Špaco, ja bi trenirao iznošenje po podu od obrane do krila preko veze (alternativa ostaje dijagonala koja lakše prolazi) s ciljem uvježbavanja brže predaje u obrani, oštrijih dodavanja i otkrivanja veznjaka. Također bi drilao kombinatoriku kontre 4 na 4 ili 3 na 3 kada neki od trojca vuče loptu. A posebno bi radio na taktičkom usaršavanju ključnih igrača - Ibričić može i mora prepoznati kada se riješiti baluna, Sharbini i Tomasov moraju prepoznati kada nema prostora i kad se mora igrati iz prve (proučavanje snimki, prekidanje treninga i dril). Vezni se moraju naučiti otkrivati bočnim igračima sa svrhom, a ne oboje u istoj liniji i sl.