Svečanu ceremoniju proveo je u društvu Zdravka Mamića, Gorana Vučevića te kolege laureata Ivana Lendrića. Bio je miran, niti odlazak po dva pehara nije ga uznemirio. Tek blag osmijeh, zahvala i povratak na svoje mjesto. To je Marko Livaja. Barem je takav bio na svečanoj dodjeli nagrada Wilkinsona i SN za najbolje pojedince i momčadi kadetske i juniorske lige. U istom tonu protekao je razgovor odmah nakon dodjele koja mu je donijela naslove najboljeg strijelca i igrača igrača do 16 godina.

- Kako sada stvari stoje, šanse da odem ili ostanem su negdje 60:40.

Što Hajduk, kojemu zamjera tek to da još nije zaigrao niti minutu na Poljudu, mora napraviti da bi vas zadržao?
- Mislim da je posljednja Hajdukova ponuda koja donosi 60 tisuća eura godišnje i status prvotimca dosta dobra i da bih mogao ostati u Splitu - kazao je mirnim tonom, uzdahnuvši na upit o konkurenciji: - Hajdukova momčad puna je sjajnih igrača poput Ibričića, Anasa Sharbinija, Andrića, no mislim da sam u stanju već sada nositi se s njima i ostatkom Prve HNL, samo treba imati vjere u mene.

Kroz priču o početku Interovog interesa naznačio je da zna što mu eventualni odlazak u redove Nerazzurra nosi...
- Igrajući za reprezentaciju starijih pionira na turnirima u Austriji, Italiji i Sloveniji pružio sam dobre partije, a Interov zastupnik prvi put mi je pristupio prije godinu i pol. U prvom času sam se smrznuo, no s vremenom sam se naviknuo na to. Ali u obitelji još traje oduševljenje. Svjestan sam da sudbina Marka Livaje jednom velikom Interu ne znači previše. Pa oni su u mojim godinama otpisali i Olića! Znam i to da mnogi koji rano odu “gore” ne uspiju više nigdje, no ja se nadam da ću ja biti među onima rijetkima koji uspiju - rekao je, a zatim na upit o svojim vrlinama i manama kroz smijeh odgovorio: - Fizički sam dosta jak, imam dosta dobru tehniku, a i dobar udarac s obje noge. Možda sam malo sporiji, tj. htio bih biti brži.