Ko ti je da minus nema nimalo srca

A što se tiće trenera, iako sam za Vučevića, možda je bolje da ostane u omladinskoj školi i da tu napravi veliki posa koji je do sada odlicno obavlja. Kondicijskom treneru dat otkaz po hitnom postupku, dovest normalnu zamjenu kako bi ove nepokretne bakice mogle trkat ne 90 nego 150 min, a ne onako laganini,pomalare, to je sramota. 
Novinari mi vec idu, ali bas ono idu na sa pisanjem svakakvih gluposti, evo zadnja za Ćiru. Neki bi prodali i dušu za koji prodani primjerak više. Očekujem ubrzo i Sir Alexa na Poljudu koji se nakon Man Uniteda povlači u mirovinu, međutim nogomet mu nedostaje pa se odlučuje voditi neki manji klub u sredini sa dobrom klimom i morem. Mourinha također, koji svima koji se ne slažu sa njegovom tvrdnjom da je najveći trener ikada, želi začepiti usta pa preuzima Bile s namjerom da osvoji Ligu Prvaka jer onda,osim što bi oborio nekoliko povijesnih rekorda, mogao bez imalo sumnje reći da je najbolji ikada.
Eto kada pročitate u SN-a i ostalim glupostima nešto slično ovome znajte dobro od koga ste prvo čuli

ali pogledajte shvacanje nogometa u dva trenera,ja cu reci stranog i domaceg(halihodzic vs vucevic)

stranac stavi trening u nedjelju nakon utakmice!! a domaci da 3 dana odmora
to je onaj profesionalan pristup o kojem govorim,stranac kada se uzme posla onda gleda ko mu je kuhar,ko mu je inspektor,kako ce vodit trening,kad ce vodit trening,kakv su mu u glavi igraci i trazi porfesionalan pristup prema nogometu

hrvatski nogometasi zaraduju odlicne novce u dinamu i hajduku,a nemaju gram profesionalizma u sebi
piju Coca colu,izlaze vanka,komentiraju trenere,zale se na place,pa su umorni

pa da li itko pita radnika skvera jer umoran radeci 8 sati na dan za 3 iljade kuna?
ali radnik se nemoze zalit,ali zvijezde mogu strajkat,mogu  igrat preko one stvari

da zaradjuju iljadu kuna ja bi rekao,ajde nemaju motiva

ali zaradjivat 20 tisuca kuna mjesecno,reci da se bavis nogometom a tesko odradit dva treninga dnevno od sat i pol vremena,ne shvatljivo ,a sada zamislite koliko se moze napraviti u dodatnih sat i pol vremena jutarnjeg ili vecernjeg treninga dnevno

e ne bi se lopta odbijala ko od zida,ne bi se dodavali u aut,i ne bi jedan drugog napucavali visokim loptama,vec bi igrali iz 3 dodira i otvarali se jer bi imali snage i moci,za HNL bi to bilo ne dosta vec previse

ne bi im ja nista govorio da oni to rade na utakmicama,ali neka strinic uzme utakmicu i pogleda kako se tri puta zaletio u igraca,neka anas pogleda svoje driblinge,neka zajedno pogledaju da su dva puta puknuli na gol dinamove druge momcadi

ja se sjećam dok je reja bio trener nakon utakmice nitko ne ide u svlačionicu već lagano nižu krugove da im se mišići pomalo opuštaju, a sad odma svlačiona, tuč i doma

jake mu reference bosanska liga 

Lendrić nije za podcijenjivanje imam velika očekivanja od njega, uz to i Modrić se također kalio kroz bosansku ligu.

da al isto tako je igrao u interu poslije toga a ne direktno u dinamo otisao

Zdravko Reić: Hajduka treba prodati

I dobro je da su zaronili u tajnovitost, pa da se ne događa, kao u posljednje vrijeme, da pojedini intimni i povjerljivi prijatelji i suradnici sve znaju, a da onda takvi sve razglase narodu navijačkome, željnom pravih informacija, koji onda dalje dodaju i friziraju vijesti. A kad se sve to zakotrlja, pa se kao u igri gluhih telefona (ne)namjerno proguraju nove vijesti, onda dolazi do pravog kaosa.

 

Mamićev poučak

Ružno bi i čak neoprostivo bilo da rukovodstvo Hajduka ostavlja status quo, pa da klub pluta, da ga gone struje na razne strane, sve dok se ne nasuka. Radi se o tome da je Hajduk takav organizam kojega treba održavati, pojačavati, osvježavati, doslovno svakog dana. Onako kako to na primjer radi, za mnoge mrski, ali ipak jedinstveni Zdravko Mamić za svoj Dinamo. Znam, znam, sad će biti brojni koji će tvrditi kako Mamiću udaram vazelin, kako ga uzdižem na pijedestal, kako mu povlađujem.

Ne, Mamiću ne treba ovaj tekst da bi se ponašao samouvjereno i narcisoidno, katkad i na sirov, pa i nepristojan način. Jednostavno, Mamić drži “modre”, sigurno je da svoj položaj i iskorištava, čak i zloupotrebljava, ali Dinamo s Maminjom za Hajduka je nedostižan. I točka. Joško Svaguša sa svojim ljudima, kad je preuzeo Hajdukovo kormilo, ponadao se da će uspjeti parirati Mamiću. Predsjednika “bijelih” je ponijelo kako je u zaletu izveo par zaokreta: izvrsno riješio stručnu križaljku (najprije Edy Reja, pa Stanko Poklepović), učvrstio proračun kluba, očistio višak igrača, oslobodio se preplaćenih, uveo više stege u klupskoj strukturi, doveo braću Anasa i Ahmada Sharbinija, kao najpoželjniji tandem pojačanja, pa i osvojio trofej – Kup Hrvatske.

A najviše je Svagušu i njegove zanio trijumfalni ulazak u Europsku ligu, naročito kad su tim probojem osigurana sredstva iz kase UEFA-e. A onda se dogodilo ono – puf – snovi su se počeli pretvarati u iluzije, u Poljudu su zatečeni, iznenađeni, šokirani, jer se odjednom sve ono skladno, homogeno, čvrsto, pojačano “mojim pobjedničkim mentalitetom” (tako je govorio Svaguša) pretvorilo u nesigurno, neizvjesno, rastrojeno. Otkud nesnalažljivost provjerenih poduzetnika, sasvim sigurno u svom fahu uspješnih?

Štos je u balunu, vjerojatno najprevrtljivijem sportu u kojem nema sigurnosti ako ne živiš, strasno ne voliš, predaješ se tom poslu i ljubavi. Uzalud je sad tumačiti kako je Svaguša sa svojim pobočnicima morao predviđati što se može dogoditi. Ovo s Poklepovićem, bez obzira što su ih mnogi iz svijeta nogometa upozoravali, zaplivali su… Jednako kao s dogovaranjima s trenerom Ivom Šuškom, to da svi znaju ne samo s kim pregovaraju, nego i gdje su se našli, što su papali, pa i dogovorili.

Najteža pozicija nastala je na kraju dogovora: jedan šalje sms-poruku prijatelju da “od Šuška nema ništa”, drugi tumači da su “u pregovorima s više trenera”, treći je uvjeren da je “Šušak izbor”. Na kraju Šušak nije postao novi trener, jer se pobunila i ulica i avlija. A u Poljudu nemaju pripremljeno rezervno rješenje, drugu soluciju, neki izlaz… Pa dobro, gradonačelnik Željko Kerum našao je ventil u Goranu Vučeviću, najavljeno je za dvije ili tri utakmice, a onda još tužnije: ljudi koji vode Hajduka u proteklih desetak dana nisu našli novo, makar privremeno rješenje. Pustili su da Vučević odradi svoje, uzdaju se u novi pritisak na mladog stručnjaka, traže da otegli do zimske stanke…

Ali ni to nije sve. Još kritičnije zaostajanje u odnosu na igrački kadar. Ko ga se namjerava prodati, posebno koga će kupiti? Već drugu-treću sezonu oni sami iz rukovodstva kluba – od bivših i sadašnjih funkcionera – predsjednika, direktora, trenera, ali i novinara, navijača, savjetnika tumače kako je neophodno angažirati pojačanja na tri pozicije: desni bok, manevar, špic napada. Stariji Sharbini nije opravdao očekivanja (razlog su njegove ozljede, bolesti, ali i nepovjerenje trenera), Elvir Bulku je samo vrijedna prinova, nikako igrač koji stvara razliku, a na desnom boku se improvizira…

I sad je pitanje: ima li Ivica Kalinić kao sportski direktor ideju, blisko rješenje ili je cijelo vrijeme isključivo asistirao treneru? Točnije, tragaju li odgovorni iz Hajduka za igračima po svijetu ili biraju iz kadrova ponuđenih od menadžera, sponzora, pa i navijača? Poduzetni klupski lideri našli bi odgovore na sva pitanja, ne bi čekali na manu s neba, na sugestije, ponude.

Ponovit ću za mnoge u Poljudu skandaloznu tvrdnju, za neke i uvredu, a to je da se ugledaju u Mamiće, koji s ovog, dalmatinskog područja ubiru najtalentiranije, ali rade selekciju i na svjetskom tržištu uz rizik i da pogriješe. Kako dalje? Teško je ukazati na pravi put osim da se najveća pozornost uz maksimalna ulaganja daje omladinskom pogonu. I drugo, još važnije, da se klub ne vodi stihijski, na nervnoj bazi, ono od euforije do apatije, nego vrlo konstantno, bez mrtvog hoda i samozadovoljstva.

Tegljenje do zime

U prvom osvrtu nakon što je Hajduka preuzela aktualna vlast, najavio sam da su Željko Kerum i Joško Svaguša na skliskom terenu. To se i događa, tako da se onaj početni zanos pretvara u nesigurnost. Pretvorba Hajduka je obavljena za spas splitskog kluba, za rasterećenja, odnosno oslobođenje od bremena dugova. Tako se dogodilo uskrsnuće “bijelih”, za koje zauvijek duguju bivšima – premijeru Ivi Sanaderu i ministru Draganu Primorcu.

Tim manevrima osigurano je bolje, normalnije poslovanje Hajduka, sad bi na red došla prava privatizacija. Sadašnja situacija je i dalje jedan hibrid, jer grad je na dar od države dobio klub u vlasništvo, naravno većinsko. Međutim, ima li Split mogućnosti održavati “bijele” na željenoj razini, a to je da se barem ravnopravno bore za naslov prvaka s Dinamom i da imaju realne šanse za plasman na europsku scenu?

Ne, gradonačelnik je u stanju osigurati neke pogodnosti klubu, na primjer koncesiju sa stadionom, ali nikako dati financijske injekcije. I zato bi za Keruma i grad najbolje bilo da se oslobode viška dionica (to je gradonačelnik i najavio), da Hajduka prepuste privatnim ulagačima (tajkunima ili masi navijača), da se provede dokapitalizacija, da se angažiraju dodatne stručne snage…

iako pise Z.R., napravio je sjajan osvrt na stanje u klubu..